Poslovni broj: Usž-2354/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32 , protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1541/2024-6 od 31. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1541/2024-6 od 31. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom koju tužitelj osporava samo u dijelu presude odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II-551-06/23-014/1110, Urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 23. svibnja 2023.. (točka I. izreke) te njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4207, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-2 od 20. ožujka 2023., a kojim je zamijenjen je dio izreke zaključka Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Klasa: 551-06/20-013/86, Urbroj: 251- 21-21-1/011-20-2 od 31. siječnja 2020. u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći, trajanje i razloge prestanka, sve kako je izrekom toga rješenja određeno.
3. Tužitelj u žalbi navodi sve razloge propisane u članku 126. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS). Ukazuje na postupanje protivno članku 89. stavku 3. ZUS-a jer između ročišta od 24. ožujka 2025. kada je zaključena rasprava do 31. ožujka 2025. kada je objavljena osporena presuda nije proteklo 15 dana. Nadalje ukazuje i na druge procesne povrede u vezi pravila o objavi presude. Dodaje da joj nije omogućen uvid u dokumentaciju spisa predmeta, a time niti dana mogućnost izjašnjavanja, iako je izričito zatražila uvid u dokumentaciju koja prileži spisu. Dalje u žalbi ističe razloge zbog kojih smatra da sud nije ocijenio sve tužbene navode, već se samo paušalno poziva na postojeće odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske kojima je Odluka/22., na kojoj se temelji osporeni upravni akt, ocijenjena ustavnom i zakonitom. Nadalje u žalbi daje iscrpan osvrt na primjenu članka 13. Zakona o općem upravnom . Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troška žalbenog postupka.
4. Žalba sadrži i zahtjev za izuzeće sutkinja ovoga Suda ŽH, HHJ, ŽHJ, AŽK, JH i JHJ, koje su sudjelovale u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22., u daljnjem tekstu: Odluka/22.).
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. U odnosu na zahtjev tužitelja za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja, valja navesti da je odlukom ovoga Suda poslovni broj: 29 Su-385/2025-46 od 8. srpnja 2025. taj zahtjev odbijen.
8. Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, u smislu odredbe članka 134. stavak 1. ZUS -a Sud ocjenjuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude.
9. Protivno žalbenim navodima, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je odbio tužiteljev prijedlog da mu se na raspravi omogući uvid u spis jer je zastupan po profesionalnom opunomoćeniku kojem je tijekom postupka bilo moguće izvršiti uvid u spis, zbog čega je bilo osnove za zaključak da je sadržaj dokumentacije spisa, akata javnopravnih tijela i podnesaka njemu bio poznat. Neosnovano tužitelj prigovara da su povrijeđene odredbe ZUS-a koje propisuju rok i način dostave poziva za ročište, jer iz spisa predmeta proizlazi da je na ročištu za raspravu određeno kada će se presuda objaviti, što je u skladu s odredbom članka 121. stavak 1. ZUS-a. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja osporene presude, proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno ranije rješenje na način pobliže određen u izreci tog rješenja. U prvostupanjskom rješenju se pravilno navode i obrazlažu razlozi zbog kojih su utvrđeni način i uvjeti ostvarenja novčane pomoći priznate tužitelju ranijim rješenjem. Prema ocjeni ovoga Suda, sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev, a time i potvrdio zakonitost osporenog rješenja kojim je odbijen njezin prigovor izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja, utvrdivši da je postojala osnova za donošenje takvog rješenja, koji sadrži valjano, dostatno i relevantno obrazloženje.
10. U osvrt na žalbene navode dodaje se da je navedena Odluka/22 ., na temelju koje je doneseno prvostupanjsko rješenje i tuženikovo rješenje, bila predmetom ocjene zakonitosti, a presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/23 od 21. studenog 2023.).
11. Vezano za rok za donošenje pojedinačne odluke, valja reći da je riječ o procesnom instruktivnom roku, što znači da istekom tog roka ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Dodaje se i da za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22. nadležno tijelo nije smjelo postupati i donositi rješenja u smislu stajališta koje je izrazio ovaj Sud u odluci poslovni broj: Usoz-143/22-15 od 12. prosinca 2022. U osvrtu na žalbeni prigovor da se pravomoćni akt kojim je stranka stekla određeno pravo može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u postupku pokrenutom po izvanrednim pravnim lijekovima i u slučajevima propisanim zakonom, valja reći da se to odnosi samo na prava stečena na temelju zakona, a ako je riječ o pravu stečenom na temelju drugog propisa, u konkretnom slučaju općeg akta, rješenje se može ukinuti ili izmijeniti kako je to dopušteno tim općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Sukladno navedenom logičkom tumačenju, donositelj općeg akta ima isto pravo u području svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom) kao i donositelj zakona. Nadalje, ovaj Sud napominje da za dodjelu novčane pomoći u konkretnom slučaju ne postoji zakonska obveza, već se radi o mjeri financijske pomoći koja se daje u skladu s političkom voljom donositelja odluke po principu solidarnosti. Stoga adresati odluke nemaju legitimno pravo očekivati da se kroz buduće razdoblje ne promijeni uređenje statusa roditelja odgojitelja, zbog čega je dopuštena i zakonita intervencija u pravomoćne upravne akte koji su doneseni na temelju ranije važećih općih akata 12. Zbog izloženog nisu osnovani ni prigovori tužiteljice o povredi načela razmjernosti, jer se kod donošenja Odluke/22. uskraćivanjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta, kompenzacijskim mjerama uspostavljena ravnoteža između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata Odluke/22. U tom pravcu je ovaj Sud već izrazio stajalište u ranije donesenim pravomoćnim presudama, ocijenivši legitimnim cilj koji je donositelj želio postići donošenjem navedenih odluka, kojima na drugačiji način uređuje uvjete za dodjelu novčane pomoći roditelja odgojitelja.
13. Konačno, u odnosu na žalbeni prigovor da sud nije proveo daljnji dokazni postupak i izveo predloženi dokaz grafološko vještačenje, valja istaći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Naime, zahtjevi načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Tužiteljica je tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari te mu nije onemogućeno sudjelovanje u postupku.
14. Ovaj Sud ocjenjuje da su uvjeti i način ostvarivanja novčane pomoći utvrđeni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti sukladni Odluci/22. Sud ocjenjuje i da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani prigovori o povredi prava na pošteno suđenje i prava na pristup sudu.
15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a, odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.
16. Odluka o troškovima spora, koja je sadržana u točki II. izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
