Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-419/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, JF, izvjestiteljice i članice, HF, članice, u pravnoj stvari tužitelja ĆF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika trgovačkog društva, Spatium Spektakl d.o.o. /OIB: 01863264819/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Zlatko Ostroški, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2110/2019-55 od 28. svibnja 2025., u sjednici održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2110/2019-55 od 28. svibnja 2025. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.394,08 eura sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2025. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2110/2019-55 od 28. svibnja 2025. u dijelu stavka III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnji iznos od 1.180,00 eura na ime parničnog troška (preko iznosa od 1.394,08 eura do iznosa od 2.574,08 eura) sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu iznosa od 1.180,00 eura na ime parničnog troška sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete proizašle iz štetnog događaja od 3. travnja 2017. iznos od 7.000,00 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2019. (podnošenja tužbe) do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.574,08 eura sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2025. (donošenja odluke) do isplate (stavak III. izreke).

Odbijen je kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđenu glavnicu od 17. travnja 2017. do 1. srpnja 2019. (stavak II. izreke).

2. Protiv presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). To što nije prihvaćen kao vjerodostojan iskaz svjedoka NF nema značaj apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, a niti ocjena mjerodavnosti drugih dokaza za meritornu odluku, budući da je ta ocjena zadržana za sud.

6. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenje izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP-a), niti pogrešnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

7. Naime, iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja proizlazi:

- da je tužitelj prije 3. travnja 2017. (štetnog događaja) i poslije tog nadnevka obavljao poslove montaže tendi za trgovačka društava ... (H2 Motiv d.o.o., Spatium Spektakl d.o.o. /tuženik/, Spatium Design d.o.o.), što proizlazi i iz samog iskaza NF (list 72.), a bio prijavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao zaposlenik samo od 12. travnja do 7. srpnja 2016. u H2 Motiv d.o.o., od 21. studenog 2017. do 30. studenog 2018. u Spatium Spektakl d.o.o. (tuženik) i od 1. prosinca 2018. do 1. veljače 2019. u Spatium Design d.o.o.

- da je tuženik montažu tende na ugostiteljskom objektu na [adresa], povjerio tužitelju (i UF kojem je NF za kojeg inače radi montažu tendi, bez prijavljenog rad, rekao da ide sa tužiteljem na montažu tende na [adresa]), predavši tužitelju ponudu broj 17/4126 sa tuženikovim prijevoznim sredstvom i najosnovnijim alatom, te da je nabavka i montaža tende plaćena tuženiku (iste činjenice tuženik nije na pravno relevantan način kompromitirao);

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

- da je tužitelj 3. travnja 2017. prilikom montaže tende na ugostiteljskom objektu na Visu, Ante Starčevića 2 (za što nisu bila osigurani uvjeti rada) pao sa visine od 2,50 m i ozlijedio se,

- i da je tužitelja u bolnici nakon ozljeđivanja obišao NF i obećao platiti troškove liječenja što nije učinio, a kasnije kada je tuženik rad tužitelja prijavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i naknaditi ostalu štetu što nije učinio, nakon čega je tužitelj dao otkaz.

8. Prema tome, kako je tužitelj radnju montaže tende 3. travnja 2017. ([adresa]) izvodio za vrijeme neprijavljenog rada[2] , kao obvezu iz pravnog odnosa sa tuženikom koji ima obilježja ugovora o djelu, to tuženik odgovara tužitelju za štetu po pravilima o objektivnoj odgovornosti (članak 1063. - 1064. u vezi članka 349. ZOO-a[3] ) prema kojima za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti osoba koja se njome bavi, osim ako ne dokaže da ona nije bila uzrok štete, a na koju se odgovornost pravne osobe za štetu koju je zbog nezgode na radu pretrpio radnik angažiran na osnovi ugovora o djelu primjenjuju propisi o zaštiti na radu (Rev-2204/1988 od 29. ožujka 1989.), među kojima su i propisi o dužnosti osiguravanja uvjeta rada na visinama većim od 1 m (1,5 m) od tla, koje tuženik nije niti pokušao dokazati.

9. Stoga je bez pravnog uporišta tuženikovo ustrajavanje na neargumentiranim (time i neosnovanim) tvrdnjama da je tužitelj montažu tende (3. travnja 2017.) na ugostiteljskom objektu na [adresa] obavljao za "sebe prema dogovoru s kupcem tende", koje u žalbenom stadiju postupka izvodi iz vlastite ocjene mjerodavnosti dokaza za meritornu odluku, vezano za odgovornost, a koja ocjena je zadržana za sud i da je odnos NF sa tužiteljem bio "poslovni odnos" u vidu posredovanja za što je NF isplatio tužitelju proviziju od 10%.

10. Budući da tuženik tijekom postupka nije iznosio okolnosti u smislu razloga iz članka 1067. stavka 2. i 3. ZOO-a za oslobođenje odgovornosti, to kao jedini zaključak ostaje, da je tuženik odgovoran za štetni događaj od 3. travnja 2017. i da je dužan naknaditi tužitelju pripadajuću štetu.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka nisu bila sporna utvrđena mjerila povrijeđenog prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, kao posljedica zadobivenih ozljeda u događaju od 3. travnja 2017. (fizičke boli jačeg intenziteta - čeone i slijepo očne glavobolje 5 dana, srednje jaki bolovi dva tjedna, manji bolovi 5 tjedana; strah - sekundarni za posljedice ozljeđivanja jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, kasni strah četiri tjedna, potenciran izrazitom bojazni za ishod liječenja, s obzirom na višestruka nagnječenja mozga; trajno umanjenje životne aktivnosti od 15% - glavobolje i vrtoglavice), opseg i trajanje tuđe pomoći i njege (66 sati x 5,00 eura), niti visina troškova liječenja u iznosu 94,92 eura.

2 Bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje i bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, radi izbjegavanja obveza tuženika koje bi kao poslodavac imao vezano uz plaću tužitelja.

3 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

12. Žalbenim navodima tuženika ne dovodi se dvojbu visina dosuđene štete (ukupno 7.000,00 eura /6.575,08 eura na ime satisfakcija za neimovinsku štetu + 424,92 eura tuđa pomoć i njega/), niti stopa i tijek zateznih kamata.

13. Dakle, prema odredbi članka 1064. u vezi s člankom 1100. stavkom 1. i 2., i člankom 1095. stavkom 1. ZOO-a tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 7.000,00 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2019. (podnošenja tužbe) do isplate.

14. Međutim, djelomično pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u odluci o troškovima, na što opravdano ukazuje tuženik.

15. Iz sadržaja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je tužitelj podneskom od 21. veljače 2025. djelomično povukao tužbu (za iznos od 22.293,94 eura - preko iznosa od 7.000,00 eura do iznosa od 29.293,94 eura), da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe i da je postavio zahtjev za naknadu troška prema vrijednosti smanjenog zahtjeva (22.293,94 eura), a tužitelj za radnje poduzete do djelomičnog povlačenja tužbe (21. veljače 2025.) prema vrijednosti predmeta spora od 29.293,94 eura, a nakon toga za dvije radnje (podnesak od 21. veljače 2025. i zastupanje na ročištu 12. svibnja 2025.) prema vrijednosti predmeta spora od 7.000,00 eura.

16. U takvim okolnostima za odluku o troškovima je mjerodavna odredba članka 154. stavka 2. ZPP-a[4] , prema kojoj samo jedna od stranaka ostvaruje pravo na trošak i to ona stranka koja je u konačnici uspjela u veće dijelu svog zahtjeva.

17. Tužitelj je u predmetnoj parnici uspio sa 61,95% (osnova 100% + visina 23,90% = 123,90 % : 2 = 61,95 %), a tuženik 38,05%, što znači da je prema odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a tuženik dužan naknaditi tužitelju 23,90% pripadajućeg troška.

18. Troškove tužitelja u granica postavljenog zahtjeva (list 153.) čini nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu 5.000,00 eura (prema vrijednosti predmeta spora od 29.293,94 eura, za sastav tužbe - 250 bodova /Tbr. 7/1. OT[5] /, obrazloženog podneska od 3. rujna 2019. - 250 bodova /Tbr. 8/1. OT/, podneska od 21. veljače 2025. - 100 bodova /Tbr. 8/3. OT/ i 21. prosinca 2020. - 25 bodova /Tbr.

8/4.OT/, za zastupanje na ročištima 9. listopada 2019., 5. prosinca 2019., 11. veljače 2020., 8. veljače 2021., 1. ožujka 2021., 5. lipnja 2024. od po 250 bodova /Tbr. 9/1. OT/ i 12. svibnja 2025. - 100 bodova - prema popisu troškova 2000 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 4.000,00 eura + 1.000,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 5.000,00 eura) i trošak plaćenog vještačenja u iznosu 199,08 eura.

4 Odredbom članka 117. stavkom 3. ZID ZPP-a/2019 je određeno da se će iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, odredba članka 28. /kojom je izmijenjen članak 154. ZPP-a/ primjenjivati i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga ZID ZPP-a/2019 /1. rujna 2019./ nije donesena prvostupanjska odluka, a što je slučaj u predmetnoj parnici.

5 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

19. Prema tome, tuženik je dužan naknaditi tužitelju na ime troška prvostupanjskog postupka ukupan iznos od 1.394,08 eura (nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu 1.195,00 eura ili 23,90% od 5.000,00 eura + trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura), sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /28. svibnja 2025./ do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a[6] , članak 29. stavak 1., 2., 7. i 8. ZOO-a).

20. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju daljnji iznos od 1.180,00 eura (preko iznosa od 1.394,08 eura do iznosa od 2.574,08 eura), pa je za taj iznos po žalbi tuženika preinačena prvostupanjska odluka o troškovima tako što je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 1.180,00 eura sa zateznim kamata.

21. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 7.000,00 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2019. do isplate i naknaditi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.394,08 eura sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2025. do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 2. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović

6 Prema odredbi članka 107. ZID ZPP-a/2022 ista odredba se primjenjuje u predmetnoj parnici