Poslovni broj: P-170/2021-

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vanda Benz, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB:52508873833, koju zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 22. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika, dana 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. točka 1 Ugovora o kreditu broj:060925057462 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke solemniziran pod brojem OU-1217/06-1 od 28. rujna 2006. kojom je propisano da kamatna stopa iznosi 4,39% godišnje s tim da je kamatna stopa promjenjiva i članka 3. 3 navedenog ugovora kojom je propisano da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje.

II Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 1. točka 4 Ugovora o kreditu broj:060925057462 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke solemniziran pod brojem OU-1217/06-1 od 28. rujna 2006. kojom je propisano da su stranke suglasne da se iznosi isplate kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule i članka 1. točka 5 navedenog ugovora kojom je propisano da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHFna dan uplate anuiteta.

III Nalaže se tuženiku OTP Banka Hrvatska d.d. OIB: 52508873833 iz Zadra, Domovinskog rata 3 isplatiti tužitelju LČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u roku od 15 dana iznos od 8.952,71 EUR kune sa zateznom kamatom na ime preplate kamate, i to:

- na iznos od 40,41 EUR od 05. veljače 2008.g. do isplate,

- na iznos od 43,29 EUR od 05. ožujka 2008.g. do isplate,

- na iznos od 43,28 EUR od 05. travnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 43,27 od 05. svibnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 43,26 EUR od 05. lipnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 65,95 EUR od 05. srpnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 79,07 EUR od 05. kolovoza 2008.g. do isplate,

- na iznos od 79,06 EUR od 05. rujna 2008.g. do isplate,

- na iznos od 79,04 EUR od 05. listopada 2008.g. do isplate,

- na iznos od 79,02 EUR od 05. studenog 2008.g. do isplate,

- na iznos od 124,13 EUR od 05. prosinca 2008.g. do isplate,

- na iznos od 133,13 EUR od 05. siječnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 133,12 EUR od 05. veljače 2009.g. do isplate,

- na iznos od 133,10 EUR od 05. ožujka 2009.g. do isplate,

- na iznos od 133,08 EUR od 05. travnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 133,05 EUR od 31. svibnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 133,04 EUR od 05. lipnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 166,00 EUR od 05. srpnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 168,34 EUR od 05. kolovoza 2009.g. do isplate,

- na iznos od 168,32 EUR od 05. rujna 2009.g. do isplate,

- na iznos od 168,30 EUR od 05. listopada 2009.g. do isplate,

- na iznos od 168,28 EUR od 05. studenog 2009.g. do isplate,

- na iznos od 168,25 EUR od 05. prosinca 2009.g. do isplate,

- na iznos od 168,23 EUR od 05. siječnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 168,20 EUR od 05. veljače 2010.g. do isplate,

- na iznos od 168,18 EUR od 05. ožujka 2010.g. do isplate,

- na iznos od 168,15 EUR od 05. travnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 168,12 EUR od 06. svibnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 168,09 EUR od 05. lipnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 168,06 EUR 14. srpnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 168,03 EUR 05. kolovoza 2010.g. do isplate,

- na iznos od 126,82 EUR od 07. rujna 2010.g. do isplate,

- na iznos od 41,17 EUR od 09. rujna 2010.g. do isplate,

- na iznos od 167,97 EUR od 05. listopada 2010.g. do isplate,

- na iznos od 167,93 EUR od 05. studenog 2010.g. do isplate,

- na iznos od 167,89 EUR od 05. prosinca 2010.g. do isplate,

- na iznos od 167,86 EUR od 05. siječnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 156,28 EUR od 05. veljače 2011.g. do isplate,

- na iznos od 127,46 EUR od 05. ožujka 2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,95 EUR od 05. travnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,91 EUR od 05. svibnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,86 EUR od 07. lipnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,81 EUR od 05. srpnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,77 EUR od 05. kolovoza 2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,71 EUR od 05. rujna 2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,67 EUR od 05. listopada 2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,62 EUR od 05. studenog 2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,57 EUR od 05. prosinca 2011.g. do isplate,

- na iznos od 115,52 EUR od 05. siječnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,47 EUR od 05. veljače 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,41 EUR od 05. ožujka 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,36 EUR od 05. travnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,30 EUR od 05. svibnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,25 EUR od 05. lipnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,19 EUR od 05. srpnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,13 EUR od 05. kolovoza 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,07 EUR od 05. rujna 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,01 EUR od 05. listopada 2012.g. do isplate,

- na iznos od 50,61 EUR od 05. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 64,34 EUR od 05. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 45,74 EUR od 05. prosinca 2012.g. do isplate,

- na iznos od 69,15 EUR od 06. prosinca 2012.g. do isplate,

- na iznos od 114,82 EUR od 05. siječnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,76 EUR od 05. veljače 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,69 EUR od 05. ožujka 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,62 EUR od 05. travnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,55 EUR od 05. svibnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,48 EUR od 05. lipnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,41 EUR od 05. srpnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,34 EUR od 05. kolovoza 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,27 EUR od 05. rujna 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,20 EUR od 05. listopada 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,12 EUR od 06. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,04 EUR od 06. prosinca 2013.g. do isplate,

- na iznos od 99,59 EUR od 08. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,22 EUR od 05. veljače 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,19 EUR od 05. ožujka 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,18 EUR od 05. travnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR od 05. svibnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,15 EUR od 05. lipnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,13 EUR od 05. srpnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,12 EUR od 05. kolovoza 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,10 EUR od 09. rujna 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,09 EUR od 05. listopada 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,07 EUR od 05. studenog 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,05 EUR od 05. prosinca 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,04 EUR od 07. siječnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,02 EUR od 05. veljače 2015.g. do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR od 13. ožujka 2015.g. do isplate,

- na iznos od 5,99 EUR od 05. travnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 05. svibnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 5,96 EUR od 05. lipnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 08. srpnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 5,93 EUR od 05. kolovoza 2015.g. do isplate,

- na iznos od 5,91 EUR od 05. rujna 2015.g. do isplate,

- na iznos od 5,89 EUR od 05. listopada 2015.g. do isplate,

- na iznos od 5,87 EUR od 05. studenog 2015.g. do isplate,

- na iznos od 5,86 EUR od 05. prosinca 2015.g. do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR od 07. siječnja 2016.g. do isplate,

IV Nalaže se tuženiku OTP Banka Hrvatska d.d. OIB: 52508873833 iz Zadra, Domovinskog rata 3 isplatiti tužitelju LČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u roku od 15 dana iznos od 10.568,19 EUR sa zateznom kamatom na ime preplate tečaja i to:

- na iznos od 14,59 eur od 05. studenog 2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,28 eur od 05. prosinca 2008.g. do isplate,

- na iznos od 33,75 eur od 05. siječnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 33,71 eur od 05. veljače 2009.g. do isplate,

- na iznos od 33,48 eur od 05. ožujka 2009.g. do isplate,

- na iznos od 5,12 eur od 6.ožujka 2009.g. do isplate,

- na iznos od 27,09 eur od 05. travnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 29,53 eur od 31. svibnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 20,70 eur od 05. lipnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,11 eur od 05. srpnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,79 eur od 05. kolovoza 2009.g. do isplate,

- na iznos od 22,48 eur od 05. rujna 2009.g. do isplate,

- na iznos od 17,46 eur od 05. listopada 2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,15 eur od 05. studenog 2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,62 eur od 05. prosinca 2009.g. do isplate,

- na iznos od 30,39 eur 05. siječnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 38,93 eur od 05. veljače 2010.g. do isplate,

- na iznos od 36,92 eur od 05. ožujka 2010.g. do isplate,

- na iznos od 49,85 eur od 05. travnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 15,96 eur od 05. svibnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 33,84 eur od 06. svibnja 2010.g. do isplate

- na iznos od 61,29 eur od 05. lipnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 1,79 eur 05. srpnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 89,14 eur 14. srpnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 72,74 eur 05. kolovoza 2010.g. do isplate,

- na iznos od 1,20 eur od 05. rujna 2010.g. do isplate,

- na iznos od 82,52 eur od 07. rujna 2010.g. do isplate,

- na iznos od 30,75 eur od 09. rujna 2010.g. do isplate,

- na iznos od 101,45 eur od 05. listopada 2010.g. do isplate,

- na iznos od 81,22 eur od 05. studenog 2010.g. do isplate,

- na iznos od 119,07 eur od 05. prosinca 2010.g. do isplate,

- na iznos od 133,19 eur od 05. siječnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 12,45 eur od 10. siječnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 128,89 eur od 05. veljače 2011.g. do isplate,

- na iznos od 119,16 eur od 05. ožujka 2011.g. do isplate,

- na iznos od 108,90 eur od 05. travnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 124,16 eur od 05. svibnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 160,75 eur od 07. lipnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 151,96 eur od 05. srpnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 236,38 eur od 05. kolovoza 2011.g. do isplate,

- na iznos od 234,55 eur od 05. rujna 2011.g. do isplate,

- na iznos od 171,27 eur od 05. listopada 2011.g. do isplate,

- na iznos od 167,86 eur od 05. studenog 2011.g. do isplate,

- na iznos od 159,66 eur od 05. prosinca 2011.g. do isplate,

- na iznos od 172,64 eur od 05. siječnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 184,92 eur od 05. veljače 2012.g. do isplate,

- na iznos od 183,23 eur od 05. ožujka 2012.g. do isplate,

- na iznos od 177,38 eur od 05. travnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 179,71 eur od 05. svibnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 184,85 eur od 05. lipnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 179,56 eur od 05. srpnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 181,55 eur od 05. kolovoza 2012.g. do isplate,

- na iznos od 176,41 eur od 05. rujna 2012.g. do isplate,

- na iznos od 169,17 eur od 05. listopada 2012.g. do isplate,

- na iznos od 119,65 eur od 05. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 33,46 eur od 06. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 25,96 eur od 07. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 111,47 eur od 05. prosinca 2012.g. do isplate,

- na iznos od 64,33 eur od 06. prosinca 2012.g. do isplate,

- na iznos od 180,47 eur od 05. siječnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 168,63 eur od 05. veljače 2013.g. do isplate,

- na iznos od 173,46 eur od 05. ožujka 2013.g. do isplate,

- na iznos od 180,73 eur od 05. travnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 174,21 eur od 05. svibnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 161,92 eur od 05. lipnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 157,96 eur od 05. srpnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 159,08 eur od 05. kolovoza 2013.g. do isplate,

- na iznos od 163,70 eur od 05. rujna 2013.g. do isplate,

- na iznos od 3,75 eur od 09. rujna 2013.g. do isplate,

- na iznos od 176,43 eur od 05. listopada 2013.g. do isplate,

- na iznos od 15,29 eur od 05. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 151,25 eur od 06. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,93 eur od 18. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 1,38 eur od 05. prosinca 2013.g. do isplate,

- na iznos od 153,93 eur od 06. prosinca 2013.g. do isplate

- na iznos od 15,67 eur od 09. prosinca 2013.g. do isplate

- na iznos od 6,97 eur od 17. prosinca 2013.g. do isplate

- na iznos od 42,34 eur od 05. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 97,25 eur od 08. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 24,43 eur od 09. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 139,71 eur od 05. veljače 2014.g. do isplate,

- na iznos od 141,96 eur od 05. ožujka 2014.g. do isplate,

- na iznos od 138,68 eur od 05. travnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 137,77 eur od 05. svibnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 134,55 eur od 05. lipnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 137,51 eur od 05. srpnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 74,33 eur od 05. kolovoza 2014.g. do isplate,

- na iznos od 66,91 eur od 06. kolovoza 2014.g. do isplate,

- na iznos od 6,96 eur od 05. rujna 2014.g. do isplate,

- na iznos od 110,02 eur od 09. rujna 2014.g. do isplate,

- na iznos od 27,65 eur od 13. rujna 2014.g. do isplate,

- na iznos od 144,86 eur od 05. listopada 2014.g. do isplate,

- na iznos od 148,09 eur od 05. studenog 2014.g. do isplate,

- na iznos od 149,86 eur od 05. prosinca 2014.g. do isplate,

- na iznos od 20,50 eur od 05. siječnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 96,39 eur od 07. siječnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 33,07 eur od 09. siječnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 93,40 eur od 05. veljače 2015.g. do isplate,

- na iznos od 57,74 eur od 07. veljače 2015.g. do isplate,

- na iznos od 30,84 eur od 05. ožujka 2015.g. do isplate,

- na iznos od 120,29 eur od 13. ožujka 2015.g. do isplate

- na iznos od 151,13 eur od 05. travnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 127,08 eur od 05. svibnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 24,05 eur od 07. svibnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 151,13 eur od 05. lipnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 9,40 eur od 05. srpnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 141,73 eur od 08. srpnja 2015.g. do isplate,

- na iznos od 151,13 eur od 05. kolovoza 2015.g. do isplate,

- na iznos od 151,13 eur od 05. rujna 2015.g. do isplate,

- na iznos od 151,13 eur od 05. listopada 2015.g. do isplate,

- na iznos od 151,13 eur od 05. studenog 2015.g. do isplate,

- na iznos od 151,13 eur od 05. prosinca 2015.g. do isplate,

- na iznos od 52,69 eur od 05. siječnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 98,44 eur od 07. siječnja 2016.g. do isplate,

I Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.688,77 EUR sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

i

riješio je

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva.

- Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom OTP bankom sklopio Ugovor o kreditu broj:060925057462 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke solemniziran pod brojem OU-1217/06-1 od 28.rujna 2006. (dalje:Ugovor) i Dodatak br.1. Ugovora o kreditu broj:060925057462 solemniziran pod brojem OV 394/16 od 18.siječnja 2016. kojim je tužitelju odobren dugoročni kredit za adaptaciju kuće u iznosu glavnice od 143.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 30 godina odnosno u 360 mjesečnih anuiteta. Nadalje, da je člankom 3.1. Ugovora propisano da kamatna stopa iznosi 4,39% godišnje s tim da je kamatna stopa nepromjenjiva dok je člankom 3.3 Ugovora propisano da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju promjenu Korisnik bezuvjetno pristaje. Ističe i da je člankom 1.4. Ugovora ugovoreno da su strane suglasne da se iznosi isplate kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule dok je točkom 1.5. ugovoreno da će svaki povrat izvršen u kunama obračunati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta dok je Dodatkom Ugovora regulirana konverzija kredita denomiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denomiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Također navodi i da je u razdoblju od sklapanja ugovorta tuženik jednostranom i sa movoljnom odlukom mijenjao kamatnu stopu pa tužitelj smatra da je nedopušteno ponašanje tuženika u odnosu na promjenu kamatne stope tijekom ugovornog odnosa na temelju jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno razgovaralo pa tako ni sa tužiteljem te je ista ništetna. Poziva se i na presudu presudu Visokog Trgovačkog suda u RH pod poslovnim brojem PŽ-7129/2013 od 13.lipnja 2014. kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi potrošača- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv i ovdje tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, kojim je utvrđena ništetnost odredaba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa , konkretno članka 3 točka 1 i 3 i članka 1 točka 4 i 5 Ugovora te ističe da je takvim nezakonitim postupanjem nastala velika razlika između obračunate i uplaćivane kamate na iznos glavnice kao i razlika uslijed valutne klauzule s osnova promjene tečaja u odnosu na tečaj prilikom odobrenja kredita.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 060925057462 (dalje: „Ugovor o kreditu“ ili „Ugovor“) međutim da je sporno jesu li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja navodeći da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tek 12. lipnja 2019. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 29/18, dalje: „ZOO“), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja budući da ista nije specificirana tužbom. Ističe da ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete da je primjenjiv zastarni rok iz odredbe članka 230. ZOO-a, koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarjevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala te da iako tužitelj nije specificirao tužbeni zahtjev, a uzevši u obzir činjenicu datuma sklapanja ugovora da je očito da je protekao i subjektivni i objektivni rok, a ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjiv bi bio zastarni rok iz odredbe članka 226. ZOO-a koji propisuje da se tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Također, tuženik ističe i da bi se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćeni kao anuiteti, stoga, sukladno članku 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Nadalje navodi da ako bi se zbog ništetnosti utvrdilo da se pak radi o stjecanju bez osnove da je zastarni rok 5 godina od dana sklapanja ništavnog pravnog posla. Također ističe i da u predmetnom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz Parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz Parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju jer da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz Parnice Potrošač i Presude VTS-a. Tuženik ukazuje na općepoznatu činjenicu da je 30. rujna 2015. stupio na snagu izmijenjeni Zakon o potrošačkim kreditima (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015; u daljnjem tekstu: „ZKK“) koji za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF obvezuje banke da korisnicima kredita (potrošačima) ponude konverziju kredita denominiranih u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR a čija je svrha da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navodi i da je sukladno navedenim zakonskim propisima, tuženik tužitelju ponudio izmjene Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: „Ugovor") u ugovor o kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR a koju ponudu tuženika je tužitelj prihvatio da je slijedom navedenog neosnovan zahtjev za utvrđivanjem ništavnosti osnovnog Ugovora o kreditu i isplatu preplaćenog iznosa po kreditu s valutnom klauzulom u CHF. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu vezanu za CHF, tuženik ističe da Presuda VTS donesena u Parnici Potrošač ne daje subjektivna prava potrošačima odnosno ne daje pojedinačnom potrošaču subjektivna prava, s obzirom na to da je takva pre suda usmjerena na apstraktnu pravnu zaštitu „prosječnog potrošača“ kao pravnog standarda stoga da je tužitelj kao potrošač dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane člancima 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07, 125/07; dalje: „ZZP“). Prvenstveno ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva i da je tužitelj potpisom Ugovora potvrdio upoznatost sa značenjem valutne klauzule te ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF a činjenica da se tečaj CHF-a naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantna za ocjenu nepoštenosti (a vremena i ništavnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne početne (nominalne) pozicije. U odnosu na promjenjivost kamatne stope tuženik ističe da ista nije bila predmetom ispitivanja ništetnosti u Parnici Potrošač i da je tužitelj neosnovano proširio opsežno utvrđenje iz Presude VTS-a donesenih u Parnici Potrošač i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope, iako to nije bio predmet ispitivanja u Parnici Potrošač, da je u kolektivnom sporu bila ispitivana primjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjene što znači, čak i kada bi utvrđenja iz Presude Potrošač bila primjenjiva na ovaj spor, njima nije utvrđena ništavnost promjene kamatne stope niti promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke stoga da tužitelj pogrešno smatra da se može jednostavno pozivati ​​na pravnu tvrdnju iz Presude VTS-a bez dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva jer da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništavnim, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva; te naposljetku da odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a da niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena i da se ne može se primijeniti članak 210. st. 3. ZOO-a. Ističe i da materijalno pravo koje je bilo na snazi ​​u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi ​​u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjene kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Tuženik prigovara i postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da se ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja te napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa općenito nema mjesta raspravi o visini.

3. Na ročištu održanom 20. siječnja 2023. punomoćnica tuženika je istaknula prigovor prijeboja za iznos od 32.435,41 kuna odnosno 4.304,92 EUR na ime iznosa koji je banka uračunala tužitelju kao više plaćeni iznos te za taj iznos umanjila obvezu po kreditu dok je punomoćnica tužitelja u odnosu na tražbinu istaknutu radi prijeboja istaknula prigovor zastare.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u podnesak tužitelja (list 11 spisa), otplatni plan (list 12-19, 46-53 spisa), Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu broj:151109070484 od 15. siječnja 2016. (list 21-25 spisa), Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj:060925057462 SN od 25. rujna 2006. (list 26-36 spisa), Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] broj:160311180551 E1 od 11.ožujka 2016. (list 37-45 spisa), promet po računu od 7.lipnja 2019. za Ugovor 151109070484 (list 54-56 spisa), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate od 7.lipnja 2019. ua Ugovor 060925057462 (list 57-60 spisa), amortizacijski plan od 4.listopada 2006. (list 61-68 spisa), promet po računu od 7. srpnja 2019. (list 69-81 spisa) te vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije (list 155-186, 229-264 spisa), saslušanjem vještakinje (list 215-216, 277-278, 289-290 spisa) i tužitelja LČ (list 146-147 spisa).

4.1. Uvidom u podnesak tužitelja utvrđeno je da je isti upućen tuženiku radi dostave dokumenatcije po kreditu.

4.2.Uvidom u otplatni plan od 25.ožujka 2016. prilog ugovora o kreditu:160311180551 za tužitelja za razdoblje od 25. ožujka 2016. do 1. travnja 2034. utvrđeni su iznos godišnje stope, iznos obroka do 1.travnja 2016. i od 1.travnja 2021., godišnja stopa, iznos glavnice, valuta, datum isplate kredita, datumi dospijeća anuiteta, iznos otplatne rate, otplatne kvote, uplate kamate i stanja kredita.

4.3. Uvidom u Dodatak Ugovora o kreditu broj:151109070484 od 15. siječnja 2016. utvrđeno je da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denomiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan od 5. siječnja 2016. iznosi 77.505,01 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim Ugovorom o kreditu kao i da su stranke suglasne da se promijenio broj Osnovnog ugovora 060925057462 na način da isti sada glasi broj Ugovora 151109070484.

4.4. Pregledom Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj:060925057462 SN od 25. rujna 2006. između tuženika kao Banke i tužitelja kao korisnika kredita utvrđeno je da je tuženik tužitelju odobrio dugoročni kredit za adaptaciju kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 143.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke a da će se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavati primjenom valutne klauzule kao i da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta i da je člankom 3. ugovoreno da kamatna stopa iznosi 4,39% godišnje i da je kamatna stopa promjenjiva a koja promjena kamatnih stopa se vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

4.5. Pregledom Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] broj:160311180551 E1 od 11.ožujka 2016. između tuženika kao Banke i tužitelja kao korisnika kredita utvrđeno je da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za zatvaranje novokonvertiranog (iz CHF kredita) EUR stambenog kredita u iznosu od 591.000,00 HRK na rok od 18 godina, s otplatom u 216 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate i da je člankom 3. ugovoreno da kamatna stopa iznosi 4,35% godišnje s tim da je kamatna stopa fiksna za prvih pet godina otplate kredita pod uvjetom da Korisnik kredita za cijelo vrijeme otplate kredita prima plaću/mirovinu /drugo stalno mjesečno primanje preko računa otvorenog u banci a nakon isteka prvih pet godina otplate kredita kamatna stopa se mijenja u promjenjivu i to u skladu sa uvjetima koji će u trenutku isteka navedenog perioda biti važeći za proizvod Stambeni kredit-HRK a koja u trenutku zaključenja ovog ugovora iznosi 5,05% godišnje a čini je 6-mjesečna Nacionalna referentna stopa jedan važeća na dan 1.prosinca 2015. za valutu HRK u visini 1,47% godišnje i marža banke u visini od 3,58% a koja promjena kamatnih stopa se vrši u skladu sa izmjenama NRS1 te izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke sukladno Politici mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

4.6. Uvidom u promet po računu od 7.lipnja 2019. utvrđeno je da se odnosi na razdoblje od 1.siječnja 2014. do 7.siječnja 2016. za ugovor broj:151109070484.

4.7. Nadalje, uvidom u obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate od 7.lipnja 2019. utvrđeno je da se odnosi na razdoblje od 5.studenog 2006. do 18.siječnja 2016. za ugovor broj:060925057462 koja prikazuje nedospjelu glavnicu, kamatnu stopu te dospjelu glavnicu i kamate, sve u CHF.

4.8. Uvidom u amortizacijski plan od 4.listopada 2006. kao prilog br. 1 ugovora o kreditu broj:060925057462 utvrđeno je da se odnosi na razdoblje od 5.listopada 2006. do 5.listopada 2036. te prikazuje dospjeli iznos u CHF, kamata u CHF, dospjelu glavnicu u CHF i nedospjelu glavnicu u CHF.

4.9. Uvidom u promet po računu od 7.srpnja 2019. utvrđeno je da se odnosi na razdoblje od 5. listopada 2006. do 17.prosinca 2013. za tužitelja.

4.10. Saslušana vještakinja na ročištu održanom 5. veljače 2025. iskazala je da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja kojega je izradila pregledom isprava u spisu sukladno nalogu suda dok je u odnosu na neto uručeni podnesak tuženika iskazala da tuženik računa razliku anuiteta, a da je ona u nalazu i mišljenju računala posebno razliku tečaja i razliku kamate i da kod neisplaćenih kredita u cijelosti razlika kamate i razlika tečaja nikada nije jednaka razlici anuiteta i da je to ovdje slučaj jer kredit nije otplaćen, ne može se raditi o jednakim iznosima iz razloga što kod promjene kamatne stope udio kamatne stope u svakom anuitetu nije jednak, konkretno anuitet se sastoji od iznosa kojim se otplaćuje glavnica i iznosa kojim se isplaćuje kamata, pa ukoliko dođe do promjene kamatne stope onda je udio otplate kamate u početku veći od udjela glavnice u pojedinom anuitetu i smatram da je upravo to razlog zašto tuženik misli da je njezin izračun pogrešan, a nije jer je isti izradila upravo uvažavajući činjenicu da je kredit još u otplati i da je došlo do promjena omjera kamatne stope u odnosu na glavnicu u svakom anuitetu. Nadalje je iskazala da se u konkretnom slučaju radi o stambenom kreditu kod kojih je od 1. siječnja 2014. zakonom bila određena kamatna stopa od 3,23%, no da ona tu stopu nije primijenila jer joj sud nije tako naložio, već je primijenila kamatnu stopu od 4,39% (početnu kamatnu stopu) dok je iz evidencije uplata razvidno da je banka od 1. siječnja 2014. obračunavala i naplaćivala kamatnu stopu od 3,23% i u tablici koja je dostavljena uz prigovor na nalaz i mišljenje banka je za cijelo razdoblje primijenila kamatnu stopu od 4,39% iako je naplaćivala 3,23% od 1. siječnja 2014.

Nakon dopune nalaza i mišljenja, ponovno saslušana vještakinja na ročištu 25. lipnja 2025. iskazala je da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja, te dopune istog a kojega je izradila sukladno nalogu suda. Nadalje je iskazala da je dopuna nalaza i mišljenja napravljena prema nalogu suda, a u kojem je sud odredio da se kamatna stopa računa za razdoblje od 1. siječnja 2014. na način da se primjeni kamatna stopa od 3,23% godišnje, početna kamatna stopa je bila 4,39%, a primjenom stope od 3,23% izračun ide u korist tužitelja dok je iz evidencije banke vidljivo da je banka za razdoblje od 1. siječnja 2014. naplaćivala kamatnu stopu od 3,23%. Na upit zamjenice punomoćnika tuženika iskazala je da je zbog primjene kamatne stope od 3,23% došlo do povećanja ukupnog iznosa pretplate kada se usporedi obračun koji je radila uz primjenu te kamatne stope u odnosu na obračun koji je radila uz primjenu kamatne stope od 4,39%, da je pretplata po kamati po prvom obračunu iznosila ukupno 8.881,69 EUR-a, a po dopuni 9.036,22 EUR-a pri tome misli na takozvanu pozitivnu pretplatu dok je na pitanje kako to da je razlika veća u dopuni ako je primijenila manju kamatnu stopu za taj period nego u prvom obračunu iskazal je da bi se detaljnije očitovala da je potrebno izvršiti detaljniju analizu obračuna.

Ponovno saslušana na ročištu 22. prosinca 2025. vještakinja je iskazala da u u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja a u odnosu na podnesak tuženika od 4. veljače 2025. istaknula je da je točno računala razliku kamata i to kao razliku između stvarno plaćene kamate u CHF i kamate po početnom oplatnom planu do 31. prosinca 2013., a nakon toga 3,23% da je neispravna metoda izračun razlike kamate po anuitetima jer prilikom porasta kamate razlika kamate je veća u odnosu na razliku anuiteta što se može vidjeti u tablici broj 2, stupac 13i14 i da kod neotplaćenih kredita razlika anuiteta nikad ne može biti jednaka razlici kamate. Na daljnje pitanje je li zbog primjene kamatne stope u izračunu vještaka u iznosu od 3,23% u dopuni nalaza i mišljenja povećana ukupna preplata koja je utvrđena inicijalnim nalazom odgovorila je potvrdno dok je na pitanje je li moguć razlog za povećanje završnog izračuna to što se mijenja ostatak duga prema početnim uvjetima u odnosu na ostatak duga prema izračunu banke po kojem je klijent stvarno vraćao kredit, je li se računaju zbog toga anuiteti po smanjenoj kamatnoj stopi na različit ostatka duga, odgovorila je da je razlika kamate u dopuni u neto iznosu veća jer je pri korištenju stope 3,23 % pozitivna preplata kamate veća, a manja je i manje plaćena kamata u odnosu na prvi nalaz i mišljenje, što rezultira većoj neto preplati kamate,a na daljnji upit je li u razdoblju primjene niže zakonske stope od 3,23 % mogla za tužitelja nastati bilo kakva dodatna preplata po osnovi kamatne stope koja bi opravdala korištenje niže stope i povećan konačni izračun između inicijalnog nalaza i mišljenja i dopune odgovorila je da izračun kamate od 3,23 % ide u korist tužitelju.

4.11. Saslušan tužitelj iskazao je da mu je to prvi kredit u životu i da ga je podigao da bi riješio stambeno pitanje za sebe i obitelj odnosno da mu je kredit trebao da bi kupili stan u kojem su supruga i on, te kasnije i dijete živjeli, da su prije dizanja kredita obišli nekoliko banaka i jedina je ta banka pristala dati mu kredit. Nadalje je iskazao da mu je trebao iznos od 90.000,00 eura u kunama i da mu je u to vrijeme plaća bila u kunama, da mu je u banci ponuđen kredit u CHF-u iako je htio kredit u kunama no taj mu nisu htjeli dati, rekli su mu da mu je najbolji kredit u CHF jer mu je manja rata, nisu mi ništa posebno objašnjavali a čini mu se da mu je pokazan obračun i da je po tome pisalo da prve 4 godine treba plaćati oko 2.800,00 kuna, a kasnije oko 3.200,00 kuna, ne zna koji je točno iznos naveden kao ukupni iznos koji treba platiti, dobio je ugovor i rečeno mu je da pođe u javnog bilježnika da ga ovjeri što je i učinio, a uz to je morao osigurati stan od požara, ugovoriti životno osiguranje čini mu se u Merkura, te je njegov otac dao nekretninu u zalog. Također je iskazao da je Ugovor pročitao i da mu ni tada, a ni sada pola odredbi nije bilo jasno, ne zna što znači promjenjiva kamata, no naravno da je shvatio da mora vratiti veći iznos od ovoga što je dobio, odnosno od tog iznosa što mu je isplaćen u kunama. Nakon sklapanja ugovora o kreditu sve je bilo u redu nekih godinu dana a onda su nastali problemi jer je rata postajala sve veća, tako da je u konačnici s tih 2.800,00 došlo na oko 5.600,00 kuna što mu je bilo problem jer je rata bila veća od njegove plaće, a tada je već bio dobio i dijete, pa mu je tata pomagao plaćati rate i da su čak i jeli u njegovih roditelja dok su na televiziji i u banci govorili da je to jednostavno tako i da se tu ništa ne može. Iskazao je i da su razmatrali da prodaju stan, no opet im to ne bi riješilo problem, jer je kredit bio veći od iznosa koji bi dobili prodajom, pa bi im time ostao kredit i još bi morali biti podstanar. Što se tiče konverzije doma su dobili papir od banke za tu konverziju po kojoj bi im rata bila manja i u situaciji u kojoj su se tada nalazili im je bilo jako bitno da imaju što manju ratu, pa je potpisao tu konverziju jer mu je rata zaista bila manja nekih 1.000,00 kuna, pa je bar imao za pelene djetetu, da nisu ništa posebno razgovarali u banci u o tome što ta konverzija znači za sve do tada i u buduće, da je to shvatio kao da ću dobiti manju ratu i to je to bilo. Također je iskazao i da mu nitko nije objasnio u banci što je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, odnosno da su možda nešto govorili, ne sjeća se, on svakako nije shvatio ništa a niti su oni išta objašnjavali, to je u biti bilo samo da potpiše.

Na upit zamjenice punomoćnika tuženika iskazao je da se nije s nikim savjetovao prije podizanja ovog kredita, da nije bio nositelj obrta, član ili vlasnik trgovačkog društva, a niti je od banke dobivao nikakve obavijesti.

5. Sud nije provodio daljnje dokaze koje su stranke predlagale tijekom postupka, smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim uzimajući u obzir i načelo ekonomičnosti postupka.

6. Podneskom od 4. veljače 2025. punomoćnik tuženika ističe kako je uočio računske pogreške u izradi nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te je predložio da sud naložiti vještaku da napravi ispravak, odnosno dopunu nalaza i mišljenja.

7. Punomoćnica tužitelja je podneskom od 4. veljače 2025. uredila tužbeni zahtjev u točkama III. i IV. sukladno nalazu i mišljennju vještakinje dok je podneskom od 12. ožujka 2025. ukazala na pravno stajalište Županijskog suda u Dubrovniku koje je izraženo u presudi pod brojem Gž- 885/2022-2- od 06. studenog 2024. U odnosu na način i metodologiju izračuna visine iznosa s osnova ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu Županijski sud u Dubrovniku je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka u navedenom predmetu i metodologiju izračuna koje je sudski vještak primijenio u predmetnoj pravnoj stvari, vještak je najprije utvrdio ukupan iznos pretplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenljvoj kamatnoj stopi, ukupan iznos zakonskih zateznih kamata za preplaćene iznose anuiteta do dana 30. rujna 2015.g. i potom je gore navedene iznose zbrojio i od navedenog iznosa odbio pretplatu utvrđenu konverzijom u valutu EUR-a, smatrajući kako pretplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u biti predstavlja djelomično ispunjenje tuženikove obveze po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a kako je tuženik pored glavnice dugovao i zatezne kamate od dana pretplate svakog pojedinog iznosa do dana konverzije, zaključak je suda je kako se, sukladno odredbi čl. 172 Zakona o obveznim odnosima, prvo namiruju troškovi, zatim kamate te potom glavnica i na preostali iznos glavnice, nakon odbitka pretplate utvrđene konverzijom, obračunao zakonske zatezne kamate, počev od 01. listopada 2015. pa sve do isplate.

7.1. Podneskom od 18. lipnja 2025. punomoćnica tužitelja je sukladno dopuni nalaza i mišljenja od 21. ožujka 2025. uredila tužbeni zahtjev u točkama III. i IV. tužbenog zahtjeva dok se na ročištu održanom 25. lipnja 2025. punomoćnica tuženika nije protivila matematičkom izračunu iz inicijalnog nalaza već se protivila izračunu iz dopune nalaza i mišljenja jer primjena niže kamatne stope prividno uvećava konačni izračun.

8. Među strankama je nesporno da je tuženik kao kreditor sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj:060925057462 SN od 25. rujna 2006. kojim je tuženik tužitelju odobrio dugoročni kredit za adaptaciju kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 143.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke a da će se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavati primjenom valutne klauzule kao i da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta i da je člankom 3. ugovoreno da kamatna stopa iznosi 4,39% godišnje i da je kamatna stopa promjenjiva a koja promjena kamatnih stopa se vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Nadalje, da je Dodatkom Ugovora o kreditu broj:151109070484 od 15. siječnja 2016. utvrđeno da je sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denomiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan od 5. siječnja 2016. iznosi 77.505,01 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim Ugovorom o kreditu kao i da su stranke suglasne da se promijenio broj Osnovnog ugovora 060925057462 na način da isti sada glasi broj Ugovora 151109070484 kao i da je Ugovorom o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] broj:160311180551 E1 od 11.ožujka 2016. između tuženika kao Banke i tužitelja kao korisnika kredita tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za zatvaranje novokonvertiranog (iz CHF kredita) EUR stambenog kredita u iznosu od 591.000,00 HRK na rok od 18 godina, s otplatom u 216 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate i da je člankom 3. ugovoreno da kamatna stopa iznosi 4,35% godišnje s tim da je kamatna stopa fiksna za prvih pet godina otplate kredita pod uvjetom da Korisnik kredita za cijelo vrijeme otplate kredita prima plaću/mirovinu /drugo stalno mjesečno primanje preko računa otvorenog u banci a nakon isteka prvih pet godina otplate kredita kamatna stopa se mijenja u promjenjivu i to u skladu sa uvjetima koji će u trenutku isteka navedenog perioda biti važeći za proizvod Stambeni kredit-HRK a koja u trenutku zaključenja ovog ugovora iznosi 5,05% godišnje a čini je 6-mjesečna Nacionalna referentna stopa jedan važeća na dan 1.prosinca 2015. za valutu HRK u visini 1,47% godišnje i marža banke u visini od 3,58% a koja promjena kamatnih stopa se vrši u skladu sa izmjenama NRS1 te izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke sukladno Politici mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

8.1. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, pravni interes tužitelja, jesu li ugovorne odredbe vezane za valutnu klauzulu u CHF u predmetnom ugovoru o kreditu ništetne i da li se presuda donesena povodom kolektivne tužbe odnosi na tužitelja te zastara potraživanja.

9. Sukladno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora dok je čl. 269.st. 2 ZOO-a propisano da objekt ugovorne obveze mora biti moguć, dopušten, određen ili odrediv.

10. Nadalje, temeljem odredbi čl. 295. st. 1. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.

11. Sukladno čl. 3 Direktive 93/13/EEZ Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, a uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, a koja Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama) su implementirane u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/12).

12. Sukladno čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj NN 96/2003, dalje: ZZP) propisano je da je Potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. Nadalje, člankom 96. st. 1. ZZP-a, propisano je kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a st. 4. navedenog članka Zakona je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

14. Sukladno odredbama članka 214. st. 1. do 3. ZOO-a propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze i da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze kao i da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.

14.1. Nadalje, odredbom članka 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredbom članka 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

14.2. Nadalje, odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

15. Člankom 270. st. 1 ZOO-a je propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, dok je čl. 272. st. 1 propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

15.1. Nadalje, člankom 322. ZOO-a je propisano da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15.2. Člankom 323. st. 1 ZOO-a je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne odlučuje dok je člankom 324. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bitan ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen kao i da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

16. Nadalje, člankom 1021. ZOO-a je propisano da se Ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

17. Odredbom člankom 502.c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Člankom 19. b. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., dalje u tekstu ZPD) propisano je da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

19. Čl. 1111. st. 1 ZOO-a je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi dok je st. 3 istoga članka propisano da obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

20. Sukladno čl. 1115. ZOO-a kada se vraća što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva i a visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a rok za izvršenje činidbe na temelju odredbe čl. 328. st. 1 i st. 2 ZPP-a.

21. Iz sadržaja predmetnog ugovora, vremena sklapanja i nesporne činjenice da je isti ugovoren uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu CHF, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu i na ovdje tuženika, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe ovakvih ugovora ništetne u dijelu kojem su obveze ugovornih strana vezane za tečaj kune u odnosu na tečaj CHF, pa tužitelj sukladno čl. 502. c. ZPP-a ima pravo pozvati se na utvrđenje suda u ovom postupku po kojem su nepoštene, time i ništetne, odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena primjena ugovorene valutne klauzule u CHF-a bez prethodnog potpunog informiranja korisnika kredita – potrošača od stranke kreditora-trgovca. Dakle, iz sadržaja ugovora o kreditu kao tipskog ugovora jasno proizlazi da se radilo o ponudi banke o kojoj se nije individualno pregovaralo u smislu ugovaranja konkretnih odredbi na čiji bi sadržaj potrošač mogao utjecati, jer je potpuno nelogično da bi isti pristao platiti iznos ovisno o odluci banke, a koja iznosi su potpuno nepredvidivi i neodređeni u trenutku sklapanja ugovora, i to iznos koji može, i je, s vremenom znatno rastao, pa da bi tužitelj pristao da vjerovniku plati cijenu koja je time gotovo neovisna o tražbini koju je dobio jer ovlašćuje vjerovnika da za istu tražbinu kasnije naplati cijenu znatno različitu od inicijalno ugovorene. Tužitelj je kao potrošač od tuženice kao financijske institucije jasno obaviješten a na što je i pristao a to su iznos kredita koji mu je isplaćen, visina kamate kao cijene danog kredita, visine mjesečne obveze kako je navedena u ugovoru, početnom otplatnom planu i roku obveze vraćanja danog kredita uz mogućnosti određenih promjena zbog promjene tečaja kao i činjenici da je kamatna stopa određena kao promjenjiva ali ne i takvih promjena koje dovode u pitanje mogućnost izvršenja obveza. Zaključak je ovoga suda da je među strankama predmetna ugovorna odredba jasna i lako uočljiva, no ne i razumljiva što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja zbog čega je odredba Ugovora o kreditu kojim je glavnica kredita odnosno otplata anuiteta vezana za valutu CHF nepoštena i stoga ništetna iz razloga jer se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu nesporno unaprijed formulirao tuženik, trgovac, zbog čega tužitelj, potrošač niti nije imao utjecaja na njezin sadržaj i u pitanju je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, koja odredba je nepoštena a time i ništetna, s obzirom da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Također proizlazi i da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika a da je tužitelj kao korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavio da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune, da se radi o bitnom sastojku ugovora koji ovisi isključivo o odluci tuženika te da navedena odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, točnije tužitelja jer tuženik jednostrano određuje obvezu tužitelja koja se ne može predvidjeti te je navedena ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja čime je tužitelj doveden u neravnopravni položaj jer je iz predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi vidljiva samo visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu. Dakle, navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja propisanom čl. 12. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO). Nadalje, navedene odredbe su ništetne i u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje: ZZP/03) važećeg u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, i to njegovih odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2., čl. 82. i čl. 87. st. 1., jer se radi o nepoštenim odredbama unaprijed sačinjenog ugovora od strane jedne ugovorne strane – kreditora (tuženika), kojom se u ugovornom odnosu stvara neravnoteža između stranaka na štetu one druge ugovorne strane – korisnika kredita (tužiteljice).

22. Naknadno su stranke sklopile Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu broj:151109070484 od 15. siječnja 2016. kojim je utvrđeno da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denomiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan od 5. siječnja 2016. iznosi 77.505,01 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim Ugovorom o kreditu dok nije vidljivo koliko je iznosila glavnica kredita u kunama na dan isplate kredita, koliko je tužitelj trebao platiti po početnom otplatnom planu na navedeni dan i koliko je stvarno uplatio do 30. rujna 2015., a pogotovo iznos glavnice i iznos kamata koji je do tada platio u odnosu na iznos glavnice i kamata naveden u početnom otplatnom planu, pa da bi tužitelj uopće u trenutku obračuna bio informiran o stvarnoj razlici početno ugovorene cijene kredita i stvarne plaćene cijene istog u trenutku pristupanja konverziji ugovora o kreditu a niti se tužitelj odrekao ikakvih budućih potraživanja. Iz samog teksta Dodatka br. 1. ugovora o kreditu proizlazi da isti mijenja dio odredbi postojećeg ugovora o kreditu na način da je potrošaču predočen iznos glavnice u kreditu sada u valuti euro, da je buduća otplata kredita vezana za tečaj valute euro u odnosu na kunu, da je ugovorena kamatna stopa uz pri tome jasno definirane parametri promjene iste dok sve ostale odredbe ugovora o kreditu ostaju neizmijenjene. Dakle, neovisno o provedenoj konverziji tužitelj i nadalje ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu jer kako to proizlazi iz odluke VSRH posl.br. Rev-2868/2018 od 12. 02.20219. sklapanjem aneksa nije u cijelosti podmiren dug jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestaje osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Nadalje, Sud EU je u presudu C-118/17 od 14.03.2019. dajući govor o pitanjima o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima utvrdio da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Stoga, nije osnovan prigovor tuženika da je sklapanjem Dodataka ugovoru o kreditu tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka jer je intencija zakonodavca kao i smisao ZIDZPK bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem se nalazi potrošač koji ima kredit denominiran u valutu EUR dok se Aneksom ugovora o kreditu ne rješava pitanje više uplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule već preplata kao razlika između položaja potrošača sa kreditom u CHF i onog u EUR i odredbama tog zakona nije uređeno na koji bi se način trebala riješiti ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kunama denominirano u CHF, a koja ništetnost je nastupila zbog nepoštenog postupanja banaka, pa tako i ovdje tuženika a koji stav je zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2868/2018. Tužitelj ističe da mu nije u cijelosti podmiren dug, a radi čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla stoga tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualno pravo za koje smatra da joj pripadaju dok iz sadržaja Dodataka Ugovora o kreditu proizlazi da se istim uređuje buduća otplata već ugovorenog i isplaćenog kredita, a da se iznosi uplata po kreditu uračunavaju u novi obračun glavnice kredita i buduću otplatu iste glavnice. Dakle, sklapanjem Dodataka kojim je izvršena konverzija kredita nije došlo do potpunog obeštećenja i sklapanje Dodataka ne znači da su stranke riješile pitanje ugovornih odredbi kojima se u Ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je tim riješeno pitanje ništetnosti utuženih odredbi iz Ugovora o kreditu, a koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, okolnost da su stranke sklopile Dodatak i utvrdile iznos preplate ne upućuje na zaključak da bi provedenom konverzijom tužitelju bio vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovorenih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početnoj ugovornoj, kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Tužitelj konverzijom nije, niti je objektivno mogao pristati da sklapanjem Dodataka ugovora o kreditu prestaju sva potraživanja koja je imao prema tuženiku po osnovi koja je, uz navedeno, a u vezi valutne klauzule, još uvijek bila u postupku preispitivanja kroz kolektivnu sudsku zaštitu potrošača, dakle, sklapanjem dodataka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu (Vrhovni sud – rješenje Rev-1096/2022- 2 od 8. studenog 2022.).

23. Iz tumačenja Ustavnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. proizlazi da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a da njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima, jasno proizlazi da je ratio zakonskog uređenja konverzije ugovora o kreditu vezanih za CHF, u vezi s općepoznatom financijskom krizom građana nastalom zbog znatnog rasta cijene takvih kredita, bila izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca, koji je posebnim propisom stvorio pravnu osnovu za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora radi saniranja zatečene krize u kojoj je veliki broj građana bio egzistencijalno ugrožen bilo zbog nemogućnosti vraćanja dugoročnih kredita pretežito stambene namjene, s hipotekom na objektima stanovanja istih građana, bilo zbog potpune neizvjesnosti o kretanju preuzetih obveza građana prema bankama u danim okolnostima, pri tome težeći uspostaviti stanje određene buduće izvjesnosti i određenosti prava i obveza obje strane.

24. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Stefani Gardašanić.

24.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Stefani Gardašanić od 30. srpnja 2024. proizlazi da se preplata anuiteta sastoji od preplate kamate i tečaja, da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 14.362,42 CHF, odnosno 66.919,04 HRK po početnom tečaju, ili 8.881,69 EUR (tab. 3), da manje plaćena kamata iznosi 2.771,71 CHF, ili 12.914,24 HRK, odnosno 1.714,04 EUR (tab. 3) dok neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 11.590,71 CHF, odnosno 54.004,80 HRK, ili 7.167,65 EUR (tab. 3). Nadalje, preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 82.514,20 HRK, odnosno 10.951,53 EUR (tab. 4), negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 2.888,03 HRK, ili 383,34

EUR (tab. 4), da neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 79.626,17 HRK, odnosno 10.568,19 EUR (tab. 4) dok razlika između neto preplate kamate i tečaja i priznate preplate u konverziji iznosi 101.624,10 HRK, odnosno 13.487,80 EUR (tab. 6). Nadalje, proizlazi da zatezna kamata na preplatu kamata od dana pretplate do dana konverzije iznosi 5.271,76 EUR (tab. 7) dok zatezna kamata na preplatu tečaja od dana pretplate do dana konverzije iznosi 3.689,96 EUR (tab.8).

Iz dopune nalaza i mišljenja od 21. ožujka 2025. na okolnost preplate kamate uz kamatnu stopu od 3,23% od 01.01.2014. u početnom otplatnom planu proizlazi da ako je u početnom otplatnom planu kamatna stopa 3,23% od 01.01.2014., preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 14.612,32 CHF, odnosno 68.083,39 HRK po početnom tečaju, ili 9.036,22 EUR (tab. 2) a manje plaćena kamata iznosi 135,04 CHF, ili 629,19 HRK, odnosno 83,51 EUR s tim da manje plaćena kamata nastaje zbog toga što na dan konverzije nije plaćena zadnje zadužena kamata na 18.01.2016 (tab. 2) dok neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 14.477,28 CHF, odnosno 67.454,20 HRK, ili 8.952,71 EUR (tab. 2). Na okolnost preplate tečaja proizlazi daq je preplata tečaja ista kao u nalazu i mišljenju, jer se temelji na stvarnim uplatama, odnosno nema veze s početnim otplatnim planom koji je izmijenjen i preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 82.514,20

HRK, odnosno 10.951,53 EUR (tab. 3), negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 2.888,03 HRK, ili 383,34 EUR (tab. 3) dok neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 79.626,17 HRK, odnosno 10.568,19 EUR (tab. 3). Na okolnost ukupne preplate proizlazi da ukupna preplata kamate i tečaja (pozitivne razlike) iznosi 19.987,75 EUR (tab. 4, st. 4) dok na okolnost zatezne kamate proizlazi da zatezna kamata na preplatu kamate do 18.01.2016. iznosi 5.294,93 EUR (tab. 6, st. 3) a zatezna kamata na preplatu tečaja do 18.01.2016. iznosi 3.697,25 EUR (tab. 7, st. 3). Na okolnost prijeboj preplate s preplatom u konverziji u skladu s člankom 172. Zakona o obveznim odnosima proizlazi

da je zatezna kamata na više plaćenu kamatu i tečajne razlike za 4.744,14 EUR veća od preplate u konverziji a ako se uzmu u obzir samo pozitivne razlike preplate, ukupno prebijena preplata iznosi 24.731,89 EUR (tab. 9).

Iz očitovanja vještakinja od 29. kolovoza 2025. u odnosu na primjedbu punomoćnika tuženika zašto je u prvom nalazu razlika plaćenih kamata (neto pretplata) manja nego u dopuni nalaza kada je od 1. siječnja 2014. korištena godišnja kamatna sopa od 3,23 % navodi da veća početna kamatna stopa od 4,39% godišnje daje veći iznos kamate (vidljivo u tablicama br 2 oba nalaza i mišljenja) pa je razlika kamate manja u prvom nalazu u odnosu na dopunu dok je uz stopu 3,23% godišnje veća pozitiva pretplate kamate dok je manja i manje plaćena kamata što je rezultat većoj neto pretplati kamate u dopuni nalaza i mišljenja u odnosu na prvi nalaz i mišljenje.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje kao stručno i kvalitetno jer je vještakinja u cijelosti postupila po zadatku suda dok su primjedbe tuženika pravne prirode.

26. Obzirom na činjenicu da su stranke ugovorom o kreditu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu a uzevši u obzir i iskaz tužitelja koji je iskazao da mu je to prvi kredit u životu i da ga je podigao da bi riješio stambeno pitanje za sebe i obitelj odnosno da mu je kredit trebao da bi kupili stan u kojem su supruga i on, te kasnije i dijete živjeli, da su prije dizanja kredita obišli nekoliko banaka i jedina je ta banka pristala dati mu kredit, da mu je trebao iznos od 90.000,00 eura u kunama i da mu je u to vrijeme plaća bila u kunama, da mu je u banci ponuđen kredit u CHF-u iako je htio kredit u kunama no taj mu nisu htjeli dati, rekli su mu da mu je najbolji kredit u CHF jer mu je manja rata i nisu mu ništa posebno objašnjavali, da je prve 4 godine trebao plaćati oko 2.800,00 kuna, a kasnije oko 3.200,00 kuna, ne zna koji je točno iznos naveden kao ukupni iznos koji treba platiti, dobio je ugovor i rečeno mu je da pođe u javnog bilježnika da ga ovjeri što je i učinio, a uz to je morao osigurati stan od požara, ugovoriti životno osiguranje te je njegov otac dao nekretninu u zalog, da je Ugovor pročitao i da mu ni tada, a ni sada pola odredbi nije bilo jasno, ne zna što znači promjenjiva kamata, no naravno da je shvatio da mora vratiti veći iznos od ovoga što je dobio, odnosno od tog iznosa što mu je isplaćen u kunama i da je nakon sklapanja ugovora o kreditu sve bilo u redu nekih godinu dana a onda su nastali problemi jer je rata postajala sve veća, tako da je u konačnici s tih 2.800,00 došlo na oko 5.600,00 kuna što mu je bilo problem jer je rata bila veća od njegove plaće, a tada je već bio dobio i dijete, pa mu je tata pomagao plaćati rate i da su čak i jeli u njegovih roditelja dok su na televiziji i u banci govorili da je to jednostavno tako i da se tu ništa ne može te su razmatrali da prodaju stan, no opet im to ne bi riješilo problem, jer je kredit bio veći od iznosa koji bi dobili prodajom, pa bi im time ostao kredit i još bi morali biti podstanar a što se tiče konverzije doma su dobili papir od banke za tu konverziju po kojoj bi im rata bila manja i u situaciji u kojoj su se tada nalazili im je bilo jako bitno da imaju što manju ratu, pa je potpisao tu konverziju jer mu je rata zaista bila manja nekih 1.000,00 kuna, pa je bar imao za pelene djetetu dok nisu ništa posebno razgovarali u banci u o tome što ta konverzija znači za sve do tada i u buduće, da je to shvatio kao da će dobiti manju ratu i to je to bilo kao i da mu nitko nije objasnio u banci što je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, odnosno da su možda nešto govorili, ne sjeća se, on svakako nije shvatio ništa a niti su oni išta objašnjavali, to je u biti bilo samo da potpiše, da se nije s nikim savjetovao prije podizanja ovog kredita, da nije bio nositelj obrta, član ili vlasnik trgovačkog društva, a niti je od banke dobivao nikakve obavijesti, zaključak je ovoga suda da je tužitelj u trenutku sklapnja predmetnog Ugovora bio potrošač pa da se na istog primjenjuje ranije navedena presuda Visokog trgovačkog suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji je vođen i protiv ovdje tuženika po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, stoga da je odredba ugovora o kreditu nepoštena i sukladno čl. 296. ZOO-a ništetna posebno uzimajući u obzir odredbu čl. 4. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja dok su banke, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa koji im to nalaže, potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Također je zaključak ovoga suda da je tuženik propustio informirati tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu o rizicima vezanim uz valutnu klauzulu CHF, odnosno tuženik nije transparentno izložio konkretna djelovanja i učinak svih faktora koji utječu na njegovu kreditnu zaduženost uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih je tužitelj mogao procijeniti ekonomske posljedice koje će za nju potencijalno nastati odabirom kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima dakle u pitanju je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, koja odredba je nepoštena a time i ništetna, s obzirom da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Također, sklapanjem Dodataka ugovoru o kreditu tužitelj nije izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka jer je intencija zakonodavca kao i smisao ZIDZPK bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem se nalazio potrošač koji ima kredit denominiran u valutu EUR dok se Aneksom ugovora o kreditu nije rješavalo pitanje više uplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule već preplata kao razlika između položaja potrošača sa kreditom u CHF i onog u EUR i odredbama tog zakona nije uređeno na koji bi se način trebala riješiti ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kunama denominirano u CHF, a koja ništetnost je nastupila zbog nepoštenog postupanja banaka, dakle, tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualno pravo za koje smatra da mu pripada dok iz sadržaja Dodataka Ugovora o kreditu proizlazi da se istim uređuje buduća otplata već ugovorenog i isplaćenog kredita, a da se iznosi uplata po kreditu uračunavaju u novi obračun glavnice kredita i buduću otplatu iste glavnice kao i da sklapanjem Dodataka kojim je izvršena konverzija kredita nije došlo do potpunog obeštećenja i sklapanje Dodataka ne znači da su stranke riješile pitanje ugovornih odredbi kojima se u Ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je tim riješeno pitanje ništetnosti utuženih odredbi iz Ugovora o kreditu, a koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule a okolnost da su stranke sklopile Dodatke i utvrdile iznos preplate ne upućuje na zaključak da bi provedenom konverzijom tužitelju bio vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovorenih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početnoj ugovornoj, kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita.

27. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava je prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida se ne uračunava u tijek zastare. Dakle, kako je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, sukladno čl. 225. ZOO-a primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina za ukupno potraživanje tužitelja i obzirom je presuda u postupku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014. tužba u ovom postupku je podnesena prije nastupanja zastare potraživanja, a s obzirom su odredbe ugovora o primjeni valutne klauzule utvrđene ništetnim 14.lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao rok od 5 godina koji se primjenjuje na potraživanja tužitelja stoga je u tom dijelu prigovor zastare neosnovan jer je tužba u ovom postupku podnesena 12.lipnja 2019. Dakle, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora dok sukladno pravnom shvaćanju koje je doneseno 31. siječnja 2022. na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda, ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

28. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja, za to ne postoji odgovornost potrošača odnosno tužitelja jer tuženika ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača jer isti nije potrošač nego financijska institucija i da je ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrđena jer stvara neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja i da je tuženik unošenjem upravo takvih odredbi u predmetni ugovor, a bez pregovaranja, ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Zahtjev tuženika da mu se na temelju takve odredbe, koju je sam unio u ugovor, vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao u izravnoj su protivnosti sa svrhom i smislom takve zaštite i razlozima zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđena nepoštenom a posljedice takve ugovorne odredbe koju je sam tuženik unio u sadržaj predmetnog ugovora snosi sam tuženik pa i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti.

29. Obzirom je tijekom postupka utvrđeno da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu ništetne pa je primjenom odredbe čl.322. 1. ZOO-a i čl. 1111. ZOO-a zahtjev tužitelja osnovan, stoga je odlučeno kao u točkama I., II., III. i IV. izreke presude.

30. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju radi se o usklađenju tužbenog zahtjeva sa rezultatima provedenog financijskog vještačenja sukladno usvojenom zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu 26.studenog 2021.

31. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da su stranke prilikom konverzije jasno odredile buduća potraživanja po kreditu čime su sva ranija potraživanja po kreditu i to nastala zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule i jednostrane promjene kamatne stope dospjela s danom konverzije kredita, stoga je glavnica potraživanja tužitelja u vidu stečenog temeljem ovih odredbi, kao i visina zateznih kamata koje su tekle na takvu glavnicu do konverzije, dospjela s navedenim datumom, čime je od dana obračuna konverzije kredita pa nadalje tuženica došla u zakašnjenje pa je od toga dana do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a dužna, sukladno zahtjevu tužitelja, platiti zatezne kamate na dospjelo potraživanje tužitelja kako je određeno u izreci ove presude. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO-a).

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. . 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine , , , , , , , , , , , , , , dalje: ZPP).

33. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a po Tbr. 48/3 prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj , , , , dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe i za sastav podnesaka od 4.veljače 2025. i 18. lipnja 2025., te za zastupanje na ročištima 20. siječnja 2023., 26. svibnja 2023., 5. veljače 2025., 25. lipnja 2025. i 22. prosinca 2025. u iznosu od po 500,00 eura, sve uvećano za PDV 25% što imajući na umu vrijednost jednog boda i 25 % PDV-a iznosi ukupno 5.000,00 EUR i tome valja dodati 465,00 EUR kuna plaćenih za vještačenje i plaćenih 223,77 EUR sudske pristojbe za tužbu, što iznosi ukupno 5.688,77 EUR. (točka VI. izreke).

33.1. Tužitelj nema pravo na nadoknadu troška sudskih pristojbi za presudu jer je kao potrošač u ovom sporu istih oslobođen temeljem čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.).

U Dubrovniku 6. veljače 2026.

Sutkinja:

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika