Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3986/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u ostavinskom postupku iza pokojnog PF, sina P, iz [adresa], rođenog **.**.1917., umrlog **.**.2003., državljanina Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi nasljednika GF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica iz Zagreba, protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3917/2021-69 od 26. kolovoza 2025., nadnevka 5. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika GF i potvrđuje rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 3917/2021-69 od 26. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3917/2021-69 od 26. kolovoza 2025. utvrđeno je da ostavinu pokojnog LF čini pravo korištenja ... odjel RKT na groblju [adresa] u ½ dijela i stvari u stanu na adresi [adresa] prema Zapisniku od 21. siječnja 2005. /list 41. i 42./ (stavak I. izreke).

Nasljednicima pokojnog PF na temelju zakona proglašeni su ČF (supruga), JF, rođena ČF (kći), DF (sin) i GF (sin) uz uručenje utvrđene ostavine svakom u ¼ dijela (stavak II. izreke).

Odbijen je zahtjev nasljednika GF za uručenje nužnog dijela (stavak III. izreke).

2. Protiv rješenja o nasljeđivanju žali se nasljednik GF pozivom na razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a[1] , člankom 175. stavkom 2. i

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

člankom 253. stavkom 2. ZN-a[2] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog rješenja slijedom žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu nasljednice ČF i JF predlažu odbiti predmetnu žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Naime, prvenstveno treba imati u vidu da se u času otvaranja nasljedstva (23. siječnja 2003. /smrti ostavitelja/) primjenjivao ZN-a/1971[3] i da se po tom Zakonu imaju prosuđivati prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem PF / ostavitelja (članak 253. stavak 1. ZN-a).

6. Prema odredbi članka 2. ZN-a/1971 nasljeđivati se mogu stvari i prava koja pripadaju pojedincu, a što znači da se nekretninu koju je ostavitelj otuđio valjanim pravnim poslom, koji predstavlja naslov stjecanja vlasništva upisom u zemljišnu knjigu, ne može smatrati nepokretnom stvari koja pripada ostavitelju, neovisno o tome što je on u času smrti (i/ili kasnije) upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine (Rev-960/2010-2 od 24. travnja 2012, Rev-1196/1964 od 3. prosinca 1964.).

7. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je PF (ostavitelj) za nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sklopio Darovni ugovor 6. studenog 2001. (list 130. - 136.) na temelju kojeg su nekretnine iz tog zk. ul. predane 2001. u posjed obdarenima - ČF (supruzi) i djeci DF i JF /tada G, odnosno da nisu pripadale ostavitelju, neovisno o tome što su u času smrti PF **.**.2003. (i kasnije) upisane u zemljišnoj knjizi na njegovo ime.

8. Stoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se prema zakonskim odredbama kojima je regulirano pitanje nasljeđivanja, ostavinska imovina sastoji od imovine koja u času smrti glasi na ostavitelja, da bi to u konkretnom slučaju bile nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je prvostupanjski sud bio dužan i za te nekretnine utvrditi da predstavljaju ostavinsku imovinu i rasporediti je na temelju činjeničnih podataka u spisu i materijalnih propisa.

9. Neosnovani su žalbeni navodi i u dijelu u kojem tvrdi da je pitanje pravnog temelja nasljeđivanja po prvostupanjskom sudu ostalo neutvrđeno jer da je pisanom oporukom ostavitelj raspolagao svojim dijelom prava korištenja grobnog mjesta na [adresa].

9.1. To iz razloga, što iz ostaviteljeve pisane i proglašene oporuke (list 8. - 14.) proizlazi da oporučno nije raspolagano pravom korištenja groba ... odjel RKT na groblju [adresa] u ½ dijela, niti drugom imovinom koja bi mu pripadala u trenutku otvaranja nasljedstva / smrti. U oporuci se navodi da je stan u

2 Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019., u daljnjem tekstu: ZN-a)

3 Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 52/1971., 47/1978., 56/2000., u daljnjem tekstu: ZN- a/1971)

[adresa] isključivo vlasništvo supruge ČF (koja je i upisani zemljišnoknjižni vlasnik) jer je sagrađen na kući njezinih roditelja i da niti jednim dijelom ne ulazi u ostavinu, a vezano za nekretnine na [adresa] opisuje način stjecanja i iskazuje želja da i poslije njega vlada sloga, i u tom smislu predlaže način korištenja tih nekretnina po supruzi ČF, sinu DF i kćeri JF (obdarenih Darovnim ugovorom od 6. studenog 2001.), što i ne mora biti, a kako bi svi imali svoj mir za vrijeme ferja.

9.2. Osim toga, i da je ostavitelj oporukom raspolagao grobnim mjestom na [adresa], nasljedno pravo žalitelja vezano za pravo korištenja grobnog mjesta o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem (uručena mu ¼ od ostaviteljeve ½) nije dovedeno u pitanje, s obzirom da nije niti tražio umanjenje raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela koji bi se odnosi na grobno mjesto na [adresa], a što između ostalog proizlazi i iz korespondenciji sa svojim punomoćnikom od 11. ožujka 2025., dostavljene u prvostupanjski spis, u kojoj navodi da njega grobno mjesto ne zanima (list 173.).

10. Dakle, u okolnostima kao što su predmetne prvostupanjski je sud pravilno odlučio da je temelj nasljeđivanja zakon (članak 6. ZN-a/1971) prema kojem utvrđenu ostavinu sa svim nasljednicima (list 156. - 157.), nasljednici (supruga ČF i troje djece, JF, DF i GF) nasljeđuju na jednake dijelove (članak 10. ZN- a/1971).

11. Nadalje, odredbi članka 46. ZN-a/1971 je između ostalog propisano da se vraćanja dara može tražiti u roku od tri godine od smrti ostavitelja, a što znači da se ostvarenje zahtjev za vraćanje dara u postupku za raspravu ostavine može staviti u roku od tri godine od smrti ostavitelja.

12. Kako je ostavitelj preminuo **.**.2003., a žalitelj zahtjev za vraćanje dara (nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] radi namirenja nužnog dijela) postavio 22 godine nakon smrti ostavitelja (15. siječnja 2025. /list 156. - 159./), to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev žalitelja (GF) za uručenje nužnog dijela, a primjena kojeg se žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu (na učinak zastare zahtjeva za vraćanje dara bez utjecaja je izjava sa raspravnog zapisnika od 16. travnja 2025., koja se citira pod točkom 3. obrazloženja žalbe).

13. Zaključno, ispitivanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3917/2021-69 od 26. kolovoza 2025. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po nasljedniku GF, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 175. stavkom 2. ZN-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 175. stavkom 2. ZN-a).

U Zagrebu 5. veljače 2026.

Sutkinja:

Slavica Garac