Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3516/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB: 52966791065, Trg Nevenke Topalušić 1, 10000 Zagreb, zastupani po punomoćniku Ivki Kemec odvjetnici iz Đakova, protiv tužene ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Arturu Fišbah odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-53/2022-44 od 16. svibnja 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-53/2022-45 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-53/2022-44 od 16. svibnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-53/2022-45 od 22. svibnja 2025., u točki I izreke.

II Preinačava se Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-53/2022-44 od 16. svibnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-53/2022-45 od 22. svibnja 2025., u točki II izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama.

III Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-53/2022-44 od 16. svibnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-53/2022-45 od 22. svibnja 2025., u preostalom dijelu točke II izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.681,25 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Nalaže se tuženoj ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada s boravkom u udomiteljskoj obitelji FZ, [adresa], a zastupanom po imenovanom skrbniku EZ, dipl. pravnici zaposlenoj u Hrvatskom zavodu za socijalnu skrb, Područni [obrt], isplati iznos od 16.454, 32 eura, na račun KZ IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Addiko banke, d.d. Zagreb, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 14. veljače 2024. godine pa sve do isplate, propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj ĆZ, da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.868,75 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od donošenja presude, tj. od 16. svibnja 2025. godine, pa do isplate, propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III S tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog tužitelj se odbija."

2. Protiv ove presude žalbu je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tuženik ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj Centar za socijalnu skrb Đakovo u ime štićenika CZ iz [adresa] podnio je tužbu protiv tužene ĆZ radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi da je KZ rođen **.**.1959. u [adresa] s prebivalištem na adresi [adresa], rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški br. R1 Ob-166/21 od 5. studenog 2021. djelomično lišen poslovne sposobnosti u dijelu sklapanja bilo kakvog Ugovora ili pravne radnje iz kojih mogu proizaći neki novi odnosi, odlučivanju o liječenju i zdravstvenoj zaštiti, donošenja odluka o osobnim pitanjima kao što su promjena imena, adrese, pribavljanja osobnih dokumenata, sklapanja i prekid braka, upošljavanje, primanje pismena, promjena prebivališta, boravišta i smještaja i raspolaganja i upravljanja svojom imovinom i novčanim prihodima većim od 100,00 kn mjesečno, te je Rješenjem Centra za socijalnu skrb od 18. ožujka 2022. stavljen pod skrbništvo kao osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti, a rješenjem istog Centra od 4. srpnja 2022. za skrbnika mu je imenovana EZ, stručna radnica tužitelja. Prije navedenog KZ je rješenjem Općinskog suda u Đakovu br. R1-56/06 od 12. lipnja 2006. bio u potpunosti lišen poslovne sposobnosti, te mu je rješenjem [obrt] za skrbnika bila imenovana ZZ iz [adresa], sestra štićenika, a poslije rješenjem od 17. listopada 2008. za skrbnika je imenovana ĆZ, nećakinja štićenika. Tužitelj navodi da je štićeniku 20. travnja 2017. priznato pravo na socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja u udomiteljskoj obitelji FZ iz [adresa], a do dana smještaja štićenik je živio u kućanstvu sa tuženom ĆZ.

Tužitelj navodi da je na račun štićenika u Addiko Banci redovito sjedala mirovina u iznosu od 3.850,52 kn od čega se trajnim nalogom 2.260,00 kn uplaćuje na troškove smještaja u udomiteljskoj obitelji i također je vidljiva isplata s računa trajnim nalogom u iznosu od 100,00 kn mjesečno kao mirovinska štednja s čime tužitelj nije bio upoznat, a ispostavilo se da je mirovinsku štednju tuženica ugovorila na svoje ime i za svoj račun. Također su vidljive upitne isplate pod opisom "interni kunski prijenos" u iznosima od 500,00 do 3.500,00 kn za koje se ne zna namjena, a bile su upitne transakcije, odnosno isplate s računa koje upućuju da su poslane štićeniku kod udomiteljice. Navodi da je 5. svibnja 2020. tužena s računa podignula iznos od 20.000,00 kn te dana 20. svibnja 2020. iznos od 22.000,00 kn, a bez obraćanja Centru za socijalnu skrb i bez odobrenja Centra. U razgovoru s tuženom da li štićenik ima saznanja o podizanju navedenog iznosa tužena je u Centru navela da ima te da joj je štićenik to usmeno dozvolio, ali da ona ima namjeru vratiti sredstva, opravdavajući isto kao dogovorenu posudbu iako je znala da kao skrbnica za raspolaganje novčanim sredstvima štićenika izvan redovnim mjesečnih primanja mora zatražiti odobrenje Centra.

Tužitelj nadalje navodi da je štićenik KZ imao otvoren račun i u HPB Banci, a na koji račun je sjedao dodatak za branitelje u iznosu od 114,75 kn, a za koja sredstva tužitelj nije imao saznanja, a uvidom u promet po tom računu tužitelj je uočio da je tužena koristila novčana sredstva na način da je neovlašteno u više navrata prodala dionice štićenika i iznos od prodaje podizala s tog računa a manje iznose trošila na kupovinu u raznim trgovinama i trgovačkim centrima, a sve bez obavijesti i odobrenja Centra.

Stoga je Centar za socijalnu skrb pozvao tuženu da dostavi sve raspoložive dokaze o utrošenim sredstvima štićenika, a kako bi se utvrdilo što je iz vidljivih transakcija utrošeno za potrebe štićenika.

Tužena je Centru dostavila račune kojima je opravdala dio duga, ali je šteta na računu štićenika otvorena u HPB Banci nastala u iznosu od 88.719,05 kn, a na računu u Addiko Banci iznos od 66.008,44 kn, što ukupno iznosi 154.727,49 kn. Tužitelj posebno ističe da je šteta na računu otvorenom u Addiko Banci prvotno iznosila 79.959,71 kn, ali je taj iznos umanjen za 13.951,27 kn, a koje je tužena opravdala potrebama štićenika.

Nakon provedenog vještačenja i nakon što je tužena tijekom postupka uplatila iznos od 6.000,00 eura, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 3. siječnja 2025. tako da potražuje 16.545,32 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužena kao skrbnica podigla iznose i to gotovine sa dva računa štićenika CZ u HPB i u Addiko Banci u iznosu od 21.150,74 eura, a iznos od 3.344,80 eura/25.201,40 kn je iskoristila za potrebe štićenika CZ.

8. Podignuti iznosi utrošeni su za RBA mirovinsku štednju i potrošeno u trgovinama kupnjom na kartice sa tih računa i to u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 25. kolovoza 2022. Vještak je također u nalazu posebno naglasio da prema priloženim računima u spisu, kojima je skrbnica ĆZ pravdala troškove za potrebe CZ, proizlazi da je učinjeno opravdanih isplata u iznosu od 14.053,47 kuna. U izjavi danoj u zapisnik od 23. siječnja 2024. podignuta gotovina je opravdana u još dodatnom iznosu od 8.501,80 kuna i ĆZ je dana 12. studenoga 2018. vratila dio duga u iznosu od 2.646,13 kuna za plaćeni privatni račun za Diners u Erste banci, što znači da je iznos od 25.201,40 kuna iskoristila od podignute ili potrošene gotovine plaćene karticom u trgovinama za potrebe štićenika CZ.

Izjava ĆZ da su njene dionice isplaćene na račun štićenika CZ nije uzeta u obzir, jer su iz ... potvrdili da su prodane dionice ĆZ isplaćene na drugi račun u Addiko banci, račun IBAN broj [broj bankovnog računa], a ne na račun štićenika CZ.

9. Kako je tužena izvršila uplatu iznosu od 6.000,00 eura, vještak je prema pravilima uračunavanja uplatom tužene od 6.000,00 eura zatvorio 1.303,58 eura zatezne kamate i dio glavnice u iznosu od 4.696,42 eura, te utvrdio da preostaje još neisplaćene glavnice od strane tužene u iznosu od 16.454,32 eura.

10. Imajući u vidu utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i da je utvrđeno da je tužena kao skrbnik štićenika CZ podizala gotovine s njegova računa u više navrata, te da je podignuti iznos od 25.201,40 kuna iskoristila za potrebe štićenika, dok je iznos od 16.454,32 eura podigla i iskoristila za svoje potrebe, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženoj da isplati iznos od 16.454,32 eura sa zateznim kamatom od presuđenja do isplate.

Žalbeni navodi tužene vezane uz naziv odnosno aktivnu legitimaciju tužitelja neosnovani su jer su Centri za socijalnu skrb prestali s radom s 31. prosinca 2022. i od 1. siječnja 2023. njihove poslove preuzeo je Hrvatski zavod za socijalni rad (Zakon o socijalnoj skrbi, Narodne novine br. 18/22).

11. U odnosu na žalbene navode tužene treba dodati da tužena nakon očitovanja vještaka nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje pa ih ne može s uspjehom u žalbi iznositi jer u žalbi nije dopušteno iznositi nove činjenice. S druge strane, sukladno je čl. 172. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine br. 35/05 i dr.) najprije namiriti zatezne kamate kod djelomičnog podmirenja dugovanja.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a jer zbog onog dijela tužbenog zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio za tuženu nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

13. Žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije pravilno obračunao troškove postupka jer je tužitelj ranije tijekom postupka potraživao viši iznos od onoga koji mu je treba istaknuti da se troškovi postupka odmjeravaju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu prema kojemu tužitelju pripada naknada upravo kako je sud prvog stupnja i odmjerio.

Nadalje, tužitelju za zastupanje po odvjetniku pripada po 500,00 eura sukladno vrijednosti predmeta spora (250 bodova po radnji), neovisno o tome što je tužbeni zahtjev smanjen.

14. Žalbene navode o opravdanosti troškova zastupanja po osnovi zastupanja na ročištima ovaj sud nije posebno razmatrao s obzirom da tužena u žalbi nije određeno naznačila o kojim je ročištima riječ, dakle, nije iznijela sve pravno relevantne činjenice koje su odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava po pitanju pravilnosti odmjeravanja tih troškova postupka, s tim da žalbeni sud na pravilnu primjenu materijalnog prava ne pazi po službenoj dužnosti.

15. No, tužena opravdano osporava visinu troška pristupa na ročište za objavu presude.

Naime, tužitelju za to zastupanje pripada 100,00 eura, a ne 250,00 eura koliko je sud prvog stupnja tužitelju dosudio.

16. Zbog navedenoga je zahtjev za naknadu 150,00 eura uvećano za PDV o 25 %, odnosno ukupno 187,50 eura odbijen kao neosnovan.

17. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude u točkama I i II izreke.

18. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević