REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1738/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika IZ, iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-181/2025-9 od 6. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-181/2025-9 od 6. studenog 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev tužitelja EZ koji glasi :

„Nalaže se tuženiku MZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 255.000,00 EUR-a (dvjestopedesetipettisuća eura ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2016. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućim polugodištem za 3% poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, te od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referente stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine.

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju RZ da tuženiku UZ naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 28.931,10 EUR (dvadesetiosamtisuća-devetstotridesetijedan eur i deset centi ), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 255.000,00 Eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, temeljeći svoj zahtjev na činjenici da je, između njih, sklopljenim Sporazumom od 1. travnja 2005., kojim se tuženik obvezao vratiti tužitelju navedeni novčani iznos „...do kraja 2005.g.“ odnosno Sporazumu od 10. studenog 2016.

7. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku sklopljen Sporazum od 1. travnja 2005., temeljem kojeg se odredbama čl. 2. i 3. tog Sporazuma tuženik MZ obvezao isplatiti tužitelju iznos pozajmice od 255.000,00 eura do kraja 2005., a nije sporno ni da je 11. studenog 2016. između njih sklopljen i naknadni Sporazum, kojim u članku 1. utvrđuju da navedeni dug još uvijek nije vraćen i da su se odredbom čl. 2. ovog Sporazuma sporazumjeli da „...u cilju podmirenja nespornog i još nepodmirenog dugovanja dužnik potraživanja koja ima prema CZ i ĆZ, [adresa] prepusti vjerovniku VZ.“

8. Sporno je, obzirom na tvrdnju tuženika iz odgovora na tužbu ( list 16 – 18 spisa) je li tuženik ovaj dug platio, a sporna je i osnovanost tuženikova prigovora zastare, obzirom na tvrdnju tužitelja da je tuženik Sporazumom, sklopljenim između njih 10. studenog 2016. ( list 5 spisa), priznao ovaj zastarjeli dug ( čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO i da su se time stranke u postupku sporazumjeli o obnovi obveze, pa nova tražbina zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njezinu zastaru – čl. 246. ZOO).

9. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da tijekom postupka tužitelj nije dokazano da je tuženik navedenim Sporazumom od 10. studenog 2016. izričito, jasno i nedvosmisleno priznao zastarjeli dug prema tužitelju i da posljedično tome nije došlo ni do obnove ili novacije Ugovora o zajmu iz Sporazuma sklopljenog 1. travnja 2005., odnosno, do produljenja roka vraćanja zajma suglasnošću volja ovdje parničnih stranaka, a koji se sastojak ove ugovorne odredbe može mijenjati samo suglasnošću ugovornih stranaka, ovdje stranaka u postupku.

9.1. Pri tome sud prvog stupnja zaključuje da takva formulacija u Sporazumu od 10. studenog 2016. dovodi u sumnju o kojem dugu i kojem se iznosu duga radi jer su stranke ( tužitelj i tuženik ) u tom sporazumu, koji su sastavile i na kojem su stranke potpis ovjerile kod javnog bilježnika, to morale izričito navesti i to kako iznos dugovanja tako i da se radi o pozajmici VZ (ovdje tužitelja) E ( ovdje tuženiku). Osim toga, obzirom da se u navedenom Sporazumu navodi „nesporno i nepodmireno“ dugovanje ukazuje da je dio duga i vraćen, a ako se radi o nespornom dugovanju, onda je iznos tog nespornog dugovanja morao biti izričito i naveden, sve s obzirom da se radi o tako visokom iznosu dugovanja.

9.2. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da je navedeni Sporazum 10. studenog 2016 ( kao i ugovor o cesiji, ugovor o ustupu tražbine sadržan u tom Sporazumu), ništetan sukladno odredbi čl. 322. st. 1. u svezi čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) jer je u vrijeme potpisivanja tog Sporazuma tuženik bio osuđen na višegodišnju kaznu zatvora i tužitelj je iskorištavajući njegovu tešku životni i materijalnu situaciju, sklapanjem navedenog Sporazuma pokušao od njega protupravno naplatiti nepostojeću tražbinu budući stranke u postupku u vrijeme potpisivanja tog Sporazuma više nisu bile ni u kakvom poslovnom odnosu, pa je taj Sporazum protivan moralu društva, radi čega nije ni moglo doći do obnove ili novacije zajma iz sklopljenog Sporazuma iz 2005., odnosno do produljenja roka vraćanja zajma suglasnošću volja ovdje parničnih stranaka, a radi se o sastojku ugovora koji se može mijenjati samo suglasnošću ugovornih stranaka tj. ovdje tužitelja i tuženika.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da ova pobijana presuda suda prvog stupnja djelomično ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena pravilnost i zakonitost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, a djelomično ona, zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bar za sada, također nije pravilna i zakonita.

10.1. Naime, nije sporno da prema čl. 327. st. 1. ZOO sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i da se na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

10.2. Međutim, odredba čl. 327. st. 1. ZOO ne daje ovlaštenje sudu da suprotno čl. 2. st. 1. ZPP, kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, odlučuje o onome što nije postavljeno u granicama zahtjeva kojeg su stranke stavile u postupku, pa posljedično tome kako tuženik u odgovoru na tužbu, a niti saslušan kao stranka nije isticao da bi sporazum od Sporazum 10. studenog 2016. bio ništetan, a niti je isticao razloge temeljem kojih je bilo moguće sadržajno zaključiti da taj Sporazum tuženik smatra ništenim, to je zaključak suda prvog stupnja u dijelu u kojem smatra da je ovaj Sporazum ništetan jer je protivan moralu društva ( čl. 322. st. 1. ZOO) nerazumljiv i protivan sadržaju provedenih dokaza ( sadržaju tuženikova odgovora na tužbu i njegovom iskazu), pa je već iz ovog razloga valjalo ocijeniti da pobijana presuda nije pravilna i zakonita.

10.3. Istina, iz sadržaja tuženikova odgovora na tužbu i njegovog iskaza proizlazilo bi da je prilikom sklapanja navedenog Sporazuma tužitelj na njega vršio „ ...sve vrste psihološkog pritiska odnosno prijetnji ...“, što bi ukazivalo da je prilikom sklapanja tog sporazuma na strani tuženika postojala mana volje zbog koje bi navedeni Sporazum bio pobojan, a ne ništetan jer prema odredbi čl. 279. st. 1. ZOO ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi, pa posljedično tome sud prvog stupnja ni iz ovog razloga nije mogao zaključiti o ništetnosti navedenog Sporazuma.

11. U dijelu u kojem sud prvog stupnja i u ovom ponovljenom postupku zaključuje da tijekom postupka tužitelj nije dokazano da je tuženik navedenim Sporazumom od 10. studenog 2016. izričito, jasno i nedvosmisleno priznao zastarjeli dug prema tužitelju i da posljedično tome nije došlo ni do obnove ili novacije Ugovora o zajmu iz Sporazuma sklopljenog 1. travnja 2005., odnosno, do produljenja roka vraćanja zajma suglasnošću volja ovdje parničnih stranaka, a koji se sastojak ove ugovorne odredbe može mijenjati samo suglasnošću ugovornih stranaka, ovdje stranaka u postupku, valja istaknuti da je zbog pogrešnog pravnog pristupa, činjenično stanje odlučno za takav zaključak ostalo nepotpuno utvrđeno.

12. Odredbom čl. 240. st. 1. ZOO propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

12.1. Posljedično tome uzimajući u obzir svrhu cesije ( čl. 80. ZOO, a to je ispunjenje nekog pravnog posla (u ovom slučaju Sporazuma iz travnja 2005.), prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja ustupanje potraživanja sadržano u navedenom Sporazumu od 2016. može biti jedan od načina priznanja duga u smislu čl. 240. st. 2. ZOO, dakle, na posredan način ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Rev- 111/2024 od 7. svibnja 2025. jer pisani ugovor o ustupu tražbine u kojem dužnik svoju tražbinu koju ima prema trećim osobama ustupa svojem vjerovniku i time ujedno potvrđuje da još uvijek nije podmirio svojem vjerovniku potraživanje koje ima prema tom vjerovniku može se smatrati pisanim priznanjem zastarjele obveze u smislu odredbe čl. 220.

13. Na temelju odredbe čl. 246. ZOO propisano je da ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a vjerovnik i dužnik su se sporazumjeli o obnovi obveze, nova tražbina zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njezinu zastaru.

13.1. Pri tome valja istaknuti da izjava kojom se zastarijevanje prekida mora biti jasna, određena i bezuvjetna, time da uvijek mora biti takva da se njome na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje ( tako npr. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1973/2014-3 od 12. travnja 2016.),.

14. Temeljem odredbe čl. 247. ZOO propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je odredbom čl. 249. st. 1. ZOO propisano da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave, a na temelju odredbe čl. 319. st. 2. ZOO propisano je da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

15. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja i u ovom ponovljenom postupku propustio pravilno utvrditi pravu volju ugovornih strana ( čl. 247. i čl. 249. st. 1. ZOO) prilikom sklapanja navedenog Sporazuma iz 2016., prema kojem tužitelj smatra da je tuženik njime priznao svoju zastarjelu obvezu koju, prema njihovom Sporazumu iz 2005., još uvijek ima u odnosu na tužitelja, svrhu sklapanja tog pravnog posla, tvrdnju tuženika da je u odnosu na tužitelja podmirio sve svoje obveze ..., sve imajući pri tome u vidu i pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP i činjenici da tužitelj osnovanost svojeg zahtjeva temelji na pisanim ispravama Sporazumu iz 2005 i Sporazumu iz 2016., a tuženik tijekom postupka ni ne osporava činjenicu da je te isprave i potpisao.

16. Posljedično tome činjenično stanje odlučno za pravilno presuđenje ove pravne stvari ostalo je nepotpuno utvrđeno pa je radi navedenog žalbu tužitelja valjalo kao osnovanu prihvatiti i na temelju odredbe čl. 369. st. 1., čl. 370. i čl. 371. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

17. U nastavku postupka sud prvog stupnja otklonit će ukazanu mu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će potom pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, prethodno navedeno u točki 15. obrazloženja, nakon čega će pravilnom ocjenom provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP pravilno obrazloženu presudu.

18. Odluka o troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Pula - Pola, 9. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris