Poslovni broj: Usž-2020/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Andrei Štalekar Pap, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Palmotićeva 5, Zagreb, OIB: 58831547726, radi ocjenjivanja policijskog službenika, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1627/2023-11 od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1627/2023-11 od 4. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1627/2023-11 od 4. ožujka 2025., točkom I. izreke poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II-112-07/22- 01/583, URBROJ: 566-01/17-23-2 od 5. lipnja 2023. i prvostupanjsko rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, broj: 511-08-14/2-456/885- 2022 od 23. veljače 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju te odluke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
2. Tuženik je podnio žalbu protiv uvodno naznačene presude pobijajući je u cijelosti zbog svih dopuštenih žalbenih razloga, prvenstveno navodeći kako je sud u uputi o pravnom lijeku pogrešno naveo da protiv presude nije dopušteno izjaviti žalbu. Pozivajući se na članak 127. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), tuženik je stava da je sud u obrazloženju prethodno citirane presude naveo sadržajno određenu odluku koju je prvostupanjsko tijelo dužno donijeti, pa da je iz tog razloga žalba protiv presude ipak dopuštena. Navodi da je, unatoč suprotnoj odluci suda, žalba protiv rješenja (presude) kojim je odlučeno o troškovima spora, sukladno odredbi članka 148. stavak 5. ZUS-a uvijek dopuštena, pa nadalje osporava odluku o trošku. Pozivom na odredbu članka 148. stavak 4. ZUS-a, smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta dosuđivanju troškova spora budući da nije donesena odluka o glavnoj stvari, pa da se ne može uzeti da je tuženik taj spor izgubio. Podredno, smatra da nije osnovan trošak zastupanja tužitelja na raspravi, budući da tužitelj nije niti predlagao zakazivanje rasprave, a u konkretnom sporu bila je riječ samo o primjeni prava, pa da je odluka o zakazivanju rasprave protivna načelu učinkovitosti. Mišljenja je da opunomoćenik tužitelja nije na raspravi iznosio nikakve navode pravne ili činjenične naravi kojima bi doprinio zaštiti prava ili interesa svoje stranke, pa da je i iz tog razloga neopravdana odluka o snošenju troškova na teret tuženika.
3. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1627/2023-13 od 19. ožujka 2025., točkom I. izreke, odbačena je žalba tuženika u dijelu u kojem je izjavljena protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1627/2023- 11 od 4. ožujka 2025., kao nedopuštena, pozivom na odredbu 127. stavak 1. ZUS-a u vezi odredbe članka 132. stavka 1. ZUS-a. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-276/2026-2 od 5. veljače 2026., odbijena je žalba tuženika i potvrđena je točka I. rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1627/2023-13 od 19. ožujka 2025.
4. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1627/2023-13 od 19. ožujka 2025., točkom II. izreke, žalba tuženika u dijelu u kojem je izjavljena protiv točke II. izreke presude poslovni broj: Us l-1627/2023-11 od 4. ožujka 2025., dostavljena je tužitelju na odgovor. Dakle, predmet ovog upravnog spora je žalba protiv točke II. presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1627/2023-11 od 4. ožujka 2025., kojom je odlučeno o troškovima upravnog spora.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitivanjem žalbenih razloga u odnosu na odluku o trošku upravnog spora, ovaj Sud iste nalazi neosnovanima.
8. Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, dok je odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
9. S obzirom na to da je prvostupanjski sud poništio rješenja tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela i predmet vratio na ponovni postupak, tužitelj je uspio u upravnom sporu te stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju citiranih odredbi članka 144. stavaka 1. i članka 147. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu, kao i njihovu visinu, te pravilno utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak zastupanja na ročištu 21. veljače 2025., u iznosu od 1.250,00 eura.
10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužitelj osporavao utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku, kao pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kao i je predlaganjem izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka izričito tražio održavanje rasprave u prvostupanjskom upravnom sporu, stoga nisu bili ispunjeni člankom 98. stavkom 1. točkom 4. ZUS-a kumulativno propisani uvjeti za rješavanje spora bez rasprave, a kako to pogrešno smatra tuženik.
11. Također, okolnost što je na ročištu opunomoćenica tužitelja izjavila da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i da nema daljnjih navoda i dokaznih prijedloga, sama po sebi ne utječe na ocjenu o opravdanosti dosuđenih troškova zastupanja. Naime, primjena odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj se prilikom određivanja troškova spora ocjenjuje opravdanost pojedinih poduzetih radnji u sporu, ovisna je o okolnostima svakog konkretnog slučaja i prepuštena odluci suda.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavak 4. ZUS-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
