Poslovni broj: 4 Kž-721/2023-7

 

Poslovni broj: 4 Kž-721/2023-7

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom postupku protiv optuženog B. C., zbog kaznenih djela iz čl. 331. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i optuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K-82/2014-485 od 21. rujna 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024. u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Biserke Šmer-Bajt,

 

r i j e š i o j e

 

              Prihvaća se žalba optuženika, a u povodu te i žalbe državnog odvjetnika, i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi B. C. zbog počinjenja kaznenih djela protiv javnog reda, nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 3. i iz čl. 331. st. 1. KZ/11. (U pobijanoj presudi, u uvodu prvostupanjski je sud označio Kazneni zakon navođenjem naziva i brojeva Narodnih novina 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. 118/18., 126/19. i 84/21., no u uvodu ovog rješenja ispravno je označen zakon koji valja primijeniti na optuženika i kaznena djela.) Za počinjena kaznena djela optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to po čl. 331. st. 3. KZ/11 u trajanju od 7 mjeseci, a po čl. 331. st. 1. KZ/11 kazna zatvora od 6 mjeseci. Nakon toga, primjenom čl. 51. KZ/11 optuženiku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se izvršava dio kazne od 6 mjeseci, a dio kazne od 7 mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 1 godine ne ponovi kazneno djelo.

 

1.1.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme pritvora i istražnog zatvora od 6. studenog 2013. do 6. svibnja 2014.

 

1.2.              Na temelju čl. 331. st. 7. KZ/11 od optuženika je oduzeto streljivo opisano u toč. 2./ izreke pobijane presude za koje je određeno uništenje po pravomoćnosti presude.

 

2.               Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08, treba primijetiti da prvostupanjski sud nije naveo puni naziv procesnog zakona, kao niti brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen) optuženi B. C. dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, i to paušalnu svotu od 200,00 EUR (1.506,90 kuna) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

3.               Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

 

3.1.               Žali se i optuženik po branitelju, K. C., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pred drugog suca.

 

4.              Niti jedna stranka nije odgovorila na žalbu protivne stranke.

 

5.               U smislu čl. 474. st. 1. dalje: ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

 

6.              Optuženik je u žalbi po branitelju zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici, pa je stoga ovaj sud drugog stupnja zakazao javnu drugostupanjsku sjednicu o kojoj su izviješteni županijski državni odvjetnik u Varaždinu, optuženik i njegov branitelj. Sjednica je održana u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Biserke Šmer-Bajt, dok na sjednicu nisu pristupili uredno izviješteni optuženik i njegov branitelj. Iako je branitelj optuženika podneskom od 3. siječnja 2024. zatražio odgodu javne sjednice navodeći da se optuženik nalazi na bolničkom liječenju, prilažući kao dokaz zaključak Općinskog suda u Zlataru broj Ovr-369/2020-63 od 11. prosinca 2023. o odgodi uviđaja zakazanog za 12. prosinca 2023. zbog bolničkog liječenja optuženika, navedeno nije uvaženo, jer odredbe ZKP/08 o javnoj drugostupanjskoj sjednici govore o obavijesti strankama o sjednici, ne o pozivanju na sjednicu, kao i o mogućnostima održavanja sjednice u odsutnosti uredno izviještenih stranaka. Iz tih je razloga sjednica održana u odsutnosti uredno izviještenih optuženika i njegova branitelja.

 

7.               Žalba optuženika po osnovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka je osnovana, a ta žalba i žalba državnog odvjetnika dale su povod za daljnje ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje daljnje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

8.              Državni odvjetnik se također žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obrazlažući to tvrdnjom da prvostupanjski sud nije obrazložio koji Kazneni zakon je konkretno primijenio. Navedeno nije točno jer je u uvodu pobijane presude, doduše pogrešno, prvostupanjski sud naveo kako primjenjuje Kazneni zakon (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. 118/18., 126/19. i 84/21.) koji je dalje u tekstu čitave presude označio kraticom KZ/11. Prvostupanjski sud je uočio da je u Zakonima o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u NN 56/15. i 101/17. izmijenjena odredba čl. 331. KZ/11 (toč. 2.1. obrazloženja), pa ne postoji istaknuta bitna povreda, jer se iz čitave presude može zaključiti da je primijenjen Kazneni zakon istaknut u uvodu pobijane presude, dakle i s navedenim izmjenama. O ovoj primjeni materijalnog propisa moglo bi se raspravljati s aspekta povrede kaznenog zakona, koju žalbenu osnovu u tom pravcu žalitelj nije istaknuo. No, za istaknuti je kako je pravilo da se na kazneno djelo i počinitelja primjenjuje kazneni zakon koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, dakle konkretno Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11. i 144/12.), jer kasnije izmjene nisu povoljnije, u smislu čl. 3. st. 2. KZ/11, za optuženika. Naime, naknadnim izmjenama podijeljena je inkriminacija iz izvornog teksta čl. 331. st. 1. KZ/11 na dva oblika kaznenog djela ovisno o vrsti oružja, a st. 2. koji inkriminira posjedovanje i dr. veće količine oružja, je zbog toga postao st. 3., no navedena izmjena nije ni od kakve koristi za optuženika, pa ju je stoga valjalo zanemariti.

 

8.1.              Optuženik u žalbi po branitelju ističe postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11.  i st. 2. ZKP/08. U odnosu na povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 žalitelj ističe da je prvostupanjski sud odbio sve njegove dokazne prijedloge, koje odbijanje dokaznih prijedloga nije obrazložio u pobijanoj presudi. U tom pravcu žalitelj elaborira da je došlo do povreda načela jednakosti oružja u smislu Ustava RH i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uz citiranje sudske prakse Europskog suda za ljudska prava.

 

              Žalitelj je u pravu u pogledu obje istaknute žalbene osnove. Odbijanjem baš svih dokaznih prijedloga obrane ostvarena je bitna povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 u smislu teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

              "Ocjena o poštivanju načela pravičnosti, o tome jesu li poštovana prava obrane u konkretnoj situaciji, u sebi osobito uključuje:

 

- je li optuženiku omogućeno da se brani (i uz branitelja ako je to nužno),

 

- je li optuženik imao mogućnost osporiti vjerodostojnost dokaza optužbe i protiviti se njihovom izvođenju te jesu li dokazi na kojima se temelji osuda kvalitetni uključujući i ocjenu baca li način izuzimanja ili izvođenja dokaza sumnju na njihovu vjerodostojnost (presude ESLJP-a u predmetima: Asch v. Austria, Sevinc v. Turkey, Bykov v. Russia, Lisica v. Croatia),

 

- jesu li dokazi izvedeni na način koji osigurava pravično suđenje (Barim v. Turkey), a osobito jesu li pri odbijanju dokaznih prijedloga obrane dani razlozi za to odbijanje, posebno u odnosu na značaj tih dokaza i posebno ako se radi o odbijanju svjedoka alibija (Khan v. UK, PG i JK v. UK, Vidal v. Belgium)."[1]

 

              Primjenjujući ovaj test na konkretan predmet, valja zaključiti da je odgovor na prvo pitanje pozitivan, jer je u prvostupanjskom postupku optuženiku bilo omogućeno braniti se uz stručnu pomoć izabranog branitelja, dok je odgovor na druga dva pitanja negativan. Naime, optuženiku je odbijanjem baš svih njegovih dokaznih prijedloga onemogućeno osporavanje dokaza optužbe u cjelini, a na kojim dokazima je potom zasnovana osuđujuća presuda protiv njega. Osim toga, osim kratke raspravne konstatacije da se radi o nevažnim i odugovlačećim dokaznim prijedlozima, u razlozima pobijane odluke nisu izloženi nikakvi razlozi za odluku o odbijanju dokaznih prijedloga, čime je optuženiku stvarno onemogućeno i osporavanje takve odluke u smislu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Optuženik je predložio ispitivanje kao svjedoka osoba koje su u činjeničnom opisu kaznenog djela označene kao sudionici u počinjenju kaznenog djela, radi osporavanja sadržaja tajno snimljenih snimki razgovora optuženika i M. V., mjere tajnog praćenja i snimanja optuženika, s točnim navođenjem što bi se izvođenjem kojeg dokaza trebalo utvrditi. Svjedok L. se prema podacima iz spisa nalazi na poznatoj adresi u Belgiji, pa postoji potreba utvrđivanja mogućnosti i načina njegova ispitivanja kao svjedoka. U odnosu na svjedoka M. isti ima adresu u Njemačkoj, već je ranije tijekom postupka pozvan kao svjedok i u spisu postoji komunikacija njemačkog odvjetnika (koja nije prevedena), pa je stoga valjalo utvrditi mogućnost i način ispitivanja istoga kao svjedoka. Obojica su prema činjeničnom opisu sudjelovali kod događaja od 26. kolovoza 2013., pa postoji jasna potreba za njihovim ispitivanjem radi pojašnjenja sadržaja snimljene komunikacije između optuženika i M. V., ali i sadržaja radnji tajnog praćenja gdje je u pogledu ovog djela konstatirano određeno kretanje optuženika s vrećicom i kontakt s najprije M. V., a potom i s dvije NN osobe uz automobil njemačkih registarskih oznaka. Ovo sve iz razloga jer se u snimljenim razgovorima ne spominje oružje, već poljoprivredni strojevi i alati, a u bilješkama i snimkama tajnog praćenja spominje se vrećica, bez naznake predaje predmeta od strane optuženika imenovanim osobama. S obzirom da optuženik poriče svoje sudjelovanje u počinjenju ove radnje kaznenog djela, za sada se ukazuje potrebnim, izvesti barem ova dva dokaza, pa je stoga odbijanje izvođenja baš svih dokaza obrane, uz izostanak obrazloženja zbog čega je donijeta takva odluka nepravično s aspekta čl. 29. st. 2. Ustava RH i čl. 6.1. st. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

              Istovremeno je izostavljanjem obrazloženja za odbijanje dokaznih prijedloga obrane ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku nedostatka razloga o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi. Odredbom čl. 459. st. 5. ZKP/08 propisana je obveza suda da u razlozima presude navede "zbog kojih razloga nije prihvatio prijedloge pojedinih stranaka", pa izostanak izlaganja tih razloga predstavlja ostvarenje ove bitne povrede zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.

 

8.2.              Ispravno žalitelj ukazuje na manjkavost obrazloženja pobijane presude u izlaganju razloga za ocjenu sadržaja izvedenih dokaza u kontekstu utvrđenja da iz sadržaja tajno snimljenih razgovora i mjere praćenja i snimanja optuženika proizlazi zaključak da je optuženik sudjelovao u kupnji i prodaji oružja. Naime, prvostupanjski sud citira dijelove snimljenih razgovora i dijelove izvješća o praćenju i snimanju optuženika u kojima nema spomena oružja i lakonski zaključuje da navedeno, zajedno s činjenicom da je pretragom automobila W. W. M. pronađeno oružje opisano u vezi događaja od 26. kolovoza 2013., upućuje da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 331. st. 3. KZ/11. I ovdje nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama o tome na temelju kojih dokaza i posebno zašto prvostupanjski sud utvrđuje da M. V. i optuženik dogovaraju kupnju oružja i da je oružje bilo predmetom sastanka optuženika, Ž. L. i W. W. M.. I u tom je pogledu ostvarena istovrsna bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

8.3.              Istovrsna povreda iz čl. 468. st. 2. toč. 11. ZKP/08 i to u obliku da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama postoji u odnosu na uopće izostanak izlaganja razloga u odnosu na događaj s kupnjom i preuzimanjem "točno neutvrđenog vatrenog oružja" 21. srpnja 2013. Iako ovdje prvostupanjski sud citira sadržaj snimljenih razgovora i mjere praćenja optuženika, ne daje nikakvo utvrđenje, niti kakav zaključak zbog čega je opisanim postupanjem ostvarena radnja kaznenog djela iz čl. 331. st. 3. KZ/11. Nema niti razloga na koji je način i na temelju kojih dokaza utvrđeno da je predmet zamotan u PVC vrećicu, prema opisu radnje tajnog praćenja, vatreno oružje, čime bi bila pojašnjena, ipak, potpuno neodređena izreka pobijane presude. Predmet kaznenog djela iz čl. 331. KZ/11 je oružje, u smislu Zakona o oružju (Narodne novine 63/07., 146/08. i 59/12.), pa je nužno u razlozima presude dati razloge o tome na temelju kojih dokaza i zašto je utvrđeno da je optuženik, na način opisan u činjeničnom opisu, počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

8.4.              Postoji i daljnja povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 iste vrste, jer u pobijanoj presudi izostaje izlaganje razloga na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da se radi o većoj količini oružja u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1/ izreke pobijane presude. Veća količina oružja (streljiva i dijelova oružja) pretvara djelo iz čl. 331. st. 1. KZ/11 u ono iz primjenjivog čl. 331. st. 2. KZ/11, dakle radi se o odlučnoj činjenici, za koju svakako treba dati valjane i potpune razloge, kojih u pobijanoj presudi, nema. Ovdje valja ukazati i na višak u pravnom opisu kaznenog djela pod toč. 1/ izreke "čije je nabavljanje, prodaja ili posjedovanje građanima zabranjeno", jer navedeno ne predstavlja opis obilježja kaznenog djela iz čl. 331. st. 2. (čl. 331. st. 3.) KZ/11 već je obilježje kvalificiranog oblika djela kupnja i prodaja veće količine oružja, što predstavlja pravni standard kojem sadržaj treba dati prvostupanjski sud.

 

8.5.              I konačno, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 331. st. 1. KZ/11 opisano pod toč. 2/ izreke pobijane presude također je ostvarena istovrsna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Naime, uopće izostaje izlaganje razloga zbog kojih je građanima zabranjeno posjedovanje streljiva pobrojenog u činjeničnom opisu tog djela. U Zakonu o oružju naznačeno je više kategorija oružja, dijelova oružja i streljiva prema različitim kategorijama, pri čemu je samo za ono nabrojeno u popisu A (čl. 6. Zakona o oružju) apsolutno zabranjeno držanje građanima. Zbog toga je bilo potrebno najprije utvrditi o kojoj se kategoriji streljiva radi prema Zakonu o oružju, a potom izvesti zaključak da li se radi o streljivu čije je posjedovanje građanima zabranjeno.

 

9.              U smislu čl. 487. st. 4. ZKP/08 daje se ocjena navoda žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Za sada opravdano, što je povezano s utvrđenjem o postojanju bitnih povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08, optuženik prigovara pravilnosti odluke o odbijanju izvođenja dokaza ispitivanjem kao svjedoka Ž. L. i W. W. M. jer je optuženik predložio ispitivanje tih svjedoka u potvrdu navoda svoje obrane. Osim ispitivanja ovih svjedoka prvostupanjski sud će izvesti sve već izvedene dokaze, pri čemu će reproducirati snimke tajno snimljenih razgovora optuženika, nakon čega će izvesti odgovarajuću ocjenu sadržaja izvedenih dokaza. U odnosu na dokazni prijedlog za ispitivanjem prikrivenog istražitelja kao svjedoka, prvostupanjski će sud voditi računa o sadržaju obrazloženje obrane na koje okolnosti predlaže ispitivanje ovog svjedoka i razmotriti da li se obrazloženje tog prijedloga odnosi na događaj od 21. srpnja 2013. ili 16. kolovoza 2013. i je li relevantno pitanje pojašnjenja vremena vođenja snimljenih razgovora i opisa kretanja optuženika za konkretan predmet. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud će utvrditi relevantno činjenično stanje i donijeti novu, zakonitu odluku, uz otklanjanje ostvarenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08.

 

10.              Kod ponovljenog odlučivanja prvostupanjski će sud imati u vidu dio žalbe državnog odvjetnika o povredi kaznenog zakona na štetu optuženika jer je izricanjem jedinstvene kazne koja predstavlja zbroj pojedinačnih utvrđenih kazni prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima prema zakonu i nije ispravno primijenio odredbu čl. 51. st. 2. KZ/11.

 

11.               S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitnih postupovnih povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, prihvaćanjem žalbe optuženika, a u povodu te i žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

U Varaždinu 9. siječnja 2024.