Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-5/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, KJZ, izvjestiteljice i članice, KJ, članice, u pravnoj stvari tužiteljice NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika t.d. PLAVA LAGUNA d.d., OIB: 57444289760, iz Poreča-Parenzo, R. Končara 12, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju VJ, mag.iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv međupresude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pr-19/2024- 11 od 27. studenoga 2024., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se međupresuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pr-19/2024-11 od 27. studenoga 2024. i sudi:

Utvrđuje se da je tuženik odgovoran za naknadu nastale štete tužiteljici iz štetnog događaja od 15. srpnja 2023. u omjeru od 70%.

Utvrđuje se doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja od 15. srpnja 2023. u omjeru od 30%.

II. O troškovima žalbenog postupka odučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastale tužiteljici iz štetnog događaja od 15. srpnja 2023.

II Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

III Odluka o troškovima ostavlja se za kasniju presudu.“

2. Protiv međupresude u stavku I. izreke žali se tužitelj iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete, koju ista trpi kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu 15. srpnja 2023. i za koju joj tuženik, kao poslodavac, odgovara sukladno odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZR-a/, u svezi s čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu /"Narodne novine" broj 71/14, 118/14 i 154/14, u daljnjem tekstu: ZZR-a/ i čl. 1045. u svezi s čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15/).

6. Budući iz stanja spisa proizlazi da je sporna odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici, odnosno postojanje doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja to je sud, temeljem zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 330. st. 1. ZPP-a, donio pobijanu međupresudu.

7. Pobijanom međupresudom, kao niti postupkom koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore vezano uz osnovanost osnove tužbenog zahtjeva za naknadu štete te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama, utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, ali je iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluku o isključivoj odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, budući da je pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, valjalo zaključiti da je tužiteljica u omjeru od 30% doprinijela nastanku istoga pa je posljedično takvom utvrđenju pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 1067. st. 3. ZOO-a).

9. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljici, iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

-da se 15. srpnja 2023. tužiteljica, kao radnica tuženika na radnom mjestu sobarice, spotaknula kod apartmana kuće br. 10 turističkog naselja [obrt], [adresa] i pri padu zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma bedra lijeve noge;

-da je tužiteljica stradala u hodu, noseći u lijevoj ruci metlu i joger, a u desnoj kantu sa sredstvima za čišćenje;

-da iz Zapisnika državnog inspektorata (u kojem se citira i izjava dana od strane tužiteljice u tom postupku) i saslušanja tužiteljice u bitnome proizlazi da je 15. srpnja 2023. oko 13 sati tužiteljica završila čišćenje apartmana kuće br. 10 na prvom katu [adresa] i krenula po stepenicama prema prizemlju te da je sišla po svim stepenicama te nije pala na njima, već na ravnom dijelu, koji se nalazi u nastavku zadnje stepenice i to na način da joj se, kako navodi „nekako jedna noga podvukla i onda se saplela i nekako pala i pri tome joj je sve ispalo iz ruku i bilo oko nje“;

-da nadalje iz Zapisnike državnog inspektorata doduše proizlazi da je stepenište kuće br. 10 bilo izvedeno tako da je prije početka stepeništa (a nakon ravnog popločenog prilaza objektu s apartmanima u prizemlju) izvedena prva stepenica visine 10 cm, druga stepenica 16 cm i treća visina – visina podesta 16 cm i dužine 130 cm, odnosno da visina prve stepenice nije bila ujednačena, što nije bilo u skladu s odredbom čl. 18. st. 14. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada („Narodne novine“, broj: 105/20), ali da je sama tužiteljica izjavila da je pala na ravnom dijelu nakon što je prošla stepenice, radi čega navedeni nedostatak u vidu neujednačene visina prve stepenice u odnosu na preostale dvije, nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa ozljedom tužiteljice (kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja);

-da je tužiteljica kod tuženika radila dvije sezone, odnosno više od osam mjeseci na istom radnom mjestu i na istoj lokaciji te da je sama iskazala da je predmetni apartman, na putu do kojeg je pala, čistila prije spornog događaja bar pedesetak puta;

-da je u trenutku pada tužiteljica na nogama imala radnu obuću i radno odijelo koju joj je poslodavac dao;

-da je tužiteljica prošla obuku zaštite na radu za njezino radno mjesto;

-da radno mjesto tužiteljice nije klasificirano kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada,

radi čega se, pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, kao ispravan nameće zaključak da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, to stoga što prema mišljenju ovoga suda, ista nije upotrijebila dužnu pažnju prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, jer se nije dovoljno pažljivo kretala radnim površinama, s kojima je od ranije bila upoznata, posebice imajući u vidu činjenicu da joj pri kretanju ruke nisu bile slobodne (u jednoj je držala metlu i joger, a u drugoj kantu sa sredstvima za čišćenje) pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom I. (čl. 373. st. 3. ZPP-a), s time da je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod II.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac