Poslovni broj: P-1049/2019-31

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička 50, Zagreb, OIB:02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Ana Majcen Kardum, odvjetnica u odvjetničkom društvu Leko i partneri, radi utvrđenja ništetnosti i isplate nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 22. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika, dana 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke odnosno ništetni su, u Ugovoru o kreditu od 10.travnja 2006. broj ugovora:9011142669 koji je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđen, poslovni broj OU-507/06 dana 24. travnja 2006. a koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika i to:

dio članka 4.1., koji glasi:

"… koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditirannju građana".

II Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke odnosno ništetni su, u Ugovoru o kreditu od 27.ožujka 2007. broj ugovora:9012364361 koji je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđen, poslovni broj OV-4983/07 dana 29. ožujka 2007. a koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika i to:

dio članka 4.1., koji glasi:

"… koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana".

III Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke odnosno ništetni su, u Ugovoru o kreditu od 10.travnja 2006. broj ugovora:9011142669 koji je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđen, poslovni broj OU-507/06 dana 24. travnja 2006. a koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika i to:

dio članka 1., koji glasi:

"… koji odgovara protuvrijednosti od 141.450,00 CHF (slovima:stočetrdesetjednutisućučetristopedeset CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita".

dio članka 7.2., koji glasi:

"Kredit u iznosu od 141.450,00 CHF (slovima:stočetrdesetjednutisućučetristopedeset CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 240 (slovima:dvjestočetrdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora".

IV Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke odnosno ništetni su, u Ugovoru o kreditu od 27.ožujka 2007. broj ugovora:9012364361 koji je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđen, poslovni broj OV-4983/07 dana 29. ožujka 2007. a koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika i to:

dio članka 1., koji glasi:

"… koji odgovara protuvrijednosti od 41.450,00 CHF (slovima:četrdesetjednutisućučetristopedeset CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita".

dio članka 7.2., koji glasi:

"Kredit u iznosu od 41.450,00 CHF (slovima:četrdesetjednutisućučetristopedeset CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 300 (slovima:tristo) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora".

V.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova

ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po Ugovoru o kreditu, broj: 9011142669, javnog bilježnika Nikše Viđena, broj: OU-507/06 od 24. travnja 2006.g., isplati tužitelju iznos od 20.890,71 EUR skupa sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31.12.2023., a od 1.1.2024., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 18.12.2015., do isplate.

V.a. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s osnova

ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi I valutnoj klauzuli po Ugovoru o kreditu, broj: 9012364361, javnog bilježnika Nikše Viđena, broj: OU-4983/07 od 29. ožujka 2007., isplati tužitelju iznos od 5.775,49 EUR skupa sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31.12.2023., a od 1.1.2024., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 18.12.2015., do isplate.”

I Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 4.775,00 EUR sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

- Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su parnične stranke 10. travnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9011142669 koji je solemniziran po javnom bilježniku Nikši Viđenu (OU-507/06) od 24. travnja 2006. te dana 27.ožujka 2007. Ugovor o kreditu broj 9012364361 koji je solemniziran po javnom bilježniku Nikši Viđenu (OV-4983/07) od 29. ožujka 2007. Nadalje, da je temeljem ugovora o kreditu od 10. travnja 2006. tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 141.450,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važćeće na dan korištenja kredita dok mu je temeljem Ugovora o kreditu od 27.ožujka 2007. odobren stambeni kredit u iznosu od 41.500,00 CHF kao i da se Ugovorom o kreditu od 10. travnja 2006. tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja dok se Ugovorom o kreditu od 27.ožujka 2007. obvezao plaćati kredit u u 300 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. Nadalje, da je u članku 4. ugovora o kreditu od 10. travnja 2006. određena kamata od 4,15% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana dok je Ugovorom o kreditu od 27.ožujka 2007. također određena godišnja kamata od 4,15% koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana. Navodi kako predmetni Ugovori o kreditu sadrže odredbu prema kojoj je kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika (odlukom o kreditiranju građana) bez utvrđenja ikakvih egzaktnih parametara za promjenu kamatne stope i metoda izračuna tih parametara a o kojoj se nije niti pojedinačno pregovaralo i koja odredba nije razumljiva te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača a koja odredba koja određuje da se kamatna stopa mijenja jednostrano prema odluci tuženika je protivna načelu savjesnosti i poštenja te stoga i ništetna. Ukazuje da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u postupku koji je pokrenuo Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu a kojom je pravomoćno odlučeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kmatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene pa prema tome i ništetne i kojom presudom je utvrđeno da tuženik potrošače nije informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Navodi nadalje i da je tuženik u predmetnim ugovorima o kreditu višekratno vršio nepoštenu i nesavjesnu jednostranu promjenu kamatne stope bez ikakvih pregovora o tome sa tužiteljem te koristio nepoštenu te stoga i ništetnu ugovornu odredbu prema kojoj je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glasvnica o čemu se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj bio informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke koja je bila utemeljena na potpunoj obavijesti tuženika prema potrošaču. Nadalje, da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,utvrđeno da su tužene banke (pa prema tome i tuženik) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača odnosno korisnika kredita time što su zaključujući ugovore o kreditima koristile ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima tako što su ugovorile švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica a da prije zaključenja ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a što je suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Budući da su oba predmetna Ugovora o kreditu zaključena u periodu na kojeg se odnosi prethodno navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. to se tužitelj temeljem članka 502.c. Zakona o parničnom postupku poziva na pravna utvrđenja iz iste a prema kojoj su sudovi vezani za pravna utvrđenja iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa. Ističe i da je pokretanjem kolektivnog spora pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 4.travnja 2012. prekinut tijek zastare potraživanja a donošenjem navedene pravomoćne presude 13.lipnja 2014. zastarni rok od 5 godina je ponovno počeo teći tako da nije nastupila zsatara potraživanja tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način da su predmetni ugovori i dalje na snazi, iako su isti u cijelosti prestali postojati obzirom da je tužitelj sa tuženikom sklopio Dodatak Ugovora o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je izvršena konverzija osnovnih kredita u kredit sa valutnom klauzulom u EUR budući da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po Ugovoru u CHF te da tužitelj više nema i ne može imati bilo kakvih potraživanja odnosno daljnji pravni interes za nastavak postupka. Također ističe da je tužbeni zahtjev kojim se traži isplata preplaćenih kamata po kreditu u CHF neosnovan u cijelosti jer niti Zakonom o potrošačkom kreditiranju niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope već je navedenim zakonom korisnicima kredita kao dužnicima jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denomiranih u CHF. Nadalje, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na presudama VTS-a te Vrhovnog suda iz predmeta "Potrošač" a koje se, kako je to izrijekom naveo Vrhovni sud odnose samo i isključivo na kredite u CHF, a budući se ovdje više ne radi o kreditu u CHF te da je tužitelju već obračunat iznos svih uplaćenih kamata od početka trajanja kredita pa do 30.rujna 2015., to je jasno kako je tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ovoga postupka budući je potpisom Dodatka ugovoru o kreditu nesporno izvršena konverzija ugovora čime je sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava koje je do tada tužitelj izvršavao pa tako i uplate po osnovi kamate a što nesporno proizlazi iz čl. 3. i 4. Dodatka ugovora o kreditu. Navodi i kako sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopi čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi, dakle nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju. Nadalje navodi i da svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope su javno dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka već ovise o svim navedenim kriterijima te budući da je postupanje tuženika u pogledu promjena kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a te da je usklađeno i sa zahtjevima ZPK stoga da je očito da nema protupravnosti u postupanju tuženika kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije promjenio kolektivne ineterese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Nadalje ističe kako iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao mi Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna, odnosno bez pravnog učinka, ovo tim više što je i u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope. U odnosu na zahtjev za isplatom navodi da se temelji na promašenoj premisi da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje i na pogrešnom tumačenju presude VTS Pž-7129/13 zbog čega pogrešno tumači da je svaka ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bez pravnog učinka te da je svaka takva ugovorna odredba nepoštena što nije točno a niti proizlazi iz sporne presude niti iz odredbi ZZP te Direktive EU 93/13 prema kojoj klauzula o jednostranom mijenjanju kamatne stope nije iznimno nepoštena glede osoba koje pružaju financijske usluge, dakle banaka pridrže li one sebi pravo da u opravdanim slučajevima mijenjaju bilo aktivnu bilo pasivnu kamatnu stopu ili visinu drugih troškova a da prethodno ne raskinu konkretan ugovor ako je osoba koja pruža spomenute usluge obvezna o tome bez odgađanja obavijestiti drugu ugovornu stranu. Ističe da konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru su određene na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu pa da se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva kao i da niti jedna od primjenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate a da je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita sa valutnom klauzulom koja je zakonom izričito dopuštena klauzula stoga da je očito da je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima i načelima hrvatskog pravnog poretka te ni na koji način nije učinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati. Zaključno, ističe i prigovor zastare I predlaže sudu odbiti tužbu I tužbeni zahtjev.

3. Podneskom od 18. listopada 2019. punomoćnik tuženika osporava visinu i osnovu tužbenog zahtjeva

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u podnesak tužitelja (list 8 spisa), potvrdu o zaprimljenom prigovoru od 29.svibnja 2019. (list 9 spisa), Ugovor o kreditu broj:9011142669 od 10.travnja 2006. (list 10-12 spisa), Ugovor o kreditu broj:9012364361 od 27.ožujka 2007. (list 13-15 spisa), Opće uvjete posovanja sa građanima (list 31-35 spisa), Poslovanje sa građanima, Informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (list 36-39 spisa), plan otplate (list 40-41 spisa), Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011142669 od 17.prosinca 2015. (list 42-45 spisa), plan otplate (list 80-85, 96-101 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 14.lipnja 2022. (list 86-95 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 139-170 spisa), izračun konverzije na dan 30.rujna 2015. (list 175-181 spisa), izvadak otvorenih stavaka na dan 30.rujna 2015. po ugovoru o kreditu broj 9011142669 (list 182spisa), otplatna tablica sa prikazom efektivne kamatne stopa od 27.travnja 2006. (list 189-193 spisa), knjigovodstvena kartica od 19.lipnja 2024. (list 194-224 spisa), otplatna tablica sa prikazom efektivne kamatne stopa od 27.ožujka 2007. (list 225-230 spisa), plan otplate (list 231-234 spisa), Dodatak Ugovora o kreditu broj 9012364361 od 17.prosinca 2015. (list 236-240 spisa), izračun konverzije na dan 30.rujna 2015. (list 254-259 spisa), izvadak otvorenih stavaka na dan 30.rujna 2015. po ugovoru o kreditu broj 9012364361 (list 260 spisa), te vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije (list 339-349 spisa) te saslušanjem vještakinje (list 442-443 spisa) i tužitelja IM (list 131-132 spisa).

4.1. Uvidom u podnesak tužitelja utvrđeno je da je isti upućen tuženiku radi dostave dokumenatcije po kreditima.

4.2. Uvidom u potvrdu o zaprimljenom prigovoru od 29.svibnja 2019. utvrđeno je da je tužitelj podnositelj prigovora broj 381545 a koji prigovor se odnosi na stambeni i hipotekarni kredit –promjenu kamatne stope.

4.3. Pregledom Ugovor o kreditu broj:9011142669 od 10.travnja 2006. između tuženika kao Banke i tužitelja kao korisnika kredita utvrđeno je da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 141.450,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita i da je člankom 4. ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,15% godišnje kao i da je člankom 7. ugovoreno da se kredit i kamate iz točke 4. otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na plaćanja prema otplatnoj kartici koja je sastavni dio ugovora.

4.4. Pregledom Ugovor o kreditu broj:9012364361 od 27.ožujka 2007. između tuženika kao Banke i tužitelja kao korisnika kredita utvrđeno je da je tuženik tužitelju odobrio kredit za izgradnju i dovršenje stambenog objekta veza kredit 9011142669 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 41.450,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita i da je člankom 4. ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,15% godišnje kao i da je člankom 7. ugovoreno da se kredit i kamate iz točke 4. otplaćuju u 300 jednakih mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na plaćanja prema otplatnoj kartici koja je sastavni dio ugovora.

4.5.Uvidom u plan otplate broj partije 9011142669 za tužitelja proizlazi da nedospjela glavnica na dan 30.rujna 2015. iznosi 59.744,62 EUR i da je preostali rok kredita 127 mjeseci kao i datumi dospijeća, visina kamatne stope, iznos kamate, visina glavnice, rate te ostatak duga.

4.6.Uvidom u Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011142669 od 17. prosinca 2015. utvrđeno je da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denomiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan 30.rujna 2015. iznosi 59.744,62 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke kao i da ukupan iznos pretplate iznosi 7.147,54 EUR a koji iznos će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

4.7. Nadalje, uvidom u plan otplate broj partije kredita 9011142669 za tužitelja za razdoblje od 31.svibnja 2006. do 31.listopada 2015. utvrđeni su datumi dospijeća anuiteta, stopa i iznos kamate, iznos glavnice, iznos anuiteta i ostatak duga dok je uvidom u plan otplate broj partije kredita 9012364361 za tužitelja za razdoblje od 30. travnja 2007. do 31.listopada 2015. utvrđeni su datumi dospijeća anuiteta, stopa i iznos kamate, iznos glavnice, iznos anuiteta i ostatak duga.

4.8. Uvidom u pregled uplata po kreditu na dan 14.lipnja 2022. za partiju kredita 9011142669 za razdoblje od 28.travnja 2006. do 31.svibnja 2022. utvrđeni su datumi valute, iznosi u kunama i u valuti CHF dok su pregledom uplata po kreditu na dan 14.lipnja 2022. za partiju kredita 9012364361 za razdoblje od 31.ožujka 2007. do 31.svibnja 2022. utvrđeni datumi valute, iznosi u kunama i u valuti CHF.

4.9. Pregledom knjigovodstvene kartice kartice od 17.lipnja 2024. za partiju kredita 9011142669 za razdoblje od 30.travnja 2006. do 31. svibnja 2024. utvrđeni su datumi uplata, isplata i saldo promjena.

4.10. Uvidom u izračun konverzije na dan 30.rujna 2015. za ugovor o kreditu broj 9011142669 u razdoblju od 28.travnja 2006. do 30.rujna 2015. proizlazi da je tužitelj imao pretplatu u iznosu od 6.960,37 EUR.

4.11. Uvidom u izvadak otvorenih stavaka na dan 30.rujna 2015. po ugovoru o kreditu broj 9011142669 proizlazi da nedospjela glavnica u CHF iznosi 91.405,85 dok u kunama iznosi 639.155,50.

4.12. Pregledom otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stopa od 27.travnja 2006. broj partije kredita 9011142669 u iznosu od 141.450,00 CHF za tužitelja za razdoblje od 27.travnja 2006. do 30. travnja 2026. utvrđeni su datumi dospijeća anuiteta, datum isplate kredita, otplatne rate, otplatne kvote, uplata kamate, stanje kredita, neto novčani tok i diskontirani neto novčani tok.

4.13. Uvidom u knjigovodstvenu karticu od 19. lipnja 2024. za partiju kredita 9012364361 za razdoblje od 31. ožujka 2007. do 31. ožujka 2032. utvrđeni su datumi uplata, isplata i saldo promjena.

4.14. Pregledom otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stopa od 27.ožujka 2007. broj partije kredita 9012364361 u iznosu od 41.450,00 CHF za tužitelja za razdoblje od 27. ožujka 2007. do 30. travnja 2026. utvrđeni su datumi dospijeća anuiteta, datum isplate kredita, otplatne rate, otplatne kvote, uplata kamate, stanje kredita, neto novčani tok i diskontirani neto novčani tok.

4.15. Uvidom u plan otplate za tužitelja proizlazi da nedospjela glavnica za partiju broj:9012364361 na dan 30.rujna 2015. iznosi 20.567,71 EUR i da je preostali rok kredita 198 mjeseci kao i datumi dospijeća, visina kamatne stope, iznos kamate, visina glavnice, rate te ostatak duga.

4.16. Nadalje, uvidom u Dodatak Ugovora o kreditu broj 9012364361 od 17.prosinca 2015. utvrđeno je da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denomiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan 30.rujna 2015. iznosi 20.567,71 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke kao i da ukupan iznos pretplate iznosi 2.307,55 EUR a koji iznos će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

4.17. Uvidom u izračun konverzije na dan 30.rujna 2015. za ugovor o kreditu broj 9012364361 u razdoblju od 31. ožujka 2007. do 30.rujna 2015. proizlazi da je tužitelj imao pretplatu u iznosu od 2.266,63 EUR.

4.18. Pregledom izvadka otvorenih stavaka na dan 30.rujna 2015. po ugovoru o kreditu broj 9012364361 proizlazi da nedospjela glavnica u CHF iznosi 32.568,16 dok u kunama iznosi 227.732,89.

4.19. Saslušana vještakinja iskazala je da ostaje pri svom nalazu i mišljenju kao i dopuni nalaza i mišljenja.

4.20. Saslušan tužitelj EM iskazao je da je predmetni kredit podigao da riješi stambeno pitanje sebe i svoje obitelji, da je u tom trenutku imao dvoje djece i živio kod roditelja pa je želio da se njegova obitelj odvoji, da je u PBZ-u imao sve svoje račune i zbog toga je jedino kod njih pošao radi kredita i da ga je činovnica u banci savjetovala da mu je najpovoljnije da uzme kredit vezan za CHF s obzirom na iznos koji mu je trebao i njegova primanja u tom trenutku da je to bilo jedino što je mogao i dobiti. Nadalje je iskazao da mu je kredit isplaćen u kunama i da ga je vraćao u kunama, a dio vezanja za valutu je shvatio da je to samo radi zaštite od inflacije i da mu nitko nije govorio o rasponima u kojim bi se rata mogla mijenjati i da je shvatio da je to relativno stabilno, dapače radi se o valuti jedne od najstabilnijih država u svijetu. Iskazao je I da su mu pokazali otplatni plan i da je bio fantastičan da bi mu nakon nekih 2 ili 2,5 godine rata počela znatno skakati pa je tako od početnih 5.000,00 kuna došla do nekih 8.500,00- 9.000,00 kuna i da je znao da će do tako nečega doći ne bih uzimao ovakav kredit, dapače ne bih ga mogao ni dobiti obzirom na primanja i visinu te rate kao i da je zbog rasta rate imao zdravstvenih teškoća, poteškoća u obitelji i zbog toga su se morali vratiti njegovim roditeljima a novac je posuđivao od rodbine. Nadalje je iskazao i da je banka sastavila ugovor o kreditu i da nisu tu ništa mogli pregovarati niti mijenjati kao i da je pročitao taj ugovor i potpisao ga jer je shvatio da je dobio potrebni iznos novca i bio je zbog toga sretan a kada je došlo do skoka rate obraćao se banci no nisu mogli išta napraviti, ni ti radnici u banci nisu bili krivi i jedino rješenje koje se kasnije pojavilo je ta konverzija i tada su mu u banci savjetovali da mu je bolje to potpisati jer se s tom konverzijom prebacuje na eure koje država garantira a kako je u tom trenutku grcao u problemima zbog tog kredita, uhvatio se te slamke samo zbog toga što je želio izbjeći buduće takve padove i rast, odnosno htio je imati neku sigurnost da mu rata neće dalje rasti te je pričao s njima koliko je do tada već više platio, a ugovor o konverziji je shvatio da time uređuje otplatu za ubuduće. Na upit punomoćnika tužitelja iskazao je da mu nitko u banci nije objasnio parametre za promjenu kamatne stope i tečaja kao i da nije puno pitao niti u banci niti kod javnog bilježnika, a niti su oni objašnjavali te da nitko nije mogao objasniti da će se dogoditi ovo što se dogodilo.

5. Sud nije provodio daljnje dokaze koje su stranke predlagale tijekom postupka, smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim uzimajući u obzir i načelo ekonomičnosti postupka.

6. Podneskom od 2.veljače 2023. punomoćnik tužiteljice se očitovao na iznesene prigovore punomoćnice tuženika te je uredio tužbeni zahtjev u točki V. a kojoj preinaci i proširenju tužbenog zahtjeva se protivila punomoćnica tuženika podneskom od 5.prosinca 2023.

7. Podneskom od 3.rujna 2025. punomoćnica tuženika je u cijelosti osporila nalaz i mišljenje vještakinje navodeći da je rezultat ovakvog vještačenja bespredmetan u ovom postupku obzirom je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZPK (NN 102/2015). kao i iz razloga što vještak u svom nalazu izračunava efekt konverzije, ali isti ne iskazuje u korelaciji sa stvarno plaćenim anuitetima po osnovnom ugovoru o kreditu do datuma provedene konverzije niti isti efekt oduzima od ukupne mase anuiteta u odnosu na koju tužitelj potražuje „dodatno obeštećenje“ za koje tvrdi da ga nije dobio u okviru konverzije. Ističe i kako je predmetni nalaz i mišljenje baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj što niti je bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu a uzimajući u obzir stavove koje je VSRH iznio u odluci Gos 1/2019 tuženik ističe kako je samo vještačenje bilo nepotrebno jer je tužitelj kredit konvertirao sukladno kogentnim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju a koji Dodatak ugovoru je izrekom utvrđen valjanim te isti predstavlja novu osnovu kojom je potrošač doveden u položaj kao da je od samog sklapanja ugovora imao sklopljen isključivo ugovor s valutnom klauzulom u EUR pa temeljem ranije osnove koja je u potpunosti i to s retroaktivnim učinkom zamijenjena tvrdnji novom osnovom, ne može potraživati nikakvu isplatu. Ističe i da je davanjem takvog zadatka vještaku naslovljeni sud de facto unaprijed zauzeo pravno shvaćanje koje uzima za činjenično dokazane isključivo tvrdnje tužitelja kako su ništetne sve promjene kamatne stope tuženika u utuženom razdoblju te kako se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa na cijelo vrijeme trajanja kredita dok je tužitelj potpisom ugovora o kreditu prihvatio sve obveze iz tog ugovora, a jedna od obveza tužitelja, na koju je tužitelj pristao, jest i platiti promijenjenu kamatnu stopu, ukoliko dođe do promjene, a što je određeno ugovorom i s obzirom da je u konkretnom slučaju došlo do promjene kamatne stope, to je tužitelj, već i prema općem načelu iz čl. 9. ZOO-a dužan izvršiti svoju obvezu, dakle u konkretnom slučaju platiti i promijenjenu kamatnu stopu. Nastavno, budući da je potpisom Dodatka nesporno izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate kao i da iz navedenoga Sporazuma nedvojbeno proizlazi kako je tužitelju predmetni ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati sa osnove iznosa preplaćenih kamata uračunat prilikom konverzije. Budući da se Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređuju obveze vjerovnika i potrošača u svim ugovorima o kreditima vezanim uz valutnu klauzulu bez obzira na vrstu i namjenu u kojima dužnikova obveza iz kredita nije ispunjena ili prisilno ostvarena, a kao što je to slučaj i sa kreditom koji je predmet u ovome postupku, to je tužbeni zahtjev kojim se traži isplata „preplaćenih kamata po kreditu u CHF“, neosnovan u cijelosti jer niti navedenim zakonom niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je navedenim zakonom korisnicima kredita, kao dužnicima, jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF stoga da je iz obrazloženja zakona vidljivo kako je predlagatelj zakona utvrdio da je zbog znatne aprecijacije tečaja CHF i porasta kamatnih stopa na CHF, te značajno manje aprecijacije tečaja EUR kao i pada kamatnih stopa na kredite u EUR, donesena odluka o ovakvom zakonskom rješenju, a kako bi se korisnici kredita u CHF izjednačili sa korisnicima kredita u EUR. Nadalje, da revizijski sud u navedenoj odluci ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čanka 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao i kada su iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njegovom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženice pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st.2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15.

7.1. Podneskom od 29.rujna 2025. punomoćnik tužitelja ističe da tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka jer je napravljeno stručno i razumljivo te je potvrdilo sve navode tužbe. Nadalje, da je u odnosu na Ugovor o kreditu broj:9011142669 vještačenjem utvrđeno da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 11.277,87 CHF, odnosno 52.121,02 HRK po početnom tečaju ili 6.917,66 EUR a da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 95.288,67 HRK, odnosno 12.646,92 EUR. Nadalje, da ukupna preplata kamate i tečaja iznosi 19.564,58 EUR, dok zatezna kamata do konverzije 30.09.2015. iznosi 8.571,38 EUR (tab. 5, st. 4 i 5 vještačenja) kao i da je u konverziji na dan 30.09.2015., uključujući i prijelazno razdoblje do 17.12.2015., utvrđena preplata od 7.147,54 EUR, odnosno 54.589,34 HRK, ili 7.245,25 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 6 vještačenja). Nadalje, da je zatezna kamata na ukupnu preplatu do 30.09.2015. veća od preplate u konverziji, te nakon njihovog prijeboja preostaje 9.991,72 HRK, odnosno 1.326,13 EUR zatezne kamate (tab. 7), dakle, ukupna preplata kamate i tečaja iznosi 147.409,69 HRK, ili 19.564,58 EUR, što uvečano za iznos preostale zatezne kamate od 1.326,13 EUR sveukupno iznosi 157.401,41 HRK, ili 20.890,71 EUR. U odnosu na Ugovor o kreditu broj:9012364361 da je vještačenjem utvrđeno da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 3.542,89 CHF, odnosno 16.130,88 HRK po početnom tečaju, ili 2.140,92 EUR dok preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 25.982,73 HRK, odnosno 3.448,53 EUR. Da ukupna preplata kamate i tečaja iznosi 5.589,45 EUR, dok zatezna kamata na ukupnu preplatu do konverzije 30.09.2015. iznosi 2.525,13 (tab. 12, st. 4 i 5 vještačenja). Nadalje, da je u konverziji na dan 30.09.2015., uključujući i prijelazno razdoblje do 17.12.2015., utvrđena preplata od 2.307,55 EUR, odnosno 17.623,91 HRK, ili 2.339,09 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 13) kao i da je zatezna kamata na ukupnu preplatu do 30.09.2015. veća od preplate u konverziji, te nakon njihovog prijeboja preostaje 1.401,68 HRK, odnosno 186,04 EUR zatezne kamate (tab. 14). Da ukupna preplata kamate i tečaja iznosi 42.113,61 HRK, ili 5.589,45 EUR, što uvećano za iznos preostale zatezne kamate od 186,04 EUR sveukupno iznosi a iznosi 43.515,29 HRK, ili 5.775,49 EUR te je slijedom gore navedenog, tužitelj u smislu odredbe čl. 190.st.2. ZPP-a, specificirao i uredio svoj tužbeni zahtjev u točki V., tako da zahtijeva isplatu više uplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, uvećano za iznose zateznih kamata na preplaćene iznose tečaja i kamata do provedene konverzije, od kojeg iznosa zateznih kamata je odbio utvrđeni iznos preplate u konverziji.

8. Među strankama je nesporno da je tuženik kao kreditor sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita Ugovor o kreditu broj:9011142669 od 10.travnja 2006. kojim je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 141.450,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita i da je člankom 4. ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,15% godišnje kao i da je člankom 7. ugovoreno da se kredit i kamate iz točke 4. otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na plaćanja prema otplatnoj kartici koja je sastavni dio ugovora. Također nije sporno da je tuženik kao kreditor sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita Ugovor o kreditu broj:9012364361 od 27.ožujka 2007. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit za izgradnju i dovršenje stambenog objekta veza kredit 9011142669 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 41.450,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita i da je člankom 4. ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,15% godišnje kao i da je člankom 7. ugovoreno da se kredit i kamate iz točke 4. otplaćuju u 300 jednakih mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na plaćanja prema otplatnoj kartici koja je sastavni dio ugovora.

8.1. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, pravni interes tužitelja, jesu li ugovorne odredbe vezane za valutnu klauzulu u CHF u predmetnom ugovoru o kreditu ništetne i da li se presuda donesena povodom kolektivne tužbe odnosi na tužitelja te zastara potraživanja.

9. Sukladno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora dok je čl. 269.st. 2 ZOO-a propisano da objekt ugovorne obveze mora biti moguć, dopušten, određen ili odrediv.

10. Nadalje, temeljem odredbi čl. 295. st. 1. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.

11. Sukladno čl. 3 Direktive 93/13/EEZ Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, a uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, a koja Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama) su implementirane u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/12).

12. Sukladno čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj NN 96/2003, dalje: ZZP) propisano je da je Potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. Nadalje, člankom 96. st. 1. ZZP-a, propisano je kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a st. 4. navedenog članka Zakona je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

14. Sukladno odredbama članka 214. st. 1. do 3. ZOO-a propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze i da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze kao i da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.

14.1. Nadalje, odredbom članka 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredbom članka 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

14.2. Nadalje, odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

15. Člankom 270. st. 1 ZOO-a je propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, dok je čl. 272. st. 1 propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

15.1. Nadalje, člankom 322. ZOO-a je propisano da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15.2. Člankom 323. st. 1 ZOO-a je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne odlučuje dok je člankom 324. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bitan ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen kao i da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

16. Nadalje, člankom 1021. ZOO-a je propisano da se Ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

17. Odredbom člankom 502.c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Člankom 19. b. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., dalje u tekstu ZPD) propisano je da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

19. Čl. 1111. st. 1 ZOO-a je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi dok je st. 3 istoga članka propisano da obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

20. Sukladno čl. 1115. ZOO-a kada se vraća što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva i a visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a rok za izvršenje činidbe na temelju odredbe čl. 328. st. 1 i st. 2 ZPP-a.

21. Iz sadržaja predmetnog ugovora, vremena sklapanja i nesporne činjenice da je isti ugovoren uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu CHF, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu i na ovdje tuženika, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe ovakvih ugovora ništetne u dijelu kojem su obveze ugovornih strana vezane za tečaj kune u odnosu na tečaj CHF, pa tužitelj sukladno čl. 502. c. ZPP-a ima pravo pozvati se na utvrđenje suda u ovom postupku po kojem su nepoštene, time i ništetne, odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena primjena ugovorene valutne klauzule u CHF-a bez prethodnog potpunog informiranja korisnika kredita – potrošača od stranke kreditora-trgovca. Dakle, iz sadržaja ugovora o kreditu kao tipskog ugovora jasno proizlazi da se radilo o ponudi banke o kojoj se nije individualno pregovaralo u smislu ugovaranja konkretnih odredbi na čiji bi sadržaj potrošač mogao utjecati, jer je potpuno nelogično da bi isti pristao platiti iznos ovisno o odluci banke, a koja iznosi su potpuno nepredvidivi i neodređeni u trenutku sklapanja ugovora, i to iznos koji može, i je, s vremenom znatno rastao, pa da bi tužitelj pristao da vjerovniku plati cijenu koja je time gotovo neovisna o tražbini koju je dobio jer ovlašćuje vjerovnika da za istu tražbinu kasnije naplati cijenu znatno različitu od inicijalno ugovorene. Tužitelj je kao potrošač od tuženice kao financijske institucije jasno obaviješten a na što je i pristao a to su iznos kredita koji mu je isplaćen, visina kamate kao cijene danog kredita, visine mjesečne obveze kako je navedena u ugovoru, početnom otplatnom planu i roku obveze vraćanja danog kredita uz mogućnosti određenih promjena zbog promjene tečaja kao i činjenici da je kamatna stopa određena kao promjenjiva ali ne i takvih promjena koje dovode u pitanje mogućnost izvršenja obveza. Zaključak je ovoga suda da je među strankama predmetna ugovorna odredba jasna i lako uočljiva, no ne i razumljiva što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja zbog čega je odredba Ugovora o kreditu kojim je glavnica kredita odnosno otplata anuiteta vezana za valutu CHF nepoštena i stoga ništetna iz razloga jer se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu nesporno unaprijed formulirao tuženik, trgovac, zbog čega tužitelj, potrošač niti nije imao utjecaja na njezin sadržaj i u pitanju je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, koja odredba je nepoštena a time i ništetna, s obzirom da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Također proizalzi i da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika a da je tužitelj kao korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavio da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune, da se radi o bitnom sastojku ugovora koji ovisi isključivo o odluci tuženika te da navedena odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, točnije tužitelja jer tuženik jednostrano određuje obvezu tužitelja koja se ne može predvidjeti te je navedena ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja čime je tužitelj doveden u neravnopravni položaj jer je iz predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi vidljiva samo visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu. Dakle, navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja propisanom čl. 12. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO). Nadalje, navedene odredbe su ništetne i u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje: ZZP/03) važećeg u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, i to njegovih odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2., čl. 82. i čl. 87. st. 1., jer se radi o nepoštenim odredbama unaprijed sačinjenog ugovora od strane jedne ugovorne strane – kreditora (tuženika), kojom se u ugovornom odnosu stvara neravnoteža između stranaka na štetu one druge ugovorne strane – korisnika kredita (tužiteljice).

22. Naknadno su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011142669 od 17. prosinca 2015. kojim je utvrđeno je da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denomiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan 30.rujna 2015. iznosi 59.744,62 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke kao i da ukupan iznos pretplate iznosi 7.147,54 EUR a koji iznos će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi i Dodatak Ugovora o kreditu broj 9012364361 od 17.prosinca 2015. utvrđeno je da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denomiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan 30.rujna 2015. iznosi 20.567,71 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke kao i da ukupan iznos pretplate iznosi 2.307,55 EUR a koji iznos će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi dok nije vidljivo koliko je iznosila glavnica kredita u kunama na dan isplate kredita, koliko je tužitelj trebao platiti po početnom otplatnom planu na navedeni dan i koliko je stvarno uplatio do 30. rujna 2015., a pogotovo iznos glavnice i iznos kamata koji je do tada platio u odnosu na iznos glavnice i kamata naveden u početnom otplatnom planu, pa da bi tužitelj uopće u trenutku obračuna bio informiran o stvarnoj razlici početno ugovorene cijene kredita i stvarne plaćene cijene istog u trenutku pristupanja konverziji ugovora o kreditu a niti se tužitelj odrekao ikakvih budućih potraživanja. Iz samog teksta Dodatka ugovora o kreditu proizlazi da isti mijenja dio odredbi postojećeg ugovora o kreditu na način da je potrošaču predočen iznos glavnice u kreditu sada u valuti euro, da je buduća otplata kredita vezana za tečaj valute euro u odnosu na kunu, da je ugovorena kamatna stopa uz pri tome jasno definirane parametri promjene iste dok sve ostale odredbe ugovora o kreditu ostaju neizmijenjene (pa i sredstva osiguranja kredita), a kako je određeno čl. 10. Dodatka ugovora o kreditu od 17. prosinca 2015. Dakle, neovisno o provedenoj konverziji tužitelj i nadalje ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu jer kako to proizlazi iz odluke VSRH posl.br. Rev-2868/2018 od 12. 02.20219. sklapanjem aneksa nije u cijelosti podmiren dug jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestaje osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Nadalje, Sud EU je u presudu C-118/17 od 14.03.2019. dajući na odgovor o pitanjima o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima utvrdio da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Stoga, nije osnovan prigovor tuženika da je sklapanjem Dodataka ugovoru o kreditu tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka jer je intencija zakonodavca kao i smisao ZIDZPK bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem se nalazi potrošač koji ima kredit denominiran u valutu EUR dok se Aneksom ugovora o kreditu ne rješava pitanje više uplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule već preplata kao razlika između položaja potrošača sa kreditom u CHF i onog u EUR i odredbama tog zakona nije uređeno na koji bi se način trebala riješiti ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kunama denominirano u CHF, a koja ništetnost je nastupila zbog nepoštenog postupanja banaka, pa tako i ovdje tuženika a koji stav je zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2868/2018. Tužitelj ističe da mu nije u cijelosti podmiren dug, a radi čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla stoga tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualno pravo za koje smatra da joj pripadaju dok iz sadržaja Dodataka Ugovora o kreditu proizlazi da se istim uređuje buduća otplata već ugovorenog i isplaćenog kredita, a da se iznosi uplata po kreditu uračunavaju u novi obračun glavnice kredita i buduću otplatu iste glavnice. Dakle, sklapanjem Dodataka kojim je izvršena konverzija kredita nije došlo do potpunog obeštećenja i sklapanje Dodataka ne znači da su stranke riješile pitanje ugovornih odredbi kojima se u Ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je tim riješeno pitanje ništetnosti utuženih odredbi iz Ugovora o kreditu, a koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, okolnost da su stranke sklopile Dodatak i utvrdile iznos preplate ne upućuje na zaključak da bi provedenom konverzijom tužitelju bio vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovorenih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početnoj ugovornoj, kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Tužitelj je konverzijom pristao da se dio njene imovine koju je tuženik stekao bez valjane osnove iskoristi za buduću otplatu kredita koji je u tom smislu informirano te sukladno zakonskim odredbama ugovorio sklapanjem Dodataka ugovora o kreditu, no isti nije, niti je objektivno mogla, pristati da sklapanjem Dodataka ugovora o kreditu prestaju sva potraživanja koja je imao prema tuženiku po osnovi koja je, uz navedeno, a u vezi valutne klauzule, još uvijek bila u postupku preispitivanja kroz kolektivnu sudsku zaštitu potrošača, dakle, sklapanjem dodataka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu (Vrhovni sud – rješenje Rev-1096/2022- 2 od 8. studenog 2022.).

23. Iz tumačenja Ustavnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. proizlazi da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a da njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima, jasno proizlazi da je ratio zakonskog uređenja konverzije ugovora o kreditu vezanih za CHF, u vezi s općepoznatom financijskom krizom građana nastalom zbog znatnog rasta cijene takvih kredita, bila izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca, koji je posebnim propisom stvorio pravnu osnovu za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora radi saniranja zatečene krize u kojoj je veliki broj građana bio egzistencijalno ugrožen bilo zbog nemogućnosti vraćanja dugoročnih kredita pretežito stambene namjene, s hipotekom na objektima stanovanja istih građana, bilo zbog potpune neizvjesnosti o kretanju preuzetih obveza građana prema bankama u danim okolnostima, pri tome težeći uspostaviti stanje određene buduće izvjesnosti i određenosti prava i obveza obje strane.

24. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Stefani Gardašanić.

24.1. U nalazu i mišljenju vještakinje od 27.kolovoza 2025. proizlazi da je za kredit broj 9011142669 na iznos od 141.450,00 CHF preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 11.277,87 CHF, odnosno 52.121,02 HRK po početnom tečaju, ili 6.917,66 EUR (tab. 3) a da manje plaćene kamate nema, jer je i u početnom otplatnom planu kamatna stopa 3,23% od 01.01.2014 (tab. 3). Nadalje proizlazi da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 95.288,67 HRK, odnosno 12.646,92 EUR (tab. 4) dok negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 2.877,98 HRK, ili 381,98 EUR (tab. 4) odnosno da neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 92.410,69 HRK, odnosno 12.264,94 EUR (tab. 4) te da ukupan iznos pretplate kamate i tečaja iznosi 19.564,58 EUR (tab. 5) dok zatezna kamate na pretplate kamate i tečaja iznose 8.571,38 EUR (tab. 5). Nadalje, da je kredit konvertiran u EUR dana 17.12.2015. s datumom 30.09.2015., da je u konverziji na dan 30.09.2015., uključujući i prijelazno razdoblje do 17.12.2015., utvrđena preplata od 7.147,54 EUR, odnosno 54.589,34 HRK, ili 7.245,25 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 6) i da je zatezna kamata na ukupnu preplatu do 30.09.2015. veća od preplate u konverziji, te nakon njihovog prijeboja preostaje 9.991,72 HRK, odnosno 1.326,13 EUR zatezne kamate (tab. 7), da ukupna preplata kamate i tečaja iznosi 147.409,69 HRK, ili 19.564,58 EUR, te sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 157.401,41 HRK, ili 20.890,71 EUR dok zatezna kamata od 01.10.2015. teče na ukupnu preplatu kamate i tečaja od 19.564,58 EUR.

U odnosu na kredit broj 9012364361 na iznos od 41.500,00 CHF proizlazi da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 3.542,89 CHF, odnosno 16.130,88 HRK po početnom tečaju, ili 2.140,92 EUR (tab. 10) dok manje plaćene kamate nema, jer je i u početnom otplatnom planu kamatna stopa 3,23% od 01.01.2014 (tab. 10). Nadalje, da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi

25.982,73 HRK, odnosno 3.448,53 EUR (tab. 11) dok negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 390,93 HRK ili 51,87 EUR (tab. 11) odnosno da neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 25.591,80 HRK, odnosno 3.396,66 EUR (tab. 11) i da ukupan iznos pretplate kamate i tečaja iznosi 5.589,45 EUR (tab. 12) dok zatezne kamate na pretplate kamate i tečaja iznosi 2.525,13 EUR (tab. 12). Proizlazi i da je kredit konvertiran u EUR dana 17.12.2015. s datumom 30.09.2015., da je u konverziji na dan 30.09.2015., uključujući i prijelazno razdoblje do 17.12.2015. utvrđena preplata od 2.307,55 EUR, odnosno 17.623,91 HRK, ili 2.339,09 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 13) i da je zatezna kamata na ukupnu preplatu do 30.09.2015. veća od preplate u konverziji, te nakon njihovog prijeboja preostaje 1.401,68 HRK, odnosno 186,04 EUR zatezne kamate (tab. 14), da ukupna preplata kamate i tečaja iznosi 42.113,61 HRK, ili 5.589,45 EUR, te sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 43.515,29 HRK, ili 5.775,49 EUR dok zatezna kamata od 01.10.2015. teče na ukupnu preplatu kamate i tečaja od 5.589,45 EUR.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje kao stručno i kvalitetno jer je vještakinja u cijelosti postupila po zadatku suda dok su primjedbe tuženika pravne prirode.

26. Obzirom na činjenicu da su stranke ugovorom o kreditu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu a uzevši u obzir i iskaz tužitelja koji je iskazao da je predmetni kredit podigao da riješi stambeno pitanje sebe i svoje obitelji, da je u tom trenutku imao dvoje djece i živio kod roditelja pa je želio da se njegova obitelj odvoji, da je u PBZ-u imao sve svoje račune i zbog toga je jedino kod njih pošao radi kredita i da ga je činovnica u banci savjetovala da mu je najpovoljnije da uzme kredit vezan za CHF s obzirom na iznos koji mu je trebao i njegova primanja u tom trenutku da je to bilo jedino što je mogao i dobiti, da mu je kredit isplaćen u kunama i da ga je vraćao u kunama, a dio vezanja za valutu je shvatio da je to samo radi zaštite od inflacije i da mu nitko nije govorio o rasponima u kojim bi se rata mogla mijenjati i da je shvatio da je to relativno stabilno, dapače radi se o valuti jedne od najstabilnijih država u svijetu kao i da su mu pokazali otplatni plan i da je bio fantastičan da bi mu nakon nekih 2 ili 2,5 godine rata počela znatno skakati pa je tako od početnih 5.000,00 kuna došla do nekih 8.500,00- 9.000,00 kuna i da je znao da će do tako nečega doći ne bih uzimao ovakav kredit, dapače ne bih ga mogao ni dobiti obzirom na primanja i visinu te rate kao i da je zbog rasta rate imao zdravstvenih teškoća, poteškoća u obitelji i zbog toga su se morali vratiti njegovim roditeljima a novac je posuđivao od rodbine, da je banka sastavila ugovor o kreditu i da nisu tu ništa mogli pregovarati niti mijenjati kao i da je pročitao taj ugovor i potpisao ga jer je shvatio da je dobio potrebni iznos novca i bio je zbog toga sretan a da mu nitko u banci nije objasnio parametre za promjenu kamatne stope i tečaja a kada je došlo do skoka rate obraćao se banci no nisu mogli išta napraviti i jedino rješenje koje se kasnije pojavilo je ta konverzija i tada su mu u banci savjetovali da mu je bolje to potpisati jer se s tom konverzijom prebacuje na eure koje država garantira a kako je u tom trenutku grcao u problemima zbog tog kredita, uhvatio se te slamke samo zbog toga što je želio izbjeći buduće takve padove i rast, odnosno htio je imati neku sigurnost da mu rata neće dalje rasti te je pričao s njima koliko je do tada već više platio, a ugovor o konverziji je shvatio da time uređuje otplatu za ubuduće, zaključak je ovoga suda da je tužitelj u trenutku sklapnja predmetnog Ugovora bio potrošač pa da se na istog primjenjuje ranije navedena presuda Visokog trgovačkog suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji je vođen i protiv ovdje tuženika po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, stoga da je odredba ugovora o kreditu nepoštena i sukladno čl. 296. ZOO-a ništetna posebno uzimajući u obzir odredbu čl. 4. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja dok su banke, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa koji im to nalaže, potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Također je zaključak ovoga suda da je tuženik propustio informirati tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu o rizicima vezanim uz valutnu klauzulu CHF, odnosno tuženik nije transparentno izložio konkretna djelovanja i učinak svih faktora koji utječu na njegovu kreditnu zaduženost uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih je tužitelj mogao procijeniti ekonomske posljedice koje će za nju potencijalno nastati odabirom kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima dakle u pitanju je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, koja odredba je nepoštena a time i ništetna, s obzirom da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Također, sklapanjem Dodataka ugovoru o kreditu tužitelj nije izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka jer je intencija zakonodavca kao i smisao ZIDZPK bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem se nalazio potrošač koji ima kredit denominiran u valutu EUR dok se Aneksom ugovora o kreditu nije rješavalo pitanje više uplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule već preplata kao razlika između položaja potrošača sa kreditom u CHF i onog u EUR i odredbama tog zakona nije uređeno na koji bi se način trebala riješiti ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kunama denominirano u CHF, a koja ništetnost je nastupila zbog nepoštenog postupanja banaka, dakle, tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualno pravo za koje smatra da mu pripada dok iz sadržaja Dodataka Ugovora o kreditu proizlazi da se istim uređuje buduća otplata već ugovorenog i isplaćenog kredita, a da se iznosi uplata po kreditu uračunavaju u novi obračun glavnice kredita i buduću otplatu iste glavnice kao i da sklapanjem Dodataka kojim je izvršena konverzija kredita nije došlo do potpunog obeštećenja i sklapanje Dodataka ne znači da su stranke riješile pitanje ugovornih odredbi kojima se u Ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je tim riješeno pitanje ništetnosti utuženih odredbi iz Ugovora o kreditu, a koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule a okolnost da su stranke sklopile Dodatke i utvrdile iznos preplate ne upućuje na zaključak da bi provedenom konverzijom tužitelju bio vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovorenih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početnoj ugovornoj, kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita.

27. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava je prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida se ne uračunava u tijek zastare. Dakle, kako je tužba u ovom postupku podnesena 12.lipnja 2019. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, sukladno čl. 225. ZOO-a primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina za ukupno potraživanje tužitelja i obzirom je presuda u postupku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014. tužba u ovom postupku je podnesena prije nastupanja zastare potraživanja, čime je prigovor zastare neosnovan. Tužitelj je unutar zastarnih rokova podnio tužbu za isplatu a iznose je konačno definirao po provedenom vještačenju, obzirom da joj tuženik nije do podnošenja tužbe dostavio traženu dokumentaciju dok potraživanje tužitelja nije pojedinačno potraživanje na koje bi se primjenjivao rok propisan za pojedinačne tražbine, a kako to proizlazi iz prethodno citiranih zakonskih odredbi. Dakle, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora dok sukladno pravnom shvaćanju koje je doneseno 31. siječnja 2022. na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda, ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

28. U odnosu na prigovor tuženika o preinaci tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već se radi o usklađenju tužbenog zahtjeva sa rezultatima provedenog financijskog vještačenja te nije promijenjena niti činjenična niti pravna osnova koja je navedena u tužbi pa je takav prigovor preinake nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji je stavio tuženik, u cijelosti neosnovan.

29. Obzirom je tijekom postupka utvrđeno da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu ništetne pa je primjenom odredbe čl.322. 1. ZOO-a i čl. 1111. ZOO-a zahtjev tužitelja osnovan, stoga je odlučeno kao u točkama I., II., III., IV., V. i V.a. izreke presude.

30. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da su stranke prilikom konverzije jasno odredile buduća potraživanja po kreditu čime su sva ranija potraživanja po kreditu i to nastala zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule i jednostrane promjene kamatne stope dospjela s danom konverzije kredita, stoga je glavnica potraživanja tužitelja u vidu stečenog temeljem ovih odredbi, kao i visina zateznih kamata koje su tekle na takvu glavnicu do konverzije, dospjela s navedenim datumom, čime je od dana obračuna konverzije kredita pa nadalje tuženica došla u zakašnjenje pa je od toga dana do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a dužna, sukladno zahtjevu tužitelja, platiti zatezne kamate na dospjelo potraživanje tužitelja kako je određeno u izreci ove presude. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO-a).

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. . 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine , , , , , , , , , , , , , , dalje: ZPP).

32. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a po Tbr. 48/3 prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj , , , , dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe i za sastav podnesaka od 2.veljače 2023. i 29.rujna 2025., te za zastupanje na ročištima 9.lipnja 2022., 9.veljače 2023., 15.prosinca 2023. i 22.prosinca 2025. u iznosu od po 500,00 eura, sve uvećano za PDV 25% što imajući na umu vrijednost jednog boda i 25 % PDV-a iznosi ukupno 4.375,00 EUR i tome valja dodati 400,00 EUR kuna plaćenih za vještaačenje što iznosi ukupno 4.775,00 EUR. (točka VI. izreke).

U Dubrovniku 6. veljače 2025.

Sutkinja:

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika