REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž -886/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alan Muhvić Pintar, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 23, protiv tuženika OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, Cankarova 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3907/2021-72 od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3907/2021-72 od 19. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"

I. Nalaže se tuženiku OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.876,83 EUR sa zateznom kamatom kako slijedi:

-na iznos 1.114,88 EUR od 19. svibnja 2025. do isplate,

-na iznos 341,09 EUR od 5. veljače 2021. do isplate,

-na iznos 278,89 EUR od 1. travnja 2021. do isplate,

-na iznos 189,74 EUR od 8. travnja 2021. do isplate,

-na iznos 110,06 EUR od 8. travnja 2021. do isplate,

-na iznos 222,03 EUR od 5. veljače 2021. do isplate,

-na iznos 530,89 EUR od 15. siječnja 2021. do isplate,

-na iznos 29,66 EUR od 29. travnja 2021. do isplate,

-na iznos 59,59 EUR od 29. travnja 2021. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak postupka u iznosu 1.974,04 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog za isplatu zatezne kamate na ukupan iznos od 1.114,88 EUR za razdoblje do 18. svibnja 2025.

III. Odbija se zahtjev tuženika OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova postupka."

2. Protiv te presude, žalbu pravovremeno, podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom navodi da je prvostupanjski sud zanemario dokaze koji nedvojbeno ukazuju na usmeni dogovor između stranaka prema kojem je tuženik, uz znanje i pristanak tužitelja, nastavio koristiti stan protekom roka na koji je bio sklopljen Ugovor o najmu, uz dogovor da je tuženik bio dužan plaćati stanarinu dijelom u novcu, a dijelom radovima. U odnosu na režije tuženik da je isticao da ih je uredno podmirivao, a po isteku ugovora o najmu dogovorio se s tužiteljem da će tužitelj podmirivati režije, a tuženik plaćati najamninu u gotovini, a dijelom u radovima, kao što i nije uvažena činjenica da su troškovi stanarine i režija bili uredno podmireni, kako u gotovini tako i kroz radove koje je tuženik osobno izvodio na nekretnini u vlasništvu tužitelja.

Žalbeni je prijedlog da se prihvati žalba tuženika i preinačenje presude, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovorom na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe, kao i da dogovor koji se odnosi na obvezu izvođenja manjih građevinskih radova na objektu u vlasništvu tužitelja se odnosio na dužne najamnine, sukladno tada važećem Ugovoru o najmu stana, dok je i vidljivo da se radovi koje je tuženik izveo na prethodno navedenoj nekretnini odnose isključivo na vanjske stube u dvorištu tužiteljeve kuće. Prijedlog tužitelja je da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi predmetna prvostupanjska presuda uz obvezu tuženika naknade troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda pravilna. Pri tome prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, obzirom i da se žalbom posebno i ne poziva na koju bitnu povredu se odluka odnosi.

6.1. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom najamnine u odnosu na razdoblje u kojem je tuženik koristio stan bez osnove – ugovora o najmu, i to od 1. siječnja 2021. pa do iseljenja tuženika iz stana, 5. svibnja 2021. kao i isplate potrošnje plina, vode, komunalne naknade i naknade uređenja voda, kao i odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada u odnosu na vrijeme kada je i tuženik koristio predmetni stan i osnovom zaključenog ugovora o najmu, te i pokrenute ovrhe vezano za naplatu navedenih zatraženih iznosa.

8. Tijekom postupka je i činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako i utvrđeno:

- da je između tužitelja, kao najmodavca i tuženika,kao najmoprimca, zaključen 1. studenog 2019. Ugovor o najmu stana tužitelja u [adresa], na određeno vrijeme, do 1. studenog 2020., uz mogućnost sklapanja novog ugovora nakon toga, te obvezu najmoprimca platiti najamninu u iznosu od 2.100,00 kuna najkasnije do 15-tog u mjesecu, te režijske troškove struje, plina, vode i čistoće;

- da je tužitelj 1. ožujka 2021. dostavio tuženiku ponudu sklapanja novog ugovora s najamninom u iznosu od 2.000,00 kuna i režija u iznosu od 800,00 kuna do 20-tog u mjesecu, uz plan otplate duga po navedenom zaključenom ugovoru o najmu u iznosu od 17.150,00 kuna po osnovi neplaćene najamnine i režija;

- da je tuženik predložio sklapanje Ugovora o zakupu na način da kao zakupac dijela stana (poslovnog prostora), bude evidentiran [trgovačko društvo] koji ugovor nije sklopljen, a tuženik koji je i direktor tog društva prijavio je sjedište istog na adresi tužiteljeva stana, 29. siječnja 2021. kao osnivački akt, uz upis 5. veljače 2021. ;

- da je tužitelj 23. travnja 2021. zatražio od Trgovačkog suda u Zagrebu da se poništi registracija gore navedenog društva na adresi njegova stana obzirom da nije dao suglasnost za registraciju na njegovoj adresi;

- da je tužitelj 14. travnja 2021. putem punomoćnika obavijestio tuženika da je ugovor o najmu istekao 1. studenog 2020. a novi nije sklopljen te da postoji dug s naslova najamnine korištenja stana i režija u iznosu od 19.150,00 kuna, te da se ukoliko tuženik smatra da je raniji ugovor obnovljen isti otkazuje zbog neplaćanja;

- da je prema PU Zagrebačke utvrđeno, da je sastavljena potvrda da je tužitelj 24. travnja 2021. zatražio intervenciju policije jer kako podstanari ne puštaju u stan, da je na licu mjesta utvrđeno da u tužiteljevom stanu živi tuženik sa obitelji temeljem ugovora o najmu zaključenog za razdoblje do 1. studenog 2020., kao što je i sastavljena potvrda od strane PU Zagrebačke da je 1. lipnja 2021. zatražena intervencija policije zbog nesuglasica između tuženika i kćeri tužitelja po pitanju otkazivanja stana, kojom je prilikom i prijavljen fizički napad tuženika na tužiteljevu kći, pa je i pokrenut prekršajni postupak u odnosu na tuženika,

- da su po osnovi korištenja struje, plina, vode i komunalnih naknada u razdoblju trajanja ugovora o najmu te dijelom do ožujka 2021. nastali troškovi u iznosima koji su i zatraženi i naplaćeni putem ovršnih postupaka od tužitelja;

- da su u kolovozu 2019. ugovoreni radovi na kući u [adresa],sa [trgovačko društvo], te i u rujnu 2019. tužitelj platio radove na kući, koji se odnose na krovopokrivački, limarski, fasaderski, keramičarski i građevinske radove, a da su pojedini prethodni radovi plaćeni tijekom studenog 2019. te je ugovorena i daljnja dinamika plaćanja do 31. siječnja 2020., a u konačnici da je sve plaćeno do 29. veljače 2020.;

- da je proveden očevid na licu mjesta u odnosu na iznajmljeni stan, te je i utvrđeno da je vještak imao u vidu ugovor o izvođenju građevinskih radova iz kolovoza 2019. te da je tuženik izveo radove postavom keramičkih pločica na vanjskim stubama, koji nisu dovršeni i iznose 202,040 eura.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je i cijeneći iskaze svjedoka GĐ, UĐ i tužitelja, koje je prihvatio kao iskrene i međusobno suglasne, i priloženu dokumentaciju u koju je izvršen uvid u dijelu iz kojeg bitno proizlazi da tuženik nije ispunjavao svoju obvezu plaćanja najamnine i režija po osnovi ugovora o najmu, te da je između stranaka postignut dogovor da će tuženik u visini duga za najamninu napraviti radove na stepenicama koje u konačnosti nije dovršio, a ponuđeni novi ugovor tuženik nije potpisao, te dio iskaza kojim tuženik navodi da je s tužiteljem dogovorio da će na ime najamnine odraditi rad na vanjskim stepenicama je prihvaćen, kao i da su razgovarali o mogućnosti sklapanja novog ugovora ali isti nije potpisan, dok preostali dio suprotno izloženim i navedenim iskazima svjedoka, te priloženoj dokumentaciji, u odnosu da za režije i najamninu osnovom ugovora o najmu koji je prestao 1. studenog 2020. nema dugova, i da je dogovor s tužiteljem bio da će po osnovi tog ugovora najamninu plaćati dijelom u gotovini, a dijelom u radovima na tužiteljevoj kući po potrebi, te da je izveo sve one radove koji su i uključeni i u odnosu na radove koje je tužitelj dostavio vezano za ugovor koji je zaključen s drugim izvođačem.

9.1. Zaključak je suda prvog stupnja da nije logično ni životno da bi tužitelj, pristao plaćati troškove režija za razdoblje u kojem se njegovim stanom koristi neka druga osoba, pa je i ocijenio neuvjerljivim, nelogičnim i suprotnim s iskazima svjedoka i tužitelja, pa i samog tuženika, iskaze svjedoka SĐsupruge tuženika, u dijelu iz kojeg proizlazi da bi najamnina za vrijeme trajanja ugovora, kao i naknada za korištenja stana nakon isteka ugovora, bila redovno plaćana svaki mjesec u gotovini u iznosu od po 2.000,00 kuna, kao što se i cijeni da tuženik niti ne navodi koji bi dio najamnine bio ugovoren u gotovini, a koji dio u radovima, te istovremeno i iskazuje da nikada nije dogovorio da vrijednost njegovih ruku iznosi točno određeni iznos koji bi se prebijao sa najamninom, što upućuje na nelogičnost njegovog iskaza.

9.2. Slijedom navedenog, za utuženo razdoblje nakon prestanka ugovora o najmu, nakon 1. studenog 2020. pa do tuženikovog iseljenja, 5. svibnja 2021., između stranaka nije bilo ugovornog odnosa već je tuženik koristio stan tužitelja bez valjane pravne osnove i nije plaćao naknadu za korištenje istog, pa obzirom da tužitelj ne traži više ili nešto drugo, ono što među strankama ranije je bilo ugovoreno kao najamnina, prihvaćeno je za razdoblje nakon prestanka ugovora o radu iznos od po 2.100,00 kuna/278,72 eura, te je u tom dijelu dosuđen iznos od 1.114,88 eura temeljem čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. i 52/2025., dalje: ZV). Na taj iznos je dosuđena i zatezna kamata prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05) koja teče od 19. svibnja 2025. dok je za razdoblje do 18. svibnja odbijen taj zahtjev kao neosnovan.

9.3. Kako je tužitelj podmirio troškove po osnovi korištenja struje, plina, vode i komunalne naknade, to je i dosuđen navedeni iznos temeljem čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. i čl. 1119. ZOO.

10. Neosnovano žalitelj osporava navode suda da je uz pristanak tužitelja nastavio koristiti stan protekom roka, obzirom i nije utvrđeno postojanje dogovora između tuženika i tužitelja za nastavkom korištenja stana i plaćanje dužne stanarine dijelom u novcu, a dijelom radovima. Navedena stanarina se i zahtijeva u odnosu na vrijeme kada je i prestao ugovor o najmu, pa se stoga i ne može odnositi na izvođenje radova koje, po navodima tuženika, je isti obavljao, a koji nisu utvrđeni, kao i u vrijeme kada je bio na snazi ugovor o najmu i tuženik postavljao keramičarske pločice na vanjskim stubama, koje nije dovršio. Pri tome nisu osnovani žalbeni navodi ni u odnosu na procjenu vrijednosti izvedenih radova, i da bi se isti odnosili na dogovoreni dio obveza, obzirom je taj izračun sačinjen prema iskazu tuženika, koji se i ne osniva na priloženim dokazima, pa je i vještak naveo, ukoliko se dostavi dokaz o izvedenim dokazima da će on sačiniti novu dopunu nalaza, time i zaključiti, kao što je i vještak naveo, da je prethodno krivo zaključio da je tuženik te radove i izveo, obzirom da je tuženik izveo radove isključivo na vanjskom stubištu, ali iste i nije dovršio, što i nije sporno, te je to uračunato i u odnosu na ranije troškove tuženika, vezano za najamninu.

11. Pri tome, činjenica na koju se žalbom upućuje, da je tuženik otvorio poslovni subjekt na adresi predmetne nekretnine, ne može se povezivati na njegovo legitimno očekivanje da mu tužitelj dozvoljava daljnje korištenje stana, obzirom i da je tužitelj zatražio od Trgovačkog suda da se navedena oznaka adrese stana tužitelja poništi, obzirom da za to osobno i nije dao odobrenje, kao što ni nije sklopio ugovor sa tuženikom. Ne može se zaključiti da je postojao usmeni dogovor o daljnjem najmu stana, obzirom da tužitelj ne bi tražio podneskom daljnje zaključenje ugovora o najmu.

12. Isto tako, nije se niti mogla uvažiti činjenica da su troškovi režija bili uredno podmireni, obzirom ti troškovi nisu bili u gotovini i plaćeni tužitelju, jer takve dokumentacije nema, već su se odnosili na dostavljene račune vezano za potrošnju struje, plina, vode, komunalne naknade i naknade uređenja voda, te odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, koji se plaćaju direktno onome tko je i izdao navedene račune.

13. Vidljivo je i da su u odnosu na iste pokrenuti ovršni postupci kod javnog bilježnika radi naplate tih troškova, pa stoga i ne proizlazi zaključak da su isti podmireni. Isto tako i nije utvrđeno da bi tuženik izvodio radove na objektu tužitelja, pa stoga i ne proizlazi da nepodmirenjem troškova režija se može i isti odnositi na dug koji se potražuje osnovom ovršnih postupaka.

14. Stoga i ne proizlazi da bi te režijske troškove tuženik podmirio.

15. Nije dokazano ni da bi tuženik odradio i ostale građevinske radove na koje se poziva i to stavljanje fasade, betonažu i formiranja terase, postavljanje keramičkih pločica, vezano i za zaključeni Ugovor o izvođenju građevinskih radova od 17. kolovoza 2019., prema kojem je i kao izvođač radova angažiran od strane tužitelja [trgovačko društvo], te i u rujnu 2019. tužitelj platio krovopokrivačke, limarske, fasaderske, keramičarske i građevinske radove na kući, izvedene između ostalog u odnosu na radove na koje se tuženik poziva.

16. Stoga je, sukladno čl. 165. st. 1. ZV-a, tuženik, kao nepošten posjednik dužan naknaditi štetu koja je nastala tužitelju, kao i koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Tužitelju, kao vlasniku stana, kojeg je tuženik i dalje neovlašteno upotrebljavao u svoju korist, pripada naknada u visini najamnine koje je i zatražio u odnosu na prethodno zaključeni ugovor, jer tuženik više i nema pravni temelj za posjedovanje tog stana.

17. Slijedom navedenog valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

18. Zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu nije priznat, obzirom da taj odgovor na žalbu i nije bio potreban, pa je stoga i odlučeno sukladno čl. 166. u vezi s čl. 155. ZPP.

U Puli-Pola 9. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić