Poslovni broj: Usž-4967/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , protiv tuženika Odbora za državnu službu, Palmotićeva 5, Zagreb, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4778/2024-6 od 21. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4778/2024-6 od 21. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/24-01/36, URBROJ: 566-01/13- 24-3 od 10. listopada 2024.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 10. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-112-01/15-01/219, URBROJ: 513-07-21-08-23-21 od 20. prosinca 2023., s obrazloženjem, u bitnom, da prvostupanjsko rješenje sadrži obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) jer su navedeni konkretni razlozi zbog kojih je službenik raspoređen na nerukovodeće radno mjesto višeg upravnog savjetnika za utvrđivanje poreza i doprinosa, da je pogrešan stav tužitelja kako ga je prvostupanjsko tijelo jedino moglo rasporediti na radno mjesto voditelja ispostave te kako je konkretan raspored u skladu s odredbom članka 127. stavak 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, 92/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13. – dalje: ZDS).

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu da su uvjeti za njegovo ranije radno mjesto i radno mjesto prema novom rasporedu, jednaki. Smatra da prilikom donošenja odluke o rasporedu nije uzeta u obzir činjenica da je njegov rad u državnoj službi deset i više godina ocjenjivan najvišim ocjenama, dok su uzeta u obzir mišljenja neidentificiranih službenika i poreznih obveznika o njegovom radu koja ne mogu biti relevantna za donošenje odluke o premještaju, a iz čega je vidljiva arbitrarnost. Također navodi da on nije imao stručno znanje za obavljanje poslova radnog mjesta višeg upravnog savjetnika u Ispostavi za poreze građana, pa da je rješenje prvostupanjskog tijela nezakonito i iz tog razloga. Upire na nezakonito postupanje osoba koje su sudjelovale u donošenju rješenja o rasporedu, kao i predsjednice tuženika. Ističe i da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS) jer, iako je usmena rasprava održana, ista je trajala samo od 9,30 do 9,40 sati, a tužitelju, osim kratke izjave, nije dana mogućnost da na adekvatan način sudjeluje u postupku i usmeno iznese i obrazloži tužbeni zahtjev. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 135. stavak 2. ZUS-a, poništi pobijanu presudu i naloži tuženiku isplatu razlike plaće prema rješenju koje je bilo na snazi prije donošenja osporavanog rješenja od 9. siječnja 2015., odnosno razlike plaće između radnog mjesta – položaja voditelja ispostave Trešnjevka i radnog mjesta višeg upravnog savjetnika zajedno sa uvećanjima za navršene godine radnog staža i godine vjernosti u državnoj službi od 9. siječnja 2015. do 9. lipnja 2023. (do odlaska u starosnu mirovinu po Zakonu) te obračunanim doprinosima iz plaće te dostavi odgovarajuće dokumentacije o visini obračuna Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

7. Iz spisa predmeta prvostupanjskog upravnog spora i upravnog postupka, proizlazi da je prvostupanjsko upravno tijelo u konkretnoj upravnoj stvari, uslijed donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu (Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija KLASA: 023-03/14-01/78, URBROJ: 513-03-01-14-3 od 8. siječnja 2015.), donijelo rješenje kojim se tužitelj, diplomirani pravnik, s ukupnim radnim stažem od 29 godina, 2 mjeseca i 26 dana , s danom 9. siječnja 2015. raspoređuje na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za utvrđivanje poreza i doprinosa u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Ispostavi za poreze građana, Odjelu za građane II (redni broj 2.15.2.2. Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb), te mu je utvrđena pripadajuća plaća. Tužitelj je položio stručni ispit. U prethodnom razdoblju, do 8. siječnja 2015., tužitelj je bio raspoređen na radno mjesto voditelja ispostave u Područnom uredu Zagreb, Ispostavi Trešnjevka. Iz izvoda iz sistematizacije radnih mjesta iz 2012. za Područni ured Zagreb, Ispostavu Zagreb – Trešnjevka, radno mjesto Voditelj ispostave (redni broj: 9.1.) razvidni su uvjeti za navedeno radno mjesto: završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni ili specijalistički diplomski stručni studij pravne ili ekonomske struke, četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit, poznavanje rada na računalu. Iz izvoda iz sistematizacije radnih mjesta iz 2015. za radno mjesto višeg upravnog savjetnika za utvrđivanje poreza i doprinosa u Odjelu za građane II (redni broj: 2.15.2.2.) razvidni su isti uvjeti i za navedeno radno mjesto: završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni ili specijalistički diplomski stručni studij pravne ili ekonomske struke, četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit, znanje rada na računalu.

8. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud zaključuje kako osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, prethodno navodeći da prihvaća obrazloženje tuženika, kao potpuno, pravilno i utemeljeno na relevantnim zakonskim odredbama, pa da samo nezadovoljstvo tužitelja rasporedom i ukupnom dugotrajnošću postupka ne može biti dovoljan razlog za uvažavanje tužbenog zahtjeva i poništenje osporavanog rješenja.

9. Odredbom članka 127. stavak 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, 92/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13. – dalje: ZDS), propisano je da se, kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

10. Kako je to već isticano u ranijim odlukama ovoga Suda (primjerice Usž- 1401/2025-2 od 21. svibnja 2025.), raspored državnih službenika u situaciji donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. ZUS-a). Naime, pri ustrojstvenom preustroju, poslodavac ima značajnu slobodu pri raspoređivanju službenika na pojedina radna mjesta jer je samom poslodavcu u interesu prilagoditi znanje i stručnost službenika pojedinim radnim mjestima. Međutim, unatoč slabijoj vezanosti pravnom normom pri donošenju odluke o rasporedu takva odluka mora biti obrazložena, a izneseni razlozi moraju biti valjani, dostatni za rješavanje upravne stvari, što je nužno radi obrazlaganja zakonitosti postupanja, granicama ovlasti i svrhovitosti primjene danih ovlasti u konkretnom predmetu.

11. U tom smislu, ukazuje se tužitelju da je ranijom pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1938/2023-7 od 3. ožujka 2025. potvrđeno drugostupanjsko upravno rješenje kojim je poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I -112- 01/15-01/219, URBROJ: 513-07-21-08-21-12 od 12. veljače 2021. i predmet je dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, upravo iz razloga da bi javnopravno tijelo potpuno i pravilno utvrdilo sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke o rasporedu, osobito obrazložilo potrebu službe i stručno znanje i tako utvrđene činjenice navelo u obrazloženju rješenja te iznijelo razloge koji upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu na zakonu utemeljena.

12. Istom presudom, a u svezi zahtjeva za razliku plaće, tužitelj je upućen da se radi o imovinsko-pravnom zahtjevu koji se eventualno može ostvarivati pred sudom opće nadležnosti.

13. Imajući u vidu sve navedeno, i ovaj Sud smatra da osporavano prvostupanjsko rješenje sadrži obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a, jer su navedeni konkretni razlozi zbog kojih je službenik raspoređen na (nerukovodeće) radno mjesto višeg upravnog savjetnika za utvrđivanje poreza i doprinosa . Navedeno se obrazlaže manjkom nekih od kompetencija potrebnih za rukovodeće službenike, a ističe se i da za prethodno radno mjesto, kao i za radno mjesto na koje je tužitelj prvostupanjskim rješenjem raspoređen, propisani jednaki uvjeti. Prvostupanjsko tijelo se nadalje u obrazloženju, između ostalog, poziva na upravnosudsku praksu i navodi da činjenica da je tužitelj ranije bio raspoređen na radno mjesto voditelja službe ne predstavlja stečeno pravo prema kojem bi, prema novom pravilniku, morao biti raspoređen na rukovodeće radno mjesto, kao i da čelnik tijela ima pravo rasporediti službenika i na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće, uzevši u obzir potrebe službe.

14. Prema mišljenju ovog Suda, i upravna tijela i prvostupanjski sud valjano su iznijeli i obrazložili razloge za donesenu odluku pa u tom smislu nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15. Tužitelj postupanjem prvostupanjskog suda nije bio onemogućen u pravu na pristup sudu. Naime, tužitelj je tijekom postupka saslušan, a zapisnik o raspravi bez primjedbe je potpisao te sada prigovore o trajanju rasprave ističe neutemeljeno.

16. Budući da tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan