Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-315/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Matković, odvjetnica u Splitu, protiv prvotuženice RK, rođ. UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotuženice IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg obje zastupa punomoćni Krunoslav Aljinović, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-71/2024-10 od 24. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja UK i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-71/2024-10 od 24. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"2. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 15 veljače 2013.g. između pok. TK kao primatelja uzdržavanja i tuženica ad 1 i ad 2 kao davateljica uzdržavanja, potvrđen kod Općinskog suda u Trogiru pod brojem R1-35/13.
3. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju sklopljen dana 02.12.2003.g. između pok. TK i tužene ad 1 RK, potvrđen po javnom bilježniku Petru Žanko pod brojem OU326/03.
4. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju cjelokupan parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."
II. Dužan je tužitelj UK, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana isplati tuženicama pod 1 i pod 2 s osnova parničnog troška iznos od 3.575,00 eur sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 24. lipnja 2025. pa do isplate po stopi sukladno članku 29. stavak 2. i stavak 8. Zakona o obveznim odnosima.“
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka cjelokupnog postupka, podredno postupiti sukladno odredbama čl. 373.a. do 373.c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP). Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 373,00 eura uvećano za troškove sudske pristojbe na žalbu prema određenju suda.
3. Predmet spora su nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nekretnina zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su radom stekli tijekom braka sada pok. TK i sada pok. KK (roditelji tužitelja i I-tuženice te djed i baka II-tuženice), a kojim nekretninama je raspolagao TK na način da je s I-tuženicom zaključio ugovor o darovanju od 2. prosinca 2003. te sa I-tuženicom i II-tuženicom ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. veljače 2013. Tužitelj tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti tih ugovora temelji na tvrdnji da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu TK i KK te da je TK predmetnim nekretninama raspolagao bez suglasnosti svoje supruge KK.
4. Pravomoćnom presudom ovog suda broj Gž Ob-875/2022-2 od 9. siječnja 2024., donesenom u ovom postupku povodom žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, ..., poslovni broj P-971/2019 od 20. svibnja 2022., utvrđeno je da nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu kao zajedničku imovinu pok. TK i pok. KK u jednakim udjelima.
5. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:
- da je u ostavinskom postupku iza pok. TK proglašena oporuka kojom TK nekretninu zkbr. 1401 k. o. [katastarska općina] ostavlja svojoj kćeri RK i unuci NK (ovdje I- i II-tuženice), dok sina AK (ovdje tužitelj) u potpunosti lišava cijelog nasljedstva,
- da je tužitelj osporio istinitost i valjanost oporuke pok. TK te su nasljednice RK i KK upućene u parnicu u kojoj je pravomoćnom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev da je opravdano isključivanje iz nasljedstva UK kao nužnog nasljednika pok. TK očitovano u oporuci pok. TK od 22. veljače 2013.,
- da je tijekom ostavinskog postupka iza pok. TK umrla nasljednica KK,
- da su u ostavinski postupak iza pok. TK pozvana djeca tužitelja AK koji je isključen iz nasljedstva pok. TK, a koji su predložili prekid ostavinskog postupka do pravomoćnog okončanja ovog postupka te je rješenjem od 29. prosinca 2020. određen prekid ostavinskog postupka iza pok. TK,
- da je u ostavinskom postupku iza pok. KK doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju 29. siječnja 2015. te su njezinim zakonskim nasljednicima proglašeni tužitelj i I-tuženica, svaki u ½ dijela,
- da su prilikom ovjere Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 12. veljače 2013. u kući primatelja uzdržavanja TK bila prisutna KK i RK,
- da je u čl. 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđena obveza uzdržavanja TK i KK
- da je Ugovor o darovanju od 2. prosinca 2003. potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika.
6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da se kod sklapanja ugovora o darovanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju radilo o sporazumnom raspolaganju TK i KK iz razloga jer je KK bila upoznata s radnjama TK u vezi predmetnih nekretnina te je podržavala odluke svog supruga TK. Sud dodaje da iako KK nije nikada pokazala interes da se upiše njezino vlasništvo na predmetnim nekretninama, da je u ovom dijelu Republike Hrvatske takav običaj da se sve što se stekne tijekom braka upiše kao vlasništvo supruga, muža. Osim toga, po ocjeni prvostupanjskog suda, pok. KK ne bi dozvolila raspolaganje predmetnim nekretninama da je imala bilo što protiv takvog raspolaganja . Stoga je prvostupanjski sud na temelju navedenih ocjena i zaključaka te razmatrajući odnos tužitelja s njegovim roditeljima TK i KK, odbio tužbeni zahtjev.
7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Žalba tužitelja je neosnovana.
9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
10. U ovoj fazi postupka u kojoj se odlučuje o pravnoj valjanosti ugovora o darovanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju kojima je zajedničkom imovinom TK i KK raspolagao samo TK, odlučno je utvrđenje činjenice je li TK za raspolaganje tim nekretninama imao suglasnost KK odnosno je li KK ovlastila TK za takva raspolaganja tim nekretninama, a kako je to predviđeno odredbom čl. 61. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17
– dalje: ZV).
11. Tužitelj u žalbi ne iznosi nikakve konkretne navode kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je postojala suglasnost KK za raspolaganje zajedničkom imovinom niti je tužitelj tijekom postupka tvrdio da KK nije dala TK ovlast za raspolaganje zajedničkim nekretninama. Tužitelj u vezi njegove majke KK u žalbi navodi da majka nije mogla sudjelovati u predmetnim odlukama jer je otac bio glava kuće, ali onda dalje navodi da je majka ipak ugovore mogla potpisati jer joj nitko nije branio, ali nije željela, te konačno tužitelj u žalbi izražava svoje shvaćanje da majka nije potpisala ugovore niti sačinila oporuku iz razloga jer je željela da ju tužitelj naslijedi kao zakonski nasljednik za sve što joj pripada i čini njezinu ostavinsku masu.
11.1. Sadržaj žalbe u pretežitom dijelu se sastoji od navoda kojima tužitelj ustraje na tvrdnji da je I-tuženica, prilikom sklapanja predmetnih ugovora postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer je ona sudjelovala u sastavljanju oba ugovora kao i u sastavljanju oporuke TK kojom je on raspolagao u njezinu korist a na štetu tužitelja isključenjem iz nasljeđivanja, pa da je ona na taj način onemogućila svog brata, tužitelja, u ostvarivanju njegovih prava koja bi ostvario na temelju zakonskog nasljeđivanja, kao i na tvrdnji da II-tuženica nije bila prisutna prilikom ovjere Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je prilikom saslušanja iskazala da kada je došla sutkinja radi ovjere ugovora o doživotnom, da nije bila prisutna, jer su joj rekli da izađe van, čime tužitelj dovodi u sumnju valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju.
12. Polazeći od činjenice da Ugovor o doživotnom uzdržavanju sadrži sudsku Potvrdu o potpisu svih ugovornih strana te imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda da je u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju navedeno da su I- i II-tuženice kao davateljice uzdržavanja dužne uzdržavati i KK, da je prilikom sastavljanja i ovjere tog ugovora bila prisutna i KK, zatim da je tužitelj iskazao da je za sadržaj Ugovora o darovanju saznao upravo od majke KK, koja do svoje smrti u ostavinskom postupku iza pok. TK čiji je bila zakonski nasljednik ili nekom drugom postupku, nije poduzimala nikakve pravne radnje u cilju zaštite svog dijela zajedničke imovine, a koje činjenice i utvrđenja tužitelj ne osporava u žalbi, tada je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti i utvrdio odlučne činjenice u vezi postupanja i ponašanja KK iz kojih ne proizlazi da ona nije dala ovlast TK da raspolaže zajedničkom imovinom u smislu čl. 61. st. 1. ZV, pa stoga žalbeni navodi u vezi savjesnosti i poštenja prvenstveno I-tuženice, a posljedično i II-tuženice u navedenim okolnostima konkretnog slučaja ne dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
13. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tužitelj u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.
14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.
U Zagrebu, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
