Poslovni broj: Usž-3291/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 5102/2024-6 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us l-5102/2024-6 od 27. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno navedenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika Klasa: UP/II-551- 06/23-014/946, Urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 28. travnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2982, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-02 od 14. ožujka 2023., kao neosnovan te je odbijen zahtjev za nadoknadu troška. Tim prvostupanjskim rješenjem zamijenjene su točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/18-013/64, URBROJ: 251-21-21-1/002-18-2 od 15. lipnja 2018. na način kako je određeno izrekom toga rješenja.

3. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj žalbi osporava presudu u cijelosti zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga te uglavnom ponavlja navode iznijete tijekom prvostupanjskog postupka vezano za nadležnost upravnih tijela, postojanje potpisa na drugostupanjskom rješenju, karakter roka iz članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreb“, 25/22. – dalje: Odluka/22.), pokretanje postupka po službenoj dužnosti, neprovođenje ispitnog postupka, retroaktivnost propisa, povredu prava vlasništva. Dodaje da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja, da je sud neosnovano odbio njene dokazne prijedloge, naročito njeno saslušanje, čime je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Smatra da je sud spor sveo na apstraktnu i formalističku ocjenu, zanemarujući individualne okolnosti i posebnosti konkretnog predmeta, iako je riječ o demografskoj mjeri koja bitno utječe na privatni i obiteljski život, s čim u vezi se poziva na mjerodavni dio Izvješća o radu pravobraniteljice za djecu za 2022. godinu te upire na povredu prava na pravično i javno saslušanje iz članka 10. Opće deklaracije o ljudskim pravima (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 12/09.) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak 14/02., 1/06. i 13/17.). Ponavlja i da se Odluka/22 ne može primjenjivati na prava stečena po Odluci o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu („Službeni glasnik Grada Zagreba, 16/16., 18/16. – dalje: Odluka/16). Istaknula je i da se u konkretnom predmetu ipak zadire u pravomoćni upravni akt, čime se mijenjaju prava i obveze unatrag bez mogućnosti prilagodbe. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije te na odluku Županijskog suda u Varaždinu. Posljedično tomu ocijenila je i da nije zakonita ni odluka o troškovima spora. Predložila je usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a, podredno, riješiti upravnu stvar tako da se usvoji tužbeni zahtjev te joj nadoknadi trošak spora.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) sud ocjenjuje zakonitim osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona, u biti, ponovila i u žalbi. Ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga koja su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila prihvaća ih zakonitim i pravilnim te ocjenjuje da je obrazloženje dano sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.

7. Neosnovan je prigovor da tužiteljici nije dana mogućnost izjašnjavanja, odnosno sudjelovanja u upravnom postupku, odnosno u upravnom sporu. Naime, ona je i tijekom upravnog postupka, ali i tijekom upravnog spora prisustvom na ročištu za raspravu od 20. svibnja 2025. imala mogućnost izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje upravne stvari.

8. Tužiteljica osporava i stvarnu nadležnost tuženika, budući da je i u presudi poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., ovaj Sud utvrdio da se radi o upravnim aktima i da tuženik, kao izvršno tijelo, ne nadzire zakonitost uprave. Valja istaknuti da je članak 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18., 20/21., 25/22.) bio predmet ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovog Suda poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. odbijen je zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti navedenog članka 10. Odluke. Sud je tada zaključio da, s obzirom na odredbe ZUS-a, proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije i da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu. Nakon odluke o prigovoru može se pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, a nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (odlomci 17. i 20.).

9. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od tužiteljice i da ona nije saslušana, valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, potkrijepi ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku. Sud skreće pozornost i na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a, prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi.

10. Suprotno mišljenju žaliteljice, u presudama ovog Suda poslovni broj: Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. i presudi poslovni broj: Usoz-143/2022- 91 od 27. veljače 2023. izraženo je shvaćanje da sporne Odluke, koje su bile predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu, nemaju povratno djelovanje niti se Odlukom/22 zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire u pravo kao takvo niti u njegov opseg). Utječe se na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima) te djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno novo pravno pravilo ne primjenjuje se na situaciju koja je dovršena, zbog čega ovdje nije riječ o povratnom djelovanju, već je riječ o kvaziretroaktivnosti, odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.

11. Sud ocjenjuje da nije osnovan ni prigovor tužiteljice da je došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske, jer je već u presudi poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. ovaj Sud ocijenio ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke legitimnim. Pri tome trema imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (odlomak 141.).

12. Stoga, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

13. Odluka o troškovima spora, koja je sadržana u točki II. izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

Zagrebu 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan