REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1409/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Iliji Jurčeviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Tepuš, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog NŽ zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona (NN broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja JŽ od 13. kolovoza 2021., koja je izmijenjena 19. travnja 2022., 16. svibnja 2022. i 6. veljače 2026. nakon održane javne rasprave u prisutnosti privatne tužitelja JŽ i punomoćnice privatnog tužitelja, UŽ, okrivljenika i braniteljice Anamarije Udiljak, 10. veljače 2026. objavio je, a 6. veljače 2026.

p r e s u d i o

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08),

okrivljeni NŽ – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N, rođen **.**.1960., državljanin Republike Hrvatske, sa prebivalištem u [adresa], po zanimanju poduzetnik, rastavljen, bez djece, zaposlen, srednjeg imovnog stanja s mjesečnim prihodima oko 2.000,00 eura, vlasnik auta Toyote iz 2018., bez ostale vrijednije imovine

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 01.06.2021. svim suvlasnicima zgrade na adresi [adresa], poslao e-mail u kojem je osumnjičeni iznosi niz neistinitih tvrdnji, između ostalog tvrdnju:

"…da li Vi to sugerirate da treba vjerovati gosp. HŽ ili možda gosp. J Gospodinu koji se predstavlja kao pravnik i savjetnik za pitanja zaštite osobnih podataka, a izbacili su ga iz Agencije kao nesposobnog. A onda toga istog J (dipl.prav.) ja moram upozoravati da je u prekršaju po istim tim zakonima."

dakle, da je pred većim brojem osoba, putem računalnog sustava iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju o tužitelju g. J putem e-maila većem broju ljudi te time nanio štetu njegovoj časti i ugledu

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda opisanim u članku 149. stavku 2. KZ/11, kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08, privatni tužitelj je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 150,00 eura te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu braniteljice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužbom privatni tužitelj JŽ podnio je privatnu tužbu protiv okrivljenog NŽ zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljenik je naveo kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Okrivljenik je obranu iznio na kraju dokaznog postupka te je naveo da nije osporavao diplomu privatnog tužitelja niti se bavio njegovim privatnim životom. Privatni tužitelj je njega prije ovoga čak šest puta prijavljivao te su sve te prijave bile odbačene. U prijavama se privatni tužitelj potpisivao kao diplomirani pravnik te su sve prijave ozbiljno istraživane, stoga je i propitkivao vrijednost te diplome. Čak su dvije prijave bile podnesene AZOP-u gdje je privatni tužitelj ranije bio ravnatelj. Upravo je gospodin JŽ u njihovoj internoj komunikaciji među susjedima pokrenuo inicijativu da se istražuje njegov poslovni život. Nakon što je susjed ČŽ istraživao njegov poslovni život, on si je također dao truda te je pronašao članke koji pokazuju drugačiju sliku od one koju je on pokazivao. Posebno je naglasio intervju BŽ, stručnjaka za zaštitu osobnih podataka. U tom članku on se referira i na privatnog tužitelja, pojasnio je da se referirao na tadašnjeg novog i prethodnog ravnatelja zbog čega je BŽ i prijavio Europskoj uniji cijeli taj problem. To je utjecalo na njegovo mišljenje te je stoga tako reagirao. Sve ove članke koje je imao nije slao drugim suvlasnicima, dakle njega privatni tužitelj ne zanima kao osoba te njegova namjera nije bila da ga vrijeđa. Nije iznosio netočne činjenice, nego se oslanjao na dostupne stručne izvore.

3.1. Okrivljenik nije želio odgovarati na pitanja suda i optužbe.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu i to e-mail od 01.06.2021., diploma Pravnog fakulteta u Zagrebu, odluka Sabora Republike Hrvatske broj Klasa: 021-13/04-07/29 od 30.04.2004., odluka Sabora Republike Hrvatske broj Klasa: 021-13/08-07/54 od 16.05.2008., odluka Sabora Republike Hrvatske Klasa: 021-13/12-07/23 od 20.04.2012., program internacionalnog predavanja u Ljubljani 17. -18.09.2009., odluka Republike Slovenije od 16.09.2009., e- mail korespondencija suvlasnika stambene zgrade u [adresa], novinski članak Dnevno Hr naziva „Saborska oporba: Nemamo povjerenja u neovisnost Agencije za zaštitu osobnih podataka“ od dana 12.07.2010. , novinski članak 057 Info naziva: „ U: Tražimo ispriku JŽ“ od dana 22.05.2008., novinski članak Tportal naziva: „Krađa osobnih podataka bez kazne“ 22.10.2009. , novinski članak Poslovni.hr naziva: „Udruga za zaštitu osobnih podataka prijavila Hrvatsku Europskoj komisiji“ od 15.06.2020., članak s portala IUS INFO naziva: „Oporbene kritike na rad Agencije za zaštitu osobnih podataka“ od 13.07.2010., članak Večernjeg lista od 25. lipnja 2020. pod naslovom "Zašto je UZOP "tužio" Hrvatsku Europskoj komisiji i kako će štititi osobne podatke". Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja okrivljenika, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika.

5. Sud je odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem RŽ, ĆŽ i ČŽ kao nevažne i odugovlačeće budući da se činjenično stanje može utvrditi iz prikupljenih dokaza.

6. Nije sporno da je okrivljenik suvlasnicima zgrade na adresi [adresa] poslao elektroničku poruku, koja je citirana u optužbi, da je sadržaj te poruke bio dostupan većem broju osoba putem računalnog sustava , kao i da je navedena poruka nastavak komunikacije među suvlasnicima navedene zgrade. Sporno je pitanje jesu li navodi iz predmetne poruke istiniti te je li okrivljenik imao opravdanog razloga povjerovati u istinitost onoga što je iznio za privatnog tužitelja.

7. Privatni tužitelj je na raspravi naveo da mu je osporavano da ima fakultet te je navedeno da je istjeran iz Agencije zbog nesposobnosti. Pojasnio je da je dužnost ravnatelja vršio u dva mandata tako što ga je Vlada predlagala, a Sabor imenovao. Razriješen je zbog isteka mandata. Mandat traje četiri godine, a on je bio ravnatelj osam godina. Bio je prvi ravnatelj od osnivanja Agencije.

7.1. Na pitanje punomoćnice privatnog tužitelja, odgovorio je da su na mail listi suvlasnici zgrade u kojoj živi. Poslije su mu se neki od susjeda i obraćali zbog ovoga maila. On im ništa na to nije mogao reći, a što bi im i rekao. U to vrijeme gospodin NŽ bio je predstavnik stanara u zgradi u kojoj je i on suvlasnik. Stanova ima oko 125. Prije gospodina NŽ predstavnik stanara bio je HŽ. Nije primio ispriku nakon ovog maila.

7.2. Na pitanje braniteljice, odgovorio je kako je točno je da je poslao mail na listu 84-86 spisa koji počinje riječima "novopridošli susjedi", htio je da se provjeri njegov rad, možda je u njegovu poslu i bilo nekakvih grešaka, ali naglašava nikakvih afera nije bilo. Gospodin ČŽ nigdje nije naveo njegovo ime niti je to navedeno u novinskom članku. To je navedeno isključivo na portalu Telegram. Bila je riječ o insinuaciji time da je iza njega ravnatelj bio gospodin H, a nakon toga je bio još jedan ravnatelj, potom gospodin Č te pretpostavlja da je gospodin ČŽ mislio na aktualnog ravnatelja, a to je tada bio gospodin Č. Podnio je kaznenu prijavu protiv gospodina NŽ s još nekim osobama, o toj prijavi još uvijek nije odlučeno, ona se odnosi na neke nezakonitosti koje nemaju veze s ovim predmetom. Podnio je jednu prijavu DORH-u i drugim institucijama je podnosio prijave.

8. Prema odlukama Hrvatskog sabora, JŽ imenovan je ravnateljem Agencije za zaštitu osobnih podataka 30. travnja 2004. i potom 16. svibnja 2008., dok je razriješen dužnosti ravnatelja 30. travnja 2012. radi isteka mandata. Prema preslici diplome, privatni tužitelj je 31. srpnja 1986. na Pravnom fakultetu u Zagrebu stekao stručni naziv diplomirani pravnik.

9. U članku Večernjeg lista od 25. lipnja 2020. pod naslovom "Zašto je UZOP ‘tužio’ Hrvatsku Europskoj komisiji i kako će štititi osobne podatke" je navedeno da je BŽ jedan od najaktivnijih stručnjaka za zaštitu osobnih podataka u regiji. U tom je intervjuu među ostalim izjavio: Problem je u tome što GDPR komplicira smjenu ravnatelja jer bi se to moglo tumačiti pokušajem utjecaja na neovisnost nadzornog tijela. Zanimljivo, takav smo slučaj na tijelima EU već imali, i to baš kada je naša Vlada pokušala smijeniti prethodnog ravnatelja. Smijeniti ga može jedino Sabor na prijedlog Vlade (a ona ga je i predložila), i to upravo zbog neispunjavanja uvjeta za imenovanje. Bilo kako bilo, kako bi se ovlasti koristile stručno i nepristrano, Agencijom mora upravljati upravo takva osoba. AZOP mora biti neovisan od vanjskih utjecaja, ali to ne znači da ne mora raditi svoj posao.

10. U članku Poslovnog dnevnika pod naslovom "Udruga za zaštitu osobnih podataka prijavila Hrvatsku Europskoj komisiji" od 15. lipnja 2020. među ostalim je navedeno: Imenovanje je suprotno zahtjevima GDPR i lokalne regulative, koji jasno definiraju da se na čelo AZOP-a mora imenovati neovisni stručnjak, ističe BŽ. Dodaje da to nije slučajan zahtjev i da se tako os igurava da se velike ovlasti koje je Agencija dobila kroz GDPR regulativu koristi stručno i nepristrano. BŽ navodi da taj uvjet nije zadovoljavao ni prethodni ravnatelj JŽ, koji se na toj funkciji zatekao u trenutku kad je EU uvela GPPR regulativu.

11. Iz elektroničke komunikacije među suvlasnicima koja je koja je prethodila poruci iz činjeničnog opisa, razvidno je da je vođena rasprava o trošenju pričuve i korištenju zajedničke imovine suvlasnika nekretnine. Privatni se tužitelj osvrnuo na nekoliko sudionika te komunikacije te je među ostalim u poruci od 7. lipnja 2021. naveo kako novopridošli susjedi i oni znatiželjnici mogu otići na Google ili drugu tražilicu i dodatno vidjeti postoji li ijedna afera vezana uz njegovo ime u obnašanju javnih dužnosti koje je vršio. U toj poruci privatni tužitelj više puta spominje okrivljenika . Nakon poruke privatnog tužitelja, u poruci jednog sudionika od **.**.2021., ČŽ, citira se članak Poslovnog dnevnika u kojem je među ostalim navedeno:

BŽ navodi da taj uvjet nije zadovoljavao ni prethodni ravnatelj JŽ, koji se na toj funkciji zatekao u trenutku kad je EU uvela GPPR regulativu.

12. U odnosu na riječi da se privatni tužitelj predstavlja kao pravnik, a onda okrivljenik privatnog tužitelja (dipl. pravnik) mora upozoravati da je u prekršaju, sud zaključuje da je riječ o vrijednosnom sudu. Ovakvim je navodom okrivljenik zapravo izrazio neslaganje s pravnim tumačenjima privatnog tužitelja te je propitivao njegovu stručnost. Spomenuta izjava je dopuštena jer je dana u kontekstu rasprave suvlasnika o upravljanju zajedničkom imovinom. Okolnost da je privatni tužitelj stručno aktivan u području zaštite osobnih prava, ne isključuje pravo okrivljenika da kritizira poznavanje propisa privatnog tužitelja te ukazuje koji su propisi relevantni, a za to kao suvlasnik, koji se brine za svoju imovinu, ima i dodatni interes. Konačno, privatni tužitelj je prilikom svjedočenja izjavio kako je htio da se provjeri njegov rad, pri čemu je naveo da je možda i bilo nekakvih grešaka, ali afera nije bilo.

13. Riječi da je privatni tužitelj izbačen iz Agencije kao nesposoban predstavljaju činjeničnu tvrdnju. Sud utvrđuje da navedena tvrdnja nije dokazana kao istinita, budući da iz dokaza koje je dostavila optužba proizlazi da je njegova dužnost prestala radi isteka mandata. Osim objektivnih obilježja klevete, za ispunjenje bića ovog djela neophodno je da je okrivljenik ostvario i subjektivna obilježja, odnosno da je znao za neistinitost činjenične tvrdnje koju iznosi za drugu osobu, te je pritom svjestan da se radi o tvrdnji koja može naškoditi njezinoj časti i ugledu . Kazneno djelo klevete može se počiniti samo s izravnom namjerom (presuda Županijskog suda u Varaždinu broj: Kž-429/2022-5).

14. Privatni tužitelj je bivši ravnatelj državne agencije koji je tu dužnost vršio osam godina te se često pojavljivao u javnim medijima i sudjelovao u javnim raspravama. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, granice dopuštene kritike šire su kada je riječ o javnim osobama i pitanjima od javnog interesa (predmet Axel Springer AG protiv Njemačke).

15. Privatni tužitelj i okrivljenik su dulje vrijeme u narušenim odnosima te očito imaju drugačije viđenje upravljanja zajedničkom imovinom suvlasnika. Okrivljenik je u obrani izjavio da ga je privatni tužitelj više puta prijavljivao, uključujući i Agenciji za zaštitu osobnih podataka, u kojoj je privatni tužitelj bio ravnatelj, a privatni je tužitelj potvrdio da je podnosio prijave protiv okrivljenika. Kontekst međusobnih odnosa privatnog tužitelja i okrivljenika sam po sebi ne opravdava iznošenje neistinitih činjeničnih tvrdnji, ali je relevantan za ocjenu subjektivnog elementa.

16. Sud zaključuje da se okrivljenik za svoje tvrdnje oslanjao na dostupne informacije, uključujući medijske objave i internu komunikaciju među suvlasnicima , za koje u konkretnim okolnostima nije imao razloga sumnjati u njihovu vjerodostojnost. Pogrešna interpretacija činjenica sama po sebi ne predstavlja klevetu ako nije dokazano da je okrivljenik bio svjestan neistinitosti. Privatni tužitelj je sam inicirao raspravu o svom javnom djelovanju te se komunikacija odvijala u kontekstu sukoba među suvlasnicima. Skoro mjesec dana prije sporne poruke okrivljenika prenesen je tekst u kojem se ozbiljno propituje je li privatni tužitelj zadovoljavao uvjete za ravnatelja Agencije za zaštitu osobnih podataka. Privatni tužitelj je naveo da nije odgovorio na ovakav mail navodeći da se njegovo ime ne spominje. Međutim, u spomenutom se mailu izrijekom spominje ime privatnog tužitelja. Sud je uzeo u obzir da privatni tužitelj nije odmah reagirao na određene ranije navode u komunikaciji među suvlasnicima , iako je u toj raspravi aktivno sudjelovao. Takvo postupanje ne može se tumačiti kao prihvaćanje istinitosti tih navoda niti kao dokaz njihove točnosti, ali ima određeni značaj isključivo u okviru ocjene subjektivnog dojma okrivljenika. Prema ocjeni suda, medijske objave u kojima se kritizira rad privatnog tužitelja te uvjeti za ravnatelja predstavljaju okolnosti na temelju kojih je okrivljenik došao do zaključka da je privatnom tužitelju mandat prestao jer nije ispunjavao uvjete za poziciju ravnatelja Agencije.

17. Sud je uzeo u obzir da je privatni tužitelj sudjelovao u raspravi o vlastitom profesionalnom djelovanju, što je relevantno za ocjenu konteksta i subjektivnog dojma okrivljenika. Iako predmetna izjava sadrži činjeničnu tvrdnju koja nije dokazana kao istinita, u konkretnom slučaju nisu ostvarena subjektivna obilježja djela, budući da se okrivljenik oslanjao na javno dostupne informacije i kontekst prethodne rasprave.

18. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da nije dokazan subjektivni element kaznenog djela, izravna namjera, što je nužan uvjet za krivnju, zbog čega je okrivljenik oslobođen optužbe.

19. U konkretnom slučaju nema niti elemenata kaznenog djela uvrede kao blažeg djela protiv časti i ugleda. Sud smatra da predmetna izjava okrivljenika, koja sadrži i vrijednosni sud, iako izražena oštrim i polemičnim tonom, nije bila usmjerena prvenstveno na omalovažavanje privatnog tužitelja niti na njegovo poniženje. U izjav i okrivljenika nema vulgarnih izraza, psovki niti drugih očito pogrdnih ili ponižavajućih kvalifikacija. Pri tome sud ima u vidu i standarde slobode izražavanja prema kojima granice dopuštene kritike mogu biti šire kada je riječ o osobama koje su obnašale javne dužnosti i pitanjima koja se odnose na njihovo javno djelovanje. Kaznenopravna zaštita časti i ugleda mora se tumačiti restriktivno, zbog čega nije svaka gruba, neugodna ili pretjerana izjava dostatna za ostvarenje obilježja kaznenog djela uvrede.

20. Budući da je okrivljenik oslobođen optužbe, na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08, privatni tužitelj dužan je naknaditi troškove u paušalnom iznosu 150,00 eura, sukladno složenosti i trajanju postupka, kao i nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu braniteljice u iznosu koji će biti određen u posebnom rješenju.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

SUDAC:

Ilija Jurčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Privatni tužitelj JŽ

2. Opunomoćena UŽ

3. Okrivljeni NŽ

4. Braniteljica Anamarija Udiljak