Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-475/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, Draškovićeva 53, protiv tuženika Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Ulica cara Hadrijana 10, OIB: 28082679513, zastupanog po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić i Slavko Nedić, Osijek, D. Neumana 2, radi utvrđenja ništetnosti odluke, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1221/2020-22 od 15. travnja 2025., dana 6. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1221/2020-22 od 15. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1221/2020-22 od 15. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženičin prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku (točka I. izreke), te je odbačena tužba s tužbenim zahtjevom kojim je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi ništetnom Odluka tuženika [broj], [broj] od 21. rujna 2020. (točka II. izreke). Također, utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala da se tuženiku naloži da ju vrati na radno mjesto prodekanice za znanost (točka III. izreke). Tužiteljici je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura (točka IV. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka iznad dosuđenog u točki IV. izreke odbijen kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Protiv točke II. i IV. izreke rješenja žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, isto u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalbu, i to protiv točke V. izreke rješenja, podnio je i tuženik, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, također iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu tužiteljice

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Odluke tuženika od 21. rujna 2020. kojom je tužiteljica razriješena dužnosti prodekanice za znanost.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je tužiteljica spornu odluku o razrješenju s dužnosti prodekanice primila 5. listopada 2020. Također, utvrdio je da je tužbu kojom pobija spornu odluku podnijela 20. studenog 2020., te da je stoga tužba tužiteljice podnijeta nepravovremeno, izvan roka od 30 dana od zaprimanja odluke propisanog čl. 45. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 – dalje: ZOU). Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 45. ZOU tužbu tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odluke od 21. rujna 2020. odbacio.

7. Tužiteljica žalbom osporava pobijano rješenje ističući u istoj da je Odlukom tuženika od 2. srpnja 2018. izabrana na mjesto predekanice na kojem mjestu je imala nove zadatke i zaduženja čime je sklopljen aneks ugovora o radu na određeno i mandatno vrijeme od 5 godina. Također, tužiteljica u žalbi navodi i da, s obzirom da je Odluka od 21. rujna 2020. kojom je razriješena sa mjesta dekanice nezakonita, da joj pripada pravo na zaštitu njenih prava iz radnog odnosa temeljem čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR), pogotovo kada se ima u vidu da je sud prvog stupnja odbio tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti.

8. Međutim, žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani. Naime, u postupku nije sporno, a što proizlazi i iz isprava koje su pročitane na glavnoj raspravi, da je tužiteljica s tuženikom dana 27. travnja 2018. sklopila Ugovor o radu kojim je zasnovala radni odnos kod tuženika na radnom mjestu izvanrednog profesora. Također, nije sporno da je Odlukom Fakultetskog vijeća tuženika od 12. srpnja 2018. tuženica izabrana za prodekanicu za znanost na mandatno razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2022. Na kraju, nije sporno da je Odlukom Fakultetskog vijeća tuženika od 21. rujna 2020., koju tužiteljica pobija u ovom postupku, tužiteljica razriješena dužnosti prodekanice za znanost.

9. U žalbenom stadiju postupka sporno je da li je tužba tužiteljice pravovremeno podnijeta odnosno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje rok iz čl. 45. ZOU ili rokovi propisani odredbom čl. 133. ZR.

10. Odredbom čl. 48. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 – dalje: ZOZDVO) propisano je da se sveučilišta, veleučilišta i visoke škole osnivaju kao ustanove, dok je čl. 5. st. 1. istog zakona propisano da ako tim zakonom nije određeno drukčije, da se na visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama.

11. Dakle, odredbe ZOZDVO, točnije njegov čl. 5., upućuju da se na sveučilišta, koja se osnivaju kao ustanove, primjenjuju odredbe ZOU ako odredbama ZOZDVO nije drugačije propisano.

12. Odredbom čl. 44. ZOU propisani su razlozi zbog kojih ravnatelj ustanove može biti razriješen prije istka vremena za koje je imenovan, dok je čl. 45. ZOU propisano je da razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz čl. 44. st. 2. zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka.

13. Odredbom čl. 46. st. 1. ZOU propisano je da stručni rad ustanove vodi stručni voditelj ako je tako propisano zakonom, aktom o osnivanju ili statutom ustanove, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se uvjeti koje mora ispunjavati stručni voditelj te njegova prava, dužnosti i odgovornosti utvrđuju se zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove.

14. Člankom 48. ZOU propisano je da se, ako statutom sukladno zakonu i aktu o osnivanju nije drugačije određeno, na imenovanje i razrješenje stručnog voditelja primjenjuju odredbe ovoga zakona o imenovanju i razrješenju ravnatelja.

15. Odredbama Statuta tuženika propisano je da dekanu u radu pomažu prodekani i tajnik (čl. 32. Statuta), da prodekani za svoj rad odgovaraju dekanu i Fakultetskom vijeću (čl. 33. st. 2. Statuta), kao i ovlaštenja i nadležnosti pojedinih prodekana (čl. 33. Statuta). Također, propisano je da predloženike za prodekane predlaže dekan, a bira Fakultetsko vijeće (čl. 34. st. 1. Statuta), da je mandat prodekana jednak mandatu dekana na čiji je prijedlog izabran (čl. 35. Statuta), te da prodekan može biti razriješen dužnosti i prije isteka mandata iz istih razloga iz kojih može biti razriješen dekan (čl. 36. st. 1. Statuta).

16. Imajući u vidu da prodekan pomaže u radu dekanu, način imenovanja i razrješenja prodekana, kao i okolnost da je mandat prodekana ograničenog trajanja, proizlazi su da je funkcija prodekana stručna funkcija upravne prirode koja je ograničenog, mandatnog, trajanja. Stoga prodekan u skladu s odredbama Zakona o ustanovama u pravnom smislu predstavlja stručnog voditelja iz čl. 46. ZOU. Na navedeno ukazuje i okolnost da prodekana imenuje odnosno bira, te razrješava, Fakultetsko vijeće koje je stručno vijeće fakulteta (čl. 39. Statuta).

17. Dakle, s obzirom da prodekan predstavlja stručnog voditelja, to se na razrješenje istog sukladno odredbi čl. 48. ZOU, primjenjuju odredbe o razrješenju ravnatelja, što znači da se primjenjuje odredba čl. 45. ZOU koja propisuje da se odluka o razrješenju može pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju, a ako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Na navedeno ukazuje i okolnost da tužiteljica odluku o razrješenju pobija upravo zbog toga što smatra nisu postojali razlozi za njezino razrješenje, te da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka, dakle, tužiteljica pobija odluku upravo zbog razloga koji su navedeni u čl. 45. ZOU koji propisuje rok za podnošenje tužbe od 30 dana. Kako je tužiteljica odluku o razrješenju primila 5. listopada 2020., dok je tužbu podnijela 20. studenog 2020., to je tužba tužiteljica nepravovremeno podnijeta izvan roka propisanog čl. 45. ZOU.

18. Ne mogu se dakle, prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice da su u konkretno mjerodavni rokovi iz čl. 133. ZR. Naime, odluka o razrješenju prodekana predstavlja odluku koja je donijeta na temelju odredaba ZOU na koji upućuju odredbe ZOZDVO. S obzirom da je u ovom postupku sporna odluka o razrješenju prodekanice za znanost donijeta na temelju odredba ZOU na koju upućuju odredbe ZOZDVO točnije čl. 5. st. 1. ZOZDVO, to se na pobijanje iste primjenjuju odredbe ZOU, pa tako i rok iz odredbe čl. 45. ZOU, a ne rokovi propisani odredbom čl. 133. ZR.

19. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja su i žalbeni navodi tužiteljice kojima ističe da sud prvog stupnja, s jedne strane, odbija prigovor stvarne nenadležnosti općinskog suda, dok, s druge strane, iako smatra da je stvarno nadležan, ne primjenjuje kao radni sud odredbe Zakona o radu pa tako i odredbu čl. 133. ZR. Naime, okolnost što je za rješenje spora između stranaka stvarno nadležan općinski, a ne upravni sud, ne znači da općinski sud ne može primjenjivati propise koji su mjerodavni za rješenje spora između stranaka koji su po svojem sadržaju mogu predstavljati propise koji su pretežno upravnopravne prirode. U konkretnom slučaju naime, odluka o razrješenju tužiteljice prodekanice ne predstavlja upravni akt o čijoj bi zakonitosti trebao odlučivati upravni sud. Međutim, to ne znači da općinski sud kao stvarno nadležni sud ne može primjenjivati sve propise koji su mjerodavni za rješenje spora između stranaka, pa tako i propise koji reguliraju materiju upravnog prava, odnosno u ovom konkretnom slučaju odredbe Zakona o ustanovama. Dakle, okolnost što je sud prvog stupnja odbio tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ne znači i da je za rješenje spora mjerodavne odredbe Zakona o radu, odnosno u ovom slučaju odredba čl. 133. ZR.

20. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 45. ZOU kada je tužbu tužiteljice odbacio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužiteljica. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

21. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

U odnosu na žalbu tuženika

22. Kako je ranije navedeno, tuženik žalbom osporava odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke kojom je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen. Tuženik naime smatra da su podnesci od 21. listopada 2021 i 22. ožujka 2023. bili nužni za vođenje postupka te da je sud neosnovano taj dio njegovog zahtjeva za naknadom troškova postupka odbio.

23. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, podneskom od 21. listopada 2021. tuženik se očitovao na tužiteljičine navode iz podneska od 5. srpnja 2021. kojom se tužiteljica očitovala na tuženikovog odgovora na tužbu. Međutim, predmetnim podneskom tuženik ponavlja navode koje je istaknuo u odgovoru na tužbu koji se odnose na nepravovremenost tužbe i nepostojanja radnog mjesta prodekana i sl., te prema ocjeni i ovog suda, nije bio nužan za vođenje parničnog postupka.

24. Također, pravilna je i ocjena suda prvog stupnja da i podnesak od 22. ožujka 2023. nije bio potreban za vođenje parničnog postupka. Naime, navedenim podneskom tuženik u bitnome ponavlja navode koje je istaknuo ranije tijekom postupka tako da je pravilno sud prvog stupnja postupio kada tuženiku nije dosudio trošak sastava i tog podneska.

25. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 155. st. 1. ZPP kada tuženiku nije dosudio trošak sastava podneska od 21. listopada 2021 i 22. ožujka 2023. tako da ije i žalba tuženika neosnovana.

26. Slijedom toga, valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, i žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke.

U Zagrebu, dana 6. veljače 2026.

Sudac:

Robert Jambor