Poslovni broj: Usž-27/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica u Rijeci, Žabica 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1373/2024-7 od 11. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1373/2024-3 od 11. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-14/16-01/172, URBROJ: 513-04-20- 3 od 25. studenog 2020. i Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-23/2016-013/00010, URBROJ: 513-007-28-09-2016-0002 od 26. travnja 2016., dok je, u točki II. izreke, odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora. Tužiteljica nije žalbom osporila zakonitost prvostupanjske odluke u dijelu rješenja, kojim je odlučeno o mjeri osiguranja.

2. Tužiteljica je protiv navedene presude podnijela žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da joj je prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđen predujam poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2014. u iznosu od 40.838,18 kuna i predujam poreza na dohodak po stopi od 25% u iznosu od 10.209,55 kuna i prirez na predujam poreza na dohodak po stopi od 15% u iznosu od 1.531,43 kuna te ukupno porez i prirez u iznosu od 11.740,98 kuna. Tvrdi i da je ona jedini osnivač društva Farma Dodo d. o. o., da je nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], površine 19.087 m2 i kat. čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], površine 4754 m2, obje K. O. [katastarska općina] unijela u temeljni kapital navedenog društva pri njegovu osnivanju te da shodno tomu nije riječ o kupoprodaji. Tvrdi da nije otuđila nekretnine kupoprodajom i da nije stekla ikakav dohodak od otuđenja nekretnina. Smatra da je osnovni uvjet za utvrđenje dohotka od otuđenja nekretnine da je porezni obveznik ostvario primitak od otuđenja nekretnine; da ona nije sklopila ikakav pravni posao kojim bi otuđila nekretnine i da posljedično tomu nije stekla ikakav primitak u visini od 40.838,18 kuna na koji bi se utvrdio porez na dohodak. Istaknula je i da je porezno tijelo paušalno utvrdilo prodajnu vrijednost u iznosu od 4,55 kuna po 1 m2 i ukupnom iznosu od 108.476,55 kuna. Istaknula je i da je tijekom prvostupanjskog spora predložila izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke radi procjene vrijednosti otuđenih nekretnina i to svake pojedinačno prema cijenama u 2014., da porezna uprava nije utvrdila vrijednost tih nekretnina izvođenjem dokaza vještačenjem te da je time počinjena bitna povreda upravnog spora. Prigovorila je i zastari utvrđenja porezne obveze, utemeljujući svoje stajalište na odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2783/2016 od 18. rujna 2019. Ocijenila je i da su porezna tijela povrijedila načelo materijalne istine i da osporena porezna rješenja nisu dostatno obrazložena. Istaknula je i da je prvostupanjski sud odbio izvođenje dokaza vještačenjem radi procjene vrijednosti otuđenih nekretnina, ne obrazloživši razloge odbijanja toga dokaznog prijedloga. Smatra da joj time onemogućeno raspravljanje pred sudom i da se u punini očituje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za rješavanje upravne stvari. Predložila je preinačiti osporenu presudu, a podredno, poništiti ju i predmet vratiti na ponovno suđenje uz nadoknadu troškova spora.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) sud ocjenjuje zakonitom osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno pravilno primijenio materijalni propis, iznoseći razloge rješavanje upravne stvari koji imaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, kojim je tužiteljici utvrđen predujam poreza na dohodak, kojeg je ona ostvarila 2014. od otuđenja nekretnina oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], površine 19.087 m2 i kat. čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], površine 4754 m2, obje K. O. [katastarska općina] unutar roka od dvije godine od trenutka stjecanja, primjenom odredbi članka 27. i 28. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13. i 83/14., u daljnjem tekstu: ZoPD), kojeg je primijeniti u konkretnim predmetu na temelju članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: OPZ).

7. Ponajprije, nije sporno da je osporena presuda donesena u ponovnom postupku nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem poslovni broj: U-zpz 69/2021-5 od 22. svibnja 2024., usvojio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukinuo presude upravnih sudova i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom predmetu nije nastupila ni relativna a ni apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

7.1. Meritorno nije sporno da je tužiteljica na temelju Ugovora o kupoprodaji od 26. studenog 2012. stekla konkretne nekretnine za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 64.417,50 kuna i da ih je ona na temelju izjave o osnivanju društva unijela u temeljni kapital ili osnivački ulog od 21. siječnja 2014. društva Farma Dodo d. o. o. ukupne vrijednosti od 108.476,55 kuna.

7.2. Nije sporno ni da je porezno tijelo pri utvrđenju porezne osnovice kao nabavnu vrijednost uzelo onu koja je ugovorena, dakle iz isprave o stjecanju od 26. studenoga 2012. u iznosu od 64.417,50 kuna uvećanu za plaćeni porez na promet nekretnina u iznosu od 3.220,87 kuna. Nije sporno ni da je porezno tijelo procjenom utvrdilo vrijednost otuđenih nekretnina u iznosu od 108.476,55 kuna te je na temelju iznose primitaka i izdataka utvrdilo dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava u iznosu od 40.838,18 kuna.

8. No, pokazalo se spornim je li unosom nekretnina u temeljni kapital društva došlo do otuđenja u situaciji kada je tužiteljica vlasnica društva i njegovih poslovnih udjela te je li u uopće riječ o oporezivoj transakciji, budući da ona smatra da niti je otuđila nekretnine, a niti je ostvarila ikakav dohodak na temelju drugog prijenosa. Smatra da je riječ, u biti, o promjeni oblika vlasništva na nekretnini. Osporila je i vrijednost porezne osnovice. Pokazalo se spornim visina tržišne vrijednosti nekretnina u trenutku unosa u temeljni kapital društva.

8.1. Tužiteljica je prigovorila i zastari prava na utvrđenje porezne obveze.

9. Prvo, u skladu s pravnim stajalištem i ocjenama Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: U-zpz 69/2021-5 od 22. svibnja 2024., a uzimajući u obzir i članak 108. stavak 6. OPZ-a, zbog razloga koje je iznio prvostupanjski sud i koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud, nije nastupila zastara prava na utvrđenje konkretne porezne obveze.

10. Drugo, vezano za pravnu osnovu oporezivanja, valja istaknuti sljedeće.

11. Polazeći od izloženih, u biti, nespornih ključnih činjenica, a osobito uzimajući u obzir ugovorenu vrijednost poslovnog udjela nakon unosa navedene nekretnine u temeljni kapital društva te tumačeći i iščitavajući odredbe članka 27. stavka 1. i članka 28. ZoPD-a pojedinačno i dovodeći ih u vezu s člankom 305. stavkom 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13. i 110/15., u daljnjem tekstu: ZTD) ovaj Sud smatra da je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je konkretni poslovni događaj ocijenilo otuđenjem nekretnine.

12. Naime, tužiteljica je, kao fizička osoba, unošenjem nekretnine u vlasništvo trgovačkog društva, u biti, tu nekretninu otuđila i stekla poslovni udio i time dohodak koji se očituje u razlici između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine u trenutku unosa i njezine nabavne vrijednosti uz odbijanje izdataka u vidu troškova otuđenja prema vrijednosti iz isprave o stjecanju. Suprotno tumačenje i ocjene žaliteljice nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

13. I, treće, vezano za osporenu visinu porezne osnovice i poreza, a na koji se prigovor prvostupanjski sud nije ni osvrnuo, valja istaknuti sljedeće.

14. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljica samo općenito osporila procjenu tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme otuđenja, odnosno unosa u temeljni kapital navedenog trgovačkog društva. Iz spisa, osobito sadržaja zapisnika o od 4. studenoga 2024. (list 14 i 15) razvidno je i da je tužiteljica, po opunomoćenici, povukla u tužbi predloženi dokaz građevinskim vještačenjem radi procjene tržišne vrijednosti nekretnina u trenutku otuđenja.

15. Uvidom u sadržaj spisa poreznog tijela, valja primijetiti i da je zapisnik o procjeni porezne uprave uredno dostavljen poreznoj obveznici, tužiteljici u skladu s pravilima OPZ-a, kojima je uređena osobna dostava poreznog akta.

16. U izloženom ovaj Sud ocjenjuje da nije osnovan ni žalbeni prigovor vezano za visinu porezne osnovice i poreza. Sud ocjenjuje da je i u tom dijelu prvostupanjska presuda supstancijalno zakonita, a posljedično tomu i da su zakonite osporene porezne odluke. Propust prvostupanjskog suda u vidu neobrazlaganja i tog tužbenog prigovora predstavlja povredu odredbi upravnog spora koja nije utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude, budući da je svakako trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

17. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

18. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan