Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-113/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, protiv ovršenice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: OVRV- 109984/2024-2 od 4. srpnja 2025., dana 6. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. kao osnovana, preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: OVRV- 109984/2024-2 od 4. srpnja 2025. i rješava:
Nalaže se ovršenici BĆ naknaditi ovrhovoditelju Eos Matrix d.o.o. trošak izvansudske ovrhe s osnove predujmljene naknade Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 132,72 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: OVRV- 109984/2024-2 od 4. srpnja 2025. odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe s osnove predujmljene naknade Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj ne navodeći pritom žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi da je za predmetnu osnovu utvrđena nemogućnost izvršenja sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20. i 133/20., dalje: ZPONS), posljedično čemu da je osnova isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, pa da mu temeljem odredbe čl. 14. OZ-a pripada zatraženi trošak predujmljene naknade koju je platio. Navodi da se obratio Financijskoj agenciji koja mu je odbila izvršiti povrat uplaćenog predujma.
4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.
6. Međutim, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu predmetnog troška.
7. Naime, pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu zatraženog predujma s obrazloženjem da je Financijska agencija osnovu za plaćanje vratila ovrhovoditelju zbog nemogućnosti njezina izvršenja sukladno čl. 12. ZPONS-a, pa da je ovrhovoditelj ovlašten sukladno odredbi čl. 14. st. 2. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 71/18., 46/22. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik 1) zahtijevati povrat predujmljene naknade od Financijske agencije.
8. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:
- da je zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne osnove za plaćanje (pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-29/2021 od 15. lipnja 2021.) podnesen Financijskoj agenciji 19. studenog 2021. u skladu s odredbama ZPONS-a,
- da je navedena osnova kao podobna upisana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje,
- da je za poduzimanje radnji pri provedbi ovrhe na novčanim sredstvima podnositelj predujmio dužnu naknadu,
- da je temeljem čl. 12. ZPONS-a za predmetnu osnovu za plaćanje utvrđena nemogućnost izvršenja dana 20. studenog 2024.
9. Iz navedenog proizlazi da je Financijska agencija kao nadležno tijelo za provođenje ovrhe na novčanim sredstvima prihvatila predmetnu osnovu za plaćanje kao podobnu, da je istu izvršavala tri godine, odnosno provjeravala mogućnost izvršenja, te da je protekom roka od tri godine temeljem čl. 12. ZPONS-a prestala s izvršavanjem iz razloga što tražbinu iz osnove za plaćanje nije bila u mogućnosti izvršiti.
10. Nadalje, ovrhovoditelj se 26. ožujka 2024. obratio Financijskoj agenciji sa zahtjevom za povrat predujma, međutim, Financijska agencija je navedeni zahtjev istoga dana odbila s obrazloženjem (cit): „Kako u konkretnom slučaju nije riječ o osnovi za plaćanje koja nije evidentirana u Očevidnik ovršenika i vraćena je podnositelju zbog nepodobnosti osnove za plaćanje nego je ista evidentirana u Očevidnik ovršenika i Fina je po istoj izvršavala propisane radnje sve dok se nisu stekli uvjeti za isknjiženje osnove za plaćanje jer po istoj nije bilo naplate sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te istu čuva u arhivi Fine, ne postoji mogućnost povrata uplaćenog predujma, a sve sukladno Pravilniku o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.“
11. Odredbom čl. 3. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 71/18., 155/22., 54/24. i 79/24) propisano je da se za poduzimanje radnji pri provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika naplaćuju naknade (st. 1.), te da u poslove provedbe osnove za plaćanje koje obavlja Financijska agencija, spadaju primitak osnove za plaćanje, unos podataka iz osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, provjera mogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, vraćanje osnove za plaćanje po kojoj Financijska agencija utvrdi nemogućnost postupanja, utvrđivanje iznosa duga, obračun kamata, izvršenje osnove za plaćanje, obavještavanje ovršenika o provedbi ovrhe u slučajevima propisanim zakonom i dr. (st. 2.).
12. Kako je u konkretnom slučaju Financijska agencija provela navedene poslove radi izravne naplate predmetne osnove za plaćanje, a u koju svrhu je i plaćena prijeporna naknada, to po stavu ovog drugostupanjskog suda doista nema osnove da se ta naknada vrati ovrhovoditelju, i to upravo iz razloga navedenih u odgovoru Financijske agencije na zahtjev ovrhovoditelja za povrat uplaćenog predujma od 26. ožujka 2024.
13. Pritom valja istaknuti da je pozivanje prvostupanjskog suda na odredbu čl. 14. st. 2. Pravilnika 1 posve pogrešno iz razloga što se ta odredba odnosi na situacije kada je osnova za plaćanje nepodobna, pa se iz određenog razloga vraća podnositelju, a u ovom predmetu ne radi se o takvoj osnovi za plaćanje, kako je to Financijska agencija jasno navela u svom odgovoru od 26. ožujka 2024.
14. Naime, odredbom čl. 14. st. 1. Pravilnika 1 propisano je da, ako Financijska agencija prema propisu kojim je uređena osnova za plaćanje, utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, vraća je donositelju odnosno podnositelju, uz obrazloženje svih razloga vraćanja zbog kojih je utvrdila da ju nije moguće izvršiti, dok je čl. 14. st. 2. Pravilnika propisano da će se naknada predujmljena za osnovu za plaćanje, za koju je Financijska agencija utvrdila nemogućnost izvršenja, vratiti ovrhovoditelju na njegov zahtjev.
15. Nadalje odredbom čl. 15. Pravilnika 1 propisano je da će Financijska agencija nakon provjere mogućnosti izvršenja osnovu za plaćanje vratiti kao nepodobnu uz obrazloženje razloga vraćanja ako:
- nije dostavljena na način propisan odredbom čl. 5. Zakona, odnosno čl. 2. Pravilnika, ako uz osnovu za plaćanje nije dostavljen dokaz o uplati naknade za provedbu osnove za plaćanje, ako osnova za plaćanje nije dostavljena uz propisani obrazac zahtjeva za naplatu, ako zahtjev za naplatu ili drugi zakonom propisani obrazac nije pravilno popunjen, odnosno ne sadrži sve propisane podatke ili su podaci na zahtjevu nečitki, brisani, precrtavani ili ispravljani ili ne odgovaraju podacima iz isprava, dokumenata ili dokaza na koje se odnose, ako osnova za plaćanje nema potvrdu pravomoćnosti i/ili ovršnosti, ako obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine nije sastavljen u skladu s pravilnikom kojim se uređuje sadržaj obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji je bio na snazi u vrijeme njegovog izdavanja, ako Financijska agencija prije početka provedbe ovrhe utvrdi da ovršenik nema otvoren račun ili oročena novčana sredstva iz kojih se ovrha može provesti, ako je ovršenik u stečaju, a osnovom za plaćanje nije naloženo ispunjenje obveze stečajnom dužniku, ako je ovršenik prestao postojati brisanjem iz odgovarajućeg registra, ako je ovršenik preminuo, ako se osnova za plaćanje ne izvršava sukladno posebnom propisu kojim se propisuje predstečajni postupak, te ako je Financijska agencija iz drugih razloga ne može izvršiti.
16. Smislenim tumačenjem citirane odredbe čl. 14. st. 2. u svezi čl. 15. Pravilnika 1, po stavu ovog drugostupanjskog suda, jasno proizlazi da se vraćanje predujmljene naknade na zahtjev ovrhovoditelja odnosi na situacije kada Financijska agencija prema propisu kojim je uređena osnova za plaćanje utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, u kojem slučaju ju vraća podnositelju kao nepodobnu uz obrazloženje razloga vraćanja zbog kojih je utvrdila da ju nije moguće izvršiti.
17. Dakle, navedene odredbe čl. 14. i čl. 15. Pravilnika 1 uređuju povrat naknade kada osnova za plaćanje uopće nije evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, već je po primitku vraćena podnositelju zbog nepodobnosti tj. određenih formalnih razloga zbog kojih njeno izvršenje nije moguće.
18. Prema tome, kako se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj situaciji jer je predmetna ovrha upisana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, te je Financijska agencija po istoj tri godine postupala, to nema osnova za povrat predujmljene naknade u smislu naprijed citirane odredbe čl. 14. st. 2. Pravilnika 1, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, niti ima osnove za eventualnu dvostruku naplatu predmetnog troška.
19. S obzirom na navedeno, ovrhovoditelju primjenom odredbe iz čl. 14. st. 4. OZ-a pripada pravo na naknadu troška plaćene naknade u postupku izravne naplate, kao opravdanog ovršnog troška, i to u zatraženom iznosu od 132,72 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2026. pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23).
20. Stoga je valjalo primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 6. veljače 2026.
Sutkinja:
Jadranka Travaš
