REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI – POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj Ovr-41/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, sa sjedištem na adresi [adresa], OIB 81793146560, protiv ovršenika SŠ iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi žalbe nakon proteka roka i prijedloga da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe, 6. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se, kao neosnovan, prijedlog ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić poslovni broj Ovrv-46106/2011 od 30. rujna 2011.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 26. siječnja 2026. ovome sudu podnio podnesak kojim predlaže utvrditi da je nastupila zastara prava na provedbu ovrhe, obustaviti ovrhu i odrediti privremenu mjeru u kojem, u bitnome, navodi da je Financijska agencija 11. svibnja 2013. na provedbu zaprimila rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić poslovni broj Ovrv-46106/2011 od 30. rujna 2011., koje je postalo pravomoćno i ovršno 12. veljače 2013., provedba kojeg međutim nije bila moguća pa je Financijska agencija sukladno odredbi članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima utvrdila nemogućnost izvršenja te prestala s provedbom ovrhe. Po navedenoj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata, a od dana utvrđenja nemogućnosti izvršenja 2013. godine sve do prosinca 2025. godine ovrha se nije provodila, a niti je ovrhovoditelj poduzeo bilo kakvu radnju radi njezina nastavka ili ponovnog pokretanja. Osnova za plaćanje je dakle bila isključivo formalno evidentirana u Očevidniku Financijske agencije. Međutim 5. prosinca 2025. Financijska agencija je zaprimila zahtjev za naplatu te osnove za plaćanje te je izvršena privremena pljenidba njegovih novčanih sredstava u iznosu od 294,93 EUR, koja se trenutačno nalaze na posebnom računu do isteka zakonskog roka. Navodi da je od dana kada je Financijska agencija zaprimila osnovu za plaćanje (11. svibnja 2013.) do ponovnog podnošenja zahtjeva za naplatu 5. prosinca 2025. proteklo više od deset godina, da u tom razdoblju ovrhovoditelj nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi prekinuo tijek zastare, te da je dakle, neovisno o formalnom postojanju ovršne isprave kod Financijske agencije, tražbina ovrhovoditelja zastarjela. Smatra naime da se zastara prekida jedino aktivnim radnjama vjerovnika usmjerenim na ostvarenje svoje tražbine, da samo formalno i pasivno držanje osnove za plaćanje u Očevidniku Financijske agencije bez ikakvih radnji u cilju provedbe ovrhe nije prekinulo tijek zastare te da je, slijedom navedenoga, zastara ovrhovoditeljeve novčane tražbine nastupila najkasnije 11. svibnja 2023. Slijedom navedenoga predlaže utvrditi da je ovrhovoditeljevo pravo na provedbu ovrhe zastarjelo, obustaviti ovrhu i naložiti Financijskoj agenciji da ne izvrši prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, uz istodobno vraćanje tih novčanih sredstava na njegov račun.
1.1. U prijedlogu se navodi i da je radi sprječavanja nastanka nenadoknadive i teško popravljive štete, i to do donošenja pravomoćne odluke o prvo postavljenom prijedlogu, na temelju odredbi članka 347. i 348. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: OZ) potrebno odrediti privremenu mjeru kojom će se Financijskoj agenciji zabraniti izvršiti isplatu i raspodjelu privremeno zaplijenjenih novčanih sredstava te kojom će joj se naložiti zadržati ta novčana sredstva na posebnom računu do pravomoćnog okončanja ovog postupka. S tim u vezi navodi da postoji vjerojatnost da je ovrhovoditeljevo pravo na provedbu ovrhe zastarjelo i da bi mu isplatom zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja nastala šteta koju bi kasnije bilo teško ili nemoguće otkloniti, osobito imajući u vidu da bi radi njihovog povrata morao pokretati dodatne sudske postupke. S druge strane privremena mjera ovrhovoditelju ne bi prouzročila štetu jer bi se njome samo privremeno odgodila isplata do odluke suda, bez zadiranja u osnovanost njegove tražbine.
2. Iz spisa predmeta proizlazi da se u povodu ovrhovoditeljevog zahtjeva za naplatu protiv ovršenika pred Financijskom agencijom vodi postupak izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa je njegov prvo postavljeni prijedlog zbog cilja i pravne zaštite koju pretendira ostvariti u okviru ovoga postupka tretiran kao žalba nakon proteka roka zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a (nastup zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom).
3. Provođenje ovrhe kod Financijske agencije (izvansudska ovrha) sastoji od dvije ovršne radnje – prvo izdavanja naloga za zapljenu, a potom izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava. S obzirom na to da prema odredbi članka 284. stavka 5. OZ-a ovršenik može tijekom izvansudske ovrhe protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka i zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe, drugo postavljeni prijedlog (kojeg naslovljava kao prijedlog za određivanje privremene mjere; radi osiguranja nenovčane tražbine) podveden je pod odredbu članka 65. OZ-a (odgoda ovrhe) te je tretiran, budući da se sadržajno predlaže odgoditi izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, kao prijedlog za odgodu samo te ovršne radnje. Naime u konkretnom je slučaju osnova za plaćanje već podnesena na naplatu pa se pravna zaštita (njegove vjerojatne buduće tražbine koju tvrdi da ima, i to novčane) koju pretendira ostvariti u tom dijelu može ostvariti samo podnošenjem prijedloga kojeg je zakonodavac predvidio upravo za tu vrstu postupka.
3.1. Da bi sud udovoljio tako postavljenom prijedlogu prema odredbi članka 65. stavka 1. OZ-a ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učiniti vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, ako je uz to kumulativno ostvaren koji od zakonskih razloga iz odredbe članka 65. stavka 1. točaka 1. do 11. OZ-a.
3.2. Podnošenjem žalbe nakon proteka roka iz odredbe članka 53. OZ-a ispunjena je objektivna pretpostavka iz odredbe članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a.
3.3. Međutim ovršenik je propustio učiniti vjerojatnom postojanje subjektivne pretpostavke iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete prije svega ovisi o sposobnosti ovrhovoditelja da mu eventualnu štetu nadoknadi, pa ta vjerojatnost ovisi dakle o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome je li njegova imovina dostatna za naknadno vraćanje onog iznosa koji je u postupku naplate zaplijenjen s računa ovršenika i njemu prenesen, ako naknadno u parničnom postupku bude pravomoćno odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na naplatu tih iznosa. Ovršenik međutim niti ne tvrdi da bi to bio slučaj, već svoj prijedlog temelji samo na tvrdnji da bi radi povrata novčanih sredstava morao pokretati dodatne sudske postupke što se, slijedom ranije navedenoga, ne može podvesti pod štetu kakvu pretpostavlja odredba članka 65. OZ-a. Osim toga tumačenje pojma štete na način kako to čini ovršenik imalo bi za posljedicu odgodu gotovo svakog postupka prisilnog namirenja što nije smisao instituta odgode jer je njegova primjena iznimka, a ne pravilo, i to samo u onim iznimnim situacijama kada unatoč tome što je novčana tražbina utvrđena ovršnom ispravom interes ovršenika za odgodu prisilnog namirenja tražbine preteže interes ovrhovoditelja za namirenje njegove tražbine bez odgađanja.
4. Prijedlog da se odgodi izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ocijenjen je stoga neosnovanim, radi čega ga je trebalo odbiti, dok će o žalbi nakon proteka roka izjavljenoj zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a sud naknadno odlučiti po primitku odgovora na žalbu ili isteka roka za davanje takvog odgovora.
5. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Puli, 6. veljače 2026.
Sudac
Helena Božović Sladaković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Ovrhovoditelju – uz prijedlog s prilozima (listovi 1-24 spisa) putem e-Komunikacije (ev. poštom uz Obavijest o daljnjem načinu dostave pismena)
2. Ovršeniku
3. Financijskoj agenciji – odmah i po pravomoćnosti
