Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene ustanove Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije i II okrivljenice odgovorne osobe ZS, zastupani po braniteljici Danijeli Lukšić Kokić, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 26. i stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje u tekstu ZOR), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: Pp- 4612/2023-8 od 10. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor radnih odnosa, te se pobijana presuda u odnosu na okrivljenicu ZS, kao odgovornu osobu u okrivljenoj ustanovi Zavodu za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije, kao pravnoj osobi, ukida i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom I okrivljena ustanova Zavod za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije Rijeka proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1050,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 26. Zakona o radu, činjenično opisan pod točkom I. izreke, dok je II okrivljenica odgovorna osoba ZS temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 26. Zakona o radu, činjenično opisan pod točkom III. izreke presude uz obrazloženje da je sud utvrdio da kao ravnateljica nije odgovorna za ono za što su drugi zaduženi.

2. Istom presudom I okrivljena je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prava navodeći da tijekom inspekcijskog nadzora ZS ravnateljica ustanove Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije nije se očitovala da nije odgovorna osoba u nadziranoj pravnoj osobi za djelo prekršaja iz čl. 65. st. 4. Zakona o radu, dostavila je očitovanje u vezi rada radnika u prekovremenom radu te zaprimila obavijest iz čl. 109.a st. 1. i 2. Prekršajnog zakona. Podnesen je i odgovor na žalbu tužitelja, putem braniteljice okrivljenika koji nije razmatran jer institut odgovora na žalbu nije predviđen Prekršajnim zakonom.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljene povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

7. U pravu je ovlašteni tužitelj kada ističe da je u provedenom postupku činjenično stanje nepotpuno utvrđeno u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu.

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o oslobođenju od odgovornosti okrivljene odgovorne osobe ZS temeljio na internom Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, ocijenivši da je izrada rasporeda rada i vođenje evidencija preneseno na voditelja Odsjeka hitne službe unutar Odjela voznog parka i tehničkih poslova. Iz toga je zaključio da drugookrivljena ravnateljica nije odgovorna za te poslove, stoga ne može biti odgovorna osoba za organizaciju radnog vremena imenovanih radnika.

9. Pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda kada je osnovu za zaključak o oslobođenju od prekršajne odgovornosti povezao isključivo s formalnim internim aktima, odnosno Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, te smatra da je drugookrivljena ravnateljica lišena odgovornosti samo zato što su određeni poslovi formalno povjereni voditelju Odsjeka, bez utvrđivanja da je drugookrivljena u praksi bila faktički onemogućena da utječe na njihovo obavljanje

10. Naime, prema članku 61. Prekršajnog zakona, „odgovorna osoba je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe“. Iz ove definicije proizlazi da se odgovornost ne određuje isključivo prema formalnim opisima poslova iz internog akta, nego prema činjenicama o stvarnim ovlastima i ulozi u vođenju poslovanja pravne osobe.

11. U konkretnom predmetu prvostupanjski sud se ograničio samo na ocjenu da je izrada rasporeda rada i vođenje evidencija formalno povjereno voditelju Odsjeka kroz Pravilnik, bez da je utvrdio činjenicu da je drugookrivljena u praksi bila lišena stvarnih ovlasti i mogućnosti utjecaja nad tim poslovima.

12. Formalna raspodjela nadležnosti u internom aktu, prema ocjeni ovog suda, ne isključuje automatski odgovornost osobe kada nije utvrđeno da je ta osoba u praksi bila faktički onemogućena da utječe na poslovanje relevantno za prekršaj. Sud je stoga trebao utvrditi tko je stvarno donosio odluke, tko je nadzirao organizaciju radnog vremena i evidencija, tko je imao stvarnu mogućnost korekcije i nadzora, prije donošenja zaključka o oslobađanju odgovorne osobe na temelju formalnog opisa poslova u Pravilnik.

13. Iz navedenih razloga, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, provesti i druge dokaze na koje mu je ukazano te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

15. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. veljače 2026.

Zapisničar :

predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 otpravaka: za spis, II okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.