Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog OH zbog prekršaja iz članka 32. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 118/22., 114/22., 133/23., 145/24.) odlučujući povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska podnijete protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 5. studenoga 2025., broj: Pp-2311/2025-7, u sjednici vijeća održanoj dana 5. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo činjenično opisano pod 6. i 7. prvostupanjske presude i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.
p r e s u d i o j e
II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni tako da se prihvaćaju utvrđenima novčane kazne za prekršaje činjenično opisane pod 1., 2., 3., 4., 8. i 9., te se okrivljenom OH na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.150,00 EUR (tritisućestopedeset eura) koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.
III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog suda u Makarskoj od 5. studenoga 2025., broj: Pp-2311/2025-7 okrivljeni OH je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka zbog prekršaja iz članka 32. stavka 1. i 4., članka 114. stavka 1. i 3., članka 51. stavka 1. i 5. uz primjenu članka 293. stavka 2., članka 175. stavka 1. i 3., članka 216. stavka 1. točke 1. i stavka 3., članka 282. stavka 1. i 9., članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 65. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanih u izreci, te mu je za prekršaje pod točkom 5. izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana u koju kaznu mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme na koje je bio zadržan i uhićen od 3.11.2025. u 21,25 sati do 17.11.2025. u 12,00 sati kao 15 dana zatvora , tako da je kaznu zatvora izdržao u cijelosti, dok mu je za prekršaje pod 1., 2., 3., 4., 6., 7., 8., 9. izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.150,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presuda, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
1.2. Tom je presudom okrivljenom vraćeno privremeno oduzeto vozilo električni motocikl MTC marke Talaria, broja šasije [broj šasije] tip bez registarskih oznaka, višebojan sa pripadajućim ključem vlasništvo okrivljenika, broj potvrde 01662173.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Makarska je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
Žalitelj predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u pogledu kazne zatvora tako da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora za prekršaje pod 5., 6. i 7., te da mu se oduzme moped marke Talaria kako su to i predložili.
3. Žalba nije osnovana.
U odnosu na rješenje
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da je prvostupanjski sud glede prekršaja koji je predmet optužbe pod 6. i 7. donio preuranjenu odluku o krivnji za inkriminirani prekršaj na temelju do sada utvrđenog činjeničnog stanja.
4.1. Zbog navedenoga ovaj sud je ukinuo pobijanu presudu u odnosu na prekršaje pod 6. i 7. presude i vratio predmet prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje. Naime, prvostupanjski sud je dva prekršaja koja su u optužnom prijedlogu činjenično opisana u stjecaju pod 6. i 7. i od kojih je svaki pravno označen kao prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ocijenio kao jedan prekršaj koji je pravno označio kao prekršaj iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona za koju je odluku dao razloge, koje žalitelj osporava žalbom.
4.2. Iako je žalitelj neosnovano tvrdio da se radi o dva prekršaja u stjecaju niti žalitelj niti sud, koji je ocijenio da se radi o jednom prekršaju počinjenom jednom radnjom (odbijanjem podvrgnuti se ispitivanju prisustva alkohola i droga) nisu imali u vidu da se radi o događaju u kojem je okrivljenik uslijed neprilagođene brzine izazvao prometnu nesreću s ozlijeđenim osobama i da u tom slučaju odluka o podvrgavanju liječničkom pregledu vađenjem krvi i urina nije okrivljenikov izbor.
4.3. U situaciji kada se okrivljenika tereti za izazivanje prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih osoba (kao u konkretnom slučaju, radi djela iz članka 51. stavka 1. i 5. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) zbog čega su policijski službenici u pogledu tog događaja zahtijevali od okrivljenika da se podvrgne stručnom liječnikom pregledu te uzimanju krvi i urina, postupali su u smislu odredbe članka 181. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
4.4. Kada u takvom slučaju sudionik prometne nesreće odbije liječnički pregled te uzimanje krivi i urina, propisano je da će ga policijski službenici prisilno odvesti (čl. 181. st. 9.). Prema navedenoj imperativnoj odredbi zakona proizlazi da je u konkretnom slučaju policijski službenik dužan prisilno odvesti okrivljenika na liječnički pregled, a zakonom nije propisano sankcioniranje za postupanje protivno odredbe članka 181. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
4.5. Imajući u vidu navedeno, u ponovnom postupku prvostupanjski sud će provesti glavnu raspravu, ponoviti provedene i provesti druge potrebne dokaze i ocijeniti je li okrivljeniku dokazano da je počinio prekršaje činjenično opisane pod 6.) i 7.) izreke pobijane presude, odnosno da su djela pod 6.) i 7.) činjenično opisana na način da se dovode vezu s činjeničnim opisom pod 3.), bi li tako opisano ponašanje okrivljenika bilo prekršaj po zakonu. Potom će donijeti novu, valjano obrazloženu odluku u odnosu na ukinuti dio presude.
U odnosu na presudu
5. Ispitujući dalje odluku o kazni zatvora u odnosu na neukinuti dio presude ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud za kaznu zatvora koja je izrečena okrivljeniku za prekršaj činjenično opisane pod 5.) izreke u trajanju od po 15 dana donio pravilnu odluku i da žalbeni navodi žalitelja nisu doveli u pitanje pravilnost izrečene kazne.
5.1. Prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti koje su odlučne za odluku o kazni, te je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao kaznu zatvora kao težu vrstu kazne. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud za vrstu i mjeru kazne dao valjane razloge, da je olakotnim cijenio priznanje prekršaja i držanje pred sudom dok mu je otegotnim cijenio činjenicu da mu je za prometne prekršaje više puta izrečen sudski ukor, da je specijalni recidivist. Po ocjeni ovog suda trajanje kazne zatvora nije preblago nego je trajanje od 15 dana primjereno težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
5.2. Kazna zatvora sada je prvi put izrečena okrivljeniku i to zbog upravljanja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje ali ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da će se i tako izrečenom kaznom utjecati na okrivljenika da prekršaje ne ponavlja, ali i da će se u smislu generalne prevencije utjecati na ostale sudionike u prometu.
5.3. Okrivljenik sada mora odlučiti hoće li ove kazne na njega utjecati i prekršaje više neće ponavljati ili će ubuduće ostati počinitelj prometnih prekršaja, vjerojatno ostati bez slobode na duže vrijeme kao i bez vozila kojim prekršaje čini. Okrivljenik mora biti svjestan da u njegovoj dobi nema nikakvih olakotnih okolnosti koje bi tolerirale daljnje činjenje prekršaja i da svojim ponašanjem ugrožava sigurnost ostalih sudionika u prometu i imovinu, ali i svoju sigurnost i život.
5.4. Žalitelj međutim, svoj zahtjev za dužim trajanjem kazne zatvora, osim činjenice da je okrivljenik već činio isti prekršaj koju je prvostupanjski sud cijenio otegotnom, nije posebno obrazložio niti konkretizirao.
6. Pravilna je po ocjeni ovog suda i odluka prvostupanjskog suda kojom je ocijenio da nema još uvjeta za trajnim oduzimanjem privremeno oduzetog vozila jer prema okrivljeniku nisu korištene i ostale zakonom propisane kazne, koje u svakom slučaju slijede u slučaju ponavljanja prekršaja.
7. Zbog navedenih razloga na temelju članka 206. i 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović, v.r.
Davorko Kučan, v.r.
Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.