1

Poslovni broj: 8 Gž-113/2023-3

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: 8 Gž-113/2023-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. P., OIB …, iz U., zastupana po punomoćniku M. B., odvjetniku iz U., protiv tuženika R. d.o.o., OIB …, U., zastupan po punomoćnicima u ZOU L. M. i V. M., odvjetnicima iz U., radi prestanka uznemiravanja vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj P-868/2022-23 od 5. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j  e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie broj P-868/2022-23 od 5. prosinca 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I/ Nalaže se tuženiku da o vlastitom trošku ukloni vanjski dimnjak koji se nalazi na krovu, na zapadnom pročelju građevine, iznad poslovnog prostora na nekretnini oznake k.č.br. … zk.ul. … k.o. U., Rbr. 1. Suvlasnički dio: 40/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), u njegovom vlasništvu, roku od 8 dana.

 

II/ Zabranjuje se tuženiku uznemiravati tužiteljicu u izvršavanju vlasničkopravnih ovlaštenja na nekretnini u njezinom vlasništvu oznake k.č.br. …, zk.ul. … k.o. Umag, Rbr. 4. Suvlasnički dio: 11/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), na način da odašilje štetne imisije (dim, buka i neugodni mirisi) sa nekretnine u njegovom vlasništvu oznake k.č.br. … zk.ul. … k.o. U., Rbr. 1. Suvlasnički dio: 40/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) na nekretninu tužiteljice.

 

III/ Nalaže se tuženiku da nadoknadi parnični trošak tužiteljici u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.937,50 kuna / 788,04 eur1 u roku od 15 dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

 

2.1. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da prvostupanjski sud nije dao jasne, valjane i logične razloge na koji način je utvrdio činjenice u pogledu položaja spornog dimnjaka.

 

2.2. Pogrešnim smatra i utvrđeno činjenično stanje poglavito u odnosu na utvrđenja o položaju dimnjaka pojašnjavajući svoje tvrdnje i kroz odredbe članka 67. stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV), kao i svojim viđenjima kakvo je činjenično stanje prvostupanjski sud trebao utvrditi i na isto primijeniti materijalno pravo, a pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u neprimjeni odredbe članka 67. stavak 6. i članka 110. stavak 1. ZV.

 

2.3. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev podredno da se ukine i  predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Traži troškove podnesene žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP u vezi s članka 2. stavak 2. i članka 129. stavak 1. i 2. ZPP koju također u žalbi ističe tužiteljica, ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu te da bi činjenica što prvostupanjski sud nije odlučio o predloženoj privremenoj mjeri utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude niti je razvidno zbog čega bi odluka o privremenoj mjeri poglavito u odnosu na odluku kakvu je donio prvostupanjski sud utjecala na osnovanost osnove tužbe te eventualne povrede subjektivnih građanskih prava tužiteljice.

 

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 221a., 227., 250. ZPP budući je prvostupanjski sud provodeći pojedine dokaze te analizirajući i ocjenjujući svaki dokaz zasebno, se zajedno kao i analizirajući rezultate cjelokupnog postupka donio pobijanu presudu a subjektivni dojmovi tužiteljice nisu od utjecaja na tvrdnje o počinjenim povredama kao i ocjene prvostupanjskog suda kako u pogledu činjeničnih utvrđenja tako i primjeni materijalnog prava.

 

5.2. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se u žalbi također poziva tužiteljica. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama.

 

5.3. Također, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ovaj sud ne nalazi da bi sud počinio koju od ostalih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti i pazi.

 

6. Osnov tužbe tužiteljica temelji na institutu zaštite od imisija navodeći da je tuženik svojim radnjama na nekretnini kčbr. … iz z.k.ul.br. … k.o. U. doveo do odašiljanja imisija na nekretninu tužiteljice, a koje se sastoje u dimu, neugodnom mirisu i buci prouzročenoj ventilatorskim uređajem, a koje imisije prelaze uobičajenu primjerenu mjeru.

 

7. Nesporno je da je tuženik vlasnik restorana na navedenoj nekretnini u suvlasničkom dijelu 40/100, etažno vlasništvo E-1 s opisom između ostalog i terasa površine 64,46 m/2 kao i da je tužiteljica upisana kao suvlasnica u 11/100 dijela. Nadalje, da se tužiteljica i prije podnošenja tužbe obraćala tuženiku sa zahtjevom da poduzme sve radnje i mjere kako bi se uklonili neugodni mirisi koji izlaze iz sustava ventilacije kao i buka te da je tuženik odgovorio na upozorenje tužiteljice i da je tuženik zaključio ugovor o zakupu tog poslovnog prostora za restoran za čije potrebe je postavljen odzračnik (dimnjak) dana 1. siječnja 2021.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja da je odbijen zahtjev poduzeća A. d.o.o. za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za rekonstrukciju i dogradnju postojeće građevine na kčbr. …k.o. U. te da je u obrazloženju rješenja navedeno da se predmetna građevina nalazi u A zoni zaštite kulturno povijesne cjeline Grada Umaga unutar područje najuže gradske jezgre uz obalu, da je ona u prostoru nepravilnog tlocrta zapadno od kuće recentno izvedena dijelom prizemna, a dijelom dvokatna neprimjerena dogradnja uz koju su prislonjeni dimnjaci i ventilacijske cijevi restorana u prizemlju, da se u smjernicama i uvjetima navodi da je potrebno uklanjanje svih dogradnja zapadno od osnovnog volumena građevina, da je neposrednim opažanjem uočen dimnjak što se nalazi i na fotografijama priloženim spisu, da je zvuk koji proizlazi ventilacijska cijev jak kada su vrata koja izlaze na krov otvorena, a znatno manje se čuje kada su vrata zatvorena, da je zvuk bio jači ili slabiji konstantan ujednačen bez prestanka u vidu brujanja, da zvuk iritira no da u postupku nisu predloženi dokazi na okolnosti mjerenja jačine zvuka. Nadalje je utvrđeno da se u stanu tužiteljice u kuhinji osjeća neugodan miris (kolokvijalno rečeno restoranski miris), da je iscurilo ulje iz ventilacijskih cijevi koje se slijeva po krovu, da je dimnjak napravljen na krovu terase restorane koja terasa je upisana kao pripadak posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženika, da je krov terase napravljen prije otprilike 40 godina.

 

8.1. Nadalje, da je odzračnik napravljen na krovu terase tuženika koja predstavlja poseban dio nekretnine u vlasništvu tuženika, da je u neposrednoj blizini sadašnjeg odzračnika i drugi dimnjak uz sam zid zgrade koji je također bio sagrađen za potrebe istog restorana koji je nekada bio u vlasništvu oca tužiteljice i on je restoran prodao tuženiku. Također da se radi o dugogodišnjem restoranu na istom mjestu, uz obalu na Umagu, vrlo poznatom turističkom središtu i da ovakovih slučajeva moguće ima još u tom turističkom mjestu.

 

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju uvjerio da odzračnik (dimnjak) proizvodi buku, ispušta neugodne mirise, a oko odzračnika je neuredno, moguće masno, mada tuženik navodi da se radi o koroziji, no, stajališta je da se pitanje da li su takve imisije prekomjerne može utvrditi samo provođenjem odgovarajućeg vještačenja (analiza buke i neugodnih mirisa), a takvo vještačenje nije provedeno. Također posebno navodi da tužiteljica zna da je na istom mjestu godinama postojao restoran koji je bio i vlasništvo njezinog oca pa zaključuje da je tužiteljica i ranije bila upoznata s neugodnim posljedicama koje izaziva uporaba ovakovog odzračnika (dimnjaka) te također da je i stan tužiteljice nekada bio njezina oca, a i raniji dimnjak koji danas nije u funkciji bio je u neposrednoj blizini prozora.

 

10. Citirajući odredbu članka 110. ZV prvostupanjski sud ocjenjuje da nisu osnovani zahtjevi tužiteljice i to stoga što se tuženik pravilno pozvao na odredbe ZV da se radi o posebnom dijelu nekretnine i nije potrebna suglasnost ostalih za postavljanje odzračnika te nadalje da tužiteljica nije dokazala da se radi o tolikoj količini štetnih imisija (a pri tome prvostupanjski sud naglašava da treba uzeti u obzir da se radi o turističkom gradu i dugogodišnjem restoranu) te da nije predložila odgovarajuća vještačenja kojima bi dokazala svoje tvrdnje.

 

11. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda kao i navode žalbe koji se u biti svode na pitanje pravilne primjene materijalnog prava, budući u žalbi tužiteljica ne iznosi takove činjenice i tvrdnje koje bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga koji je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojeg je donio odluku o osnovanosti osnove tužbe, pa je stoga i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovan, ovaj sud prihvaća materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda.

 

12. Odredbom članka 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN 91/96, 68/98, 137/99, 32/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje ZV, propisano je da se nitko ne smije služiti niti koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini, s obzirom na mjesto i vrijeme ili izazivaju znatnu štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona, (prekomjerne posredne imisije). Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija, i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. U istom čl. Zakona propisano je da vlasnik nekretnine nije dužan da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i slično (neposredne imisije) pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpjela šteta.

 

12.1. Imisije su, dakle, fizičke smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju  služenje ili korištenje drugom nekretninom, a mogu biti dim, neugodni mirisi, buka, ćađa, otpadne vode i slično. Granice preko koje se ne moraju trpjeti štetni utjecaji određuju se po nekoliko kriterija, pri čemu je osnovni način odašiljanja samih štetnih imisija.

 

12.2. Pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na zabranu daljnjih prekomjernih štetnih imisija je utvrđenje postojanja prekomjernih imisija u smislu članka 110. stavak 1. ZV, dakle, da li na nekretnini tužiteljice dolazi prekomjerna količina dima, buke i mirisa, a s obzirom i na namjenu kakva je primjerena tuženikovoj nekretnini kao i s obzirom na mjesto i vrijeme da bi se mogla ocijeniti jesu li takve imisije prekomjerne ili nisu, a upravu je prvostupanjski sud kada navodi da je takve pretpostavke trebala dokazati tužiteljica predlaganjem odgovarajućeg vještačenja, pa kako tome nije tako pravilno je, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u pogledu zabrane štetnih imisija dajući za svoje stajalište valjane razloge kao i u odnosu na neosnovanost zahtjeva za uklanjanje vanjskog dimnjaka u pogledu kojeg tužiteljica također nije svoje činjenične tvrdnje dokazala.

 

13. Zbog iznesenog, po ocjeni ovoga suda, žalba tužiteljice je neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnim zahtjevima, tako i u odluci o troškovima, koji su kako po osnovi tako i po visini pravilno odmjereni.

 

14.  Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.

 

15. Na temelju članka 368. ZPP presuđeno je kao u izreci.

 

 

U Slavonskom Brodu, 9. siječnja 2024.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Dubravka Šimić