Poslovni broj: K-1805/2023-40

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Pinculić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog ĐN, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-912/23 od 6. srpnja 2023., izmijenjene 9. lipnja 2025., nakon održane javne rasprave 19. rujna 2025., 5. prosinca 2025. i 5. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika OKDO-a u Zagrebu ČN i optuženog ĐN, dana 10. veljače 2026., objavio je, a 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i Č rođene G, rođen **.**.1989. u [adresa]), s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, mehaničar, sa završenom SSS, zaposlen u Kokot instalacije j.d.o.o., s mjesečnim primanjima od oko 1.800,00 eura, neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, osuđivan,

k r i v  j e

što je:

- dana 15. studenog 2021., u večernjim satima, u [adresa], nakon verbalnog konflikta s GN vezano uz visinu iznosa štete za predmete koje je prethodno uzeo od GN, u nakani da zastraši imenovanog istom rekao: „Dosta mi je, sad ću ti polomiti ruke i noge, hodat ćeš na batrljcima, pas mater šugavu, potjerat ću te iz Zagreba“, zatim je pokušao fizički nasrnuti na GN, te je tom prilikom u ruci držao skalpel u čemu ga je spriječio VN i pritom u daljnjoj nakani da zastraši oštećenog istom rekao: „sa svoja dva zuba pregrist ću ti grkljan“, koje riječi i ponašanje su kod GN izazvale ozbiljan osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

- d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

II. Na temelju 139. stavak 2. KZ/11 optuženi ĐN se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 9 (DEVET) MJESECI

III. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženi ĐN dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ĐN, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Optuženi ĐN pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-171/23 od 21. svibnja 2025. (list 136-147 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka GN od 10. kolovoza 2022. (list 21-22 spisa) i 21. ožujka 2025. (list 108-111 spisa) te JN od 10. kolovoza 2022. (list 23-24 spisa) i 21. ožujka 2025. (list 111-112 spisa), a neposredno su u svojstvu svjedoka ispitani VN i SN, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 113 -114 i 148-150 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da je inkriminirane prigode oštećenik došao na adresu [adresa] te je od njega tražio 500 ili 600 eura za otuđene dijelove sa auto otpada, međutim taj novac mu nije htio dati iz razloga jer nije sudjelovao u otuđenju auto dijelova, nego je on to povezao s time što je od TN dan ranije uzeo automobil jer je kod iste radio ogradu te je trebao uzeti u Pevexu još neki dodatni materijal, međutim tog jutra je VN od njega tražio da mu posudi taj automobil što je i učinio, on je sa istim otišao te je zatečen upravo na tom auto otpadu, međutim oštećenik je smatrao da je i on sudjelovao u otuđenju auto dijelova jer je u tom automobilu bio njegov mobitel i njegovi osobni dokumenti međutim iste je zaboravio ponijeti u stan od SN kod kojeg je tada stanovao, a zaboravio ih je ponijeti obzirom da je došao jako kasno. Dodao je da je tada sa TN kretao u neku vezu tako da je inače od nje dolazio jako kasno. Kada je oštećenik tražio 500 ili 600 eura za otuđene dijelove kazao mu je da s tim nema ništa te je između njih došlo do verbalnog sukoba međutim nije prijetio oštećeniku već mu je jedino kazao da ode u pičku materinu. On je pred oštećenikom, VN i SN, obzirom da su se svi ranije družili, kazao da je bio ranije u zatvoru, isti su sa time bili upoznati te zna koja je kazna u slučaju da nekome uputiš prijetnje tako da njemu ne pada na pamet činiti takve stvari. Oštećenik je sa adrese [adresa] otišao kada ga je istjerao SN upravo onako kako je isti opisao u svom iskazu jer je on vlasnik kuće na adresi [adresa]. Dodao je da je od poznanice V, kojoj ne zna prezime, došao do saznanja da je oštećenik kazao da ako mu da 500 ili 600 eura da će otići na policiju i sud te kazati da je dao lažan iskaz. Na posebno pitanje zastupnika optužbe je odgovorio da inkriminirane prigode nije fizički nasrnuo na oštećenika, nalazili su se u kuhinji, na sredini kuhinje se nalazi frižider na koji je bio naslonjen svojom rukom tako da je oštećenik od njega bio udaljen nekih pola metra do metar. Na daljnje pitanje tko je inicirao susret inkriminirane prigode odgovorio je da je oštećenik došao sam od sebe na adresu [adresa] te je tamo njega zatekao obzirom da je tada radio i živio kod SN, on i oštećenik nisu međusobno komunicirali vezano za njegov dolazak, ali je on (oštećenik) znao da je u stanu obzirom da je radio i živio kod SN. Na posebno pitanje suda odgovorio je da oštećeniku niti u jednom trenutku nije ponudio neki novac za otuđene auto dijelove iz razloga što nije sudjelovao u njihovom otuđenju, te je jasno kazao oštećeniku da ne želi plaćati nikakve tuđe dijelove. Bio je priveden zbog sumnje da je sudjelovao u otuđenju auto dijelova, međutim nakon što je pušten iz policije pa do trenutka kada je oštećenik došao na adresu [adresa], oni nisu razgovarali ništa vezano za otuđenje auto dijelova. Te prigode je sa oštećenikom došla i JN, ista je zajedno sa djetetom bila u kombiju te je on iz kuće vidio kako je ista izašla ispred kombija zapaliti cigaretu, ali misli da u samo kuću nije ulazila.

5. S obzirom na ovakvu obranu optuženog proizlazi da jedino nije bilo sporno da je inkriminirane prigode na adresi [adresa] došlo do verbalnog sukoba između njega i oštećenika, dok su sve ostale okolnosti sporne.

6. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika GN kao istinit i vjerodostojan obzirom da je detaljno, okolnosno i sigurno, na životan i logičan način opisao kako cjelokupnu dinamiku zbivanja vezano za otuđenje auto dijelova, međusobnu komunikaciju sa optuženim, tako i razloge dolaska na adresu [adresa] i ponašanje optuženog inkriminirane prigode te riječi prijetnje koje mu je uputio. Ovakav iskaz oštećenika je potvrđen iskazom svjedokinje JN u onom dijelu događanja u kojem je osobno prisustvovala imenovana svjedokinja te zajedno sa iskazima svjedoka VN i SN čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja.

7. Ovdje u prvom redu treba kazati kako optuženi i oštećenik suglasno navode da je razlog dolaska oštećenika na adresu [adresa] bio povezan sa otuđenjem njegovih auto dijelova, međutim oštećenik i optuženi su na različit način prikazali dinamiku zbivanja koja je prethodila dolasku oštećenika. Naime, oštećenik je u svom iskazu detaljno pojasnio da su mu u tjednu kada se dogodio inkriminirani događaj nestajale stvari i to za vrijeme dok nije bio na toj adresi iz kojeg razloga je zamolio susjeda da ga odmah obavijesti ukoliko vidi da je netko došao na tu parcelu dok njega nema. Upravo tog 13. studenog 2021. u jutarnjim satima odnosno u 05:00 sati ujutro ga je nazvao susjed te mu kazao da zove policiju jer je na njegovoj parceli vidio kako dvije osobe u automobil ukrcavaju željezo nakon čega je nazvao policiju te se istovremeno zaputio prema toj adresi, te u konačnici te dvije osobe nisu odmah zatečene jer su se skrivale, međutim na mjestu događaja je ostalo to vozilo, a u samom vozilu je bio mobitel, ključ te dokumenti nakon čega je policija to vozilo odvezla a njemu su stvari koje su se nalazile u samom vozilu odnosno one koje su mu otuđene samo tog dana vraćene, međutim kako su u automobilu ostali osobni dokumenti policija je zaključila da je jedna od tih osoba ovdje optuženi, a druga osoba je bila VN kojeg su te prigode policijski službenici pronašli na njegovoj parceli obzirom da se isti skrivao ispred vozila. Idućeg dana je optuženi došao na adresu njegovog prebivališta te ga pitao zašto ga je prijavio policiji te mu počeo govoriti da je smeće i govno, na što mu je kazao da ga nije on prijavio policiji već susjed jer nije niti znao tko vrši krađu auto dijelova. Nakon toga je optuženi otišao s adrese njegovog prebivališta te ga nazvao 15. studenog 2021., s time da je optuženi htio da ga obešteti, iz čega je zaključio da je očigledno on bio osoba koja mu je tokom cijelog tjedna krala auto dijelove obzirom da su mu stvari koje su otuđene 13. studenog 2021. vraćene pa je onda zaključio da ga je on htio obešteti za ovo što je prethodno krao čime je faktički priznao krađu auto dijelova tokom cijelog tjedna. Nakon razgovora su se dogovorili da dođe kod SN, [adresa] na koju adresu je došao i to zajedno sa JN. Ulaskom u kuću on i JN su zatekli ovdje optuženog, SN i VN te ga je optuženi pitao hoće li se dogovoriti na što mu je kazao da mu da onoliko novca koliko je on dobio prodajom otuđenih auto dijelova kao sirovine, a koje je prodao pod drugim imenom i to LN, na što ga je optuženi pitao koliko mu onda novca treba dati, a on mu je rekao neka mu da 500 eura iako su sami auto dijelovi vrijedili puno više obzirom da mu je svaki dan nestajalo cca 500 kg odnosno onoliko koliko je moglo stati u osobni automobil. S druge strane optuženi u svojoj obrani navodi kako je oštećenik došao na adresu [adresa] te je od njega tražio 500 ili 600 eura za otuđene dijelove sa auto otpada, međutim taj novac mu nije htio dati iz razloga jer nije sudjelovao u otuđenju auto dijelova, nego je on to povezao s time što je od TN dan ranije uzeo automobil jer je kod iste radio ogradu te je trebao uzeti u Pevexu još neki dodatni materijal, međutim tog jutra je VN od njega tražio da mu posudi taj automobil što je i učinio, on je sa istim otišao te je zatečen upravo na tom auto otpadu, međutim oštećenik je smatrao da je i on sudjelovao u otuđenju auto dijelova jer je u tom automobilu bio njegov mobitel i njegovi osobni dokumenti međutim iste je zaboravio ponijeti u stan od SN kod kojeg je tada stanovao, a zaboravio ih je ponijeti obzirom da je došao jako kasno. Na pitanje tko je inicirao susret inkriminirane prigode odgovorio je da je oštećenik došao sam od sebe na adresu [adresa] te je tamo njega zatekao obzirom da je tada radio i živio kod SN, on i oštećenik nisu međusobno komunicirali vezano za njegov dolazak, ali je on (oštećenik) znao da je u stanu obzirom da je radio i živio kod SN. Bio je priveden zbog sumnje da je sudjelovao u otuđenju auto dijelova, međutim nakon što je pušten iz policije pa do trenutka kada je oštećenik došao na adresu [adresa], oni nisu razgovarali ništa vezano za otuđenje auto dijelova.

8. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika kao istinit i vjerodostojan o razlozima dolaska na adresu [adresa], odnosno da je optuženi došao prvotno kod njega zbog toga što je bio priveden zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela krađe na njegovu štetu, te ga je naknadno kontaktirao kako bi se dogovorio sa njim da ga obešteti za otuđene auto dijelove te u tu svrhu mu kazao da dođe na adresu [adresa], a takva dinamika događaja je životna i logična te je po ocjeni suda optuženi nakon što je priveden zbog krađe, kako bi za sebe pokušao ishoditi što povoljniju procesnu poziciju, uzimajući u obzir da su oštećenom vraćeni predmeti otuđeni 13. studenog 2021., ali da su mu u tjednu koji je prethodio danu kada je optuženi priveden zbog krađe također u više navrata otuđeni auto dijelovi, očigledno svjestan svoje ranije osuđivanosti i posljedica za njega u vidu visine kazne u slučaju osuđujuće presude i proširenja inkriminiranog razdoblja na tjedan prije 13. studenog 2021., inicirao susret sa oštećenikom. Iako predmet ovog postupka nije krađa auto dijelova, treba kazati kako je optuženi upravo zbog otuđenja auto dijelova oštećenika 13. studenog 2021. presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K - 171/23 od 21. svibnja 2025. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, što dodatno potkrepljuje ranija utvrđenja suda o istinitosti i vjerodostojnosti iskaza oštećenika, kao i da je njegov iskaz životan i logičan u pogledu toga tko je inicirao susret između njega i optuženog, pri čemu optuženi osim što negira da bi sudjelovao u krađi auto dijelova, negira da bi on inicirao bilo kakav susret sa oštećenikom, već da je oštećenik samoinicijativno došao na adresu [adresa] te od njega tražio novac za otuđene auto dijelove, međutim takvu obranu sud nije prihvatio iz razloga što je suprotna istinitom i vjerodostojnom iskazu oštećenika, a pored toga nije životno ni logično da bi oštećenik nakon što je podnesena kaznena prijava zbog krađe njegovih auto dijelova od dana 13. studenog 2021. i nakon što su mu vraćeni auto dijelovi otuđeni 13. studenog 2021., samoinicijativno dolazio kod osobe koja je sumnjiva da ih je otuđila, te od optuženika tražio novac, već je logičan njegov iskaz da je njega optuženi kontaktirao da ga obešteti, zbog čega je smatrao da je optuženi odgovoran i za auto dijelove koji su otuđeni u tjednu prije 13. studenog 2021., radi čega je i došao na adresu gdje je stanovao optuženi koji je po ocjeni suda inicirao susret upravo zbog naprijed navedenih razloga u svrhu ishođenja bolje procesne pozicije, a da je tome tako proizlazi iz iskaza svjedokinje JN koja je u svom iskazu navela da je optuženi govorio da će vratiti ukradeno željezo, pa onda da neće, a kako su oštećeniku vraćeni predmeti otuđeni 13. studenog 2021., onda je životno i logično da se povrat željeza koje je spominjao optuženi jedino mogao odnositi samo na ono što je otuđeno ranije i za što oštećenik nije obeštećen.

9. Nadalje, nesporno je da je 15. studenog 2021., došlo do verbalne prepirke između optuženog i oštećenika vezano za otuđene auto dijelove, kao što je nesporno da je oštećenik tražio od optuženog određeni novčani iznos, optuženi navodi iznos od 500 ili 600 eura, dok oštećenik navodi iznos od 500 eura. Obzirom da je sud u prethodnoj točki utvrdio da je razlog dolaska oštećenika na adresu [adresa] bio na inicijativu optuženog te obrazložio razloge dolaska oštećenika, sud je prihvaćajući iskaz oštećenika kao istinit i vjerodostojan utvrdio da mu je optuženi nezadovoljan visinom iznosa koji od njega traži oštećenik za otuđene auto dijelove uputio prijetnju „Dosta mi je, sad ću ti polomiti ruke i noge, hodat ćeš na batrljcima, pas mater šugavu, potjerat ću te iz Zagreba“, te da je pokušao fizički nasrnuti na oštećenika držeći u ruci skalpel te mu potom kazao „sa svoja dva zuba pregrist ću ti grkljan“. Optuženi ne negira da bi došlo do verbalnog sukoba između njega i oštećenika, međutim negira prijetnje te verbalnu prepirku smješta u okvire uvreda upućenih oštećeniku, znajući da zbog toga ne može odgovarati u ovom kaznenom postupku, tako da je obrana optuženog usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, te isti pokušava u svojoj obrani prikazati da nema nikakve veze sa otuđenim auto dijelovima i da je njega oštećenik na određeni način napao neosnovano tražeći od njega određeni novčani iznos za koji nema nikakvu podlogu, međutim takvu obranu sud nije prihvatio ne samo u pogledu onoga što je prethodilo samom inkriminiranom događaju već i u pogledu toga da se verbalna prepirka zadržala samo u okvirima uvrede, odnosno da nije bilo prijetnji oštećeniku jer je takva obrana suprotna iskazu oštećenika u pogledu upućenih prijetnji, koji iskaz je sud u cjelini prihvatio kao istinit i vjerodostojan, te iskazu svjedokinje JN za koju je sud utvrdio da nije bila prisutna cijelo vrijeme unutar kuće gdje se vodio razgovor između optuženog i oštećenika, već da je povremeno ulazila, a ista je u svom iskazu navela da je čula da je optuženi oštećeniku uputio prijetnju da će ga zaklati sa svoja dva zuba i da će mu pregristi grkljan te da će ga progoniti iz Zagreba te da je to kazao prilikom njezinog zadnjeg ulaska, kada su se unutar kuće nalazili svjedoc i VN i SN koji su sprečavali daljnji sukob obzirom da je optuženi napao oštećenika, a takav iskaz je u suglasnosti sa iskazom oštećenika koji je naveo da mu je optuženi držeći u ruci skalpel uputio prijetnju da će mu sa svoja dva zuba pregristi grkljan iz čega je razvidno da je svjedokinja JN bila prisutna onome što se događalo pred sam kraj sukoba, pa je stoga razvidno da je mogla čuti samo zadnju prijetnju koju je optuženi uputio oštećeniku, a što je bilo popraćeno i fizičkom nasrtanju na oštećenika od strane optuženog. Iako optuženi u svojoj obrani nastoji diskvalificirati iskaz svjedokinje JN na način da ista nije ulazila u kuću pa da samim time nije niti mogla čuti i vidjeti ono što se događalo unutar kuće, sud je prihvatio njezin iskaz kao istinit i vjerodostojan te koji sa iskazom oštećenika čini zaokruženu cjelinu, a prisutnost svjedokinje JN i to pred kraj sukoba potvrđuje svjedok SN, dok se svjedok VN nije mogao decidirano izjasniti da li je svjedokinja JN ulazila u kuću ili je cijelo vrijeme bila ispred kuće i u automobilu. Nadalje, oštećenik je u svom iskazu naveo da je optuženi i fizički nasrnuo na njega u čemu ga je spriječio VN, a kada mu je uputio prijetnje da će mu sa svoja dva zuba pregristi grkljan da je držao u ruci skalpel. Optuženi negira bilo kakvo fizičko nasrtanje na oštećenika, međutim i takvu obranu, nasuprot životnom, logičnom, detaljnom i vjerodostojnom iskazu oštećenika i JN Težački sud nije prihvatio, već je i taj dio kao i cjelokupna obrana usmjeren na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti i pokušaj da sebe na određeni način prikaže žrtvom napada od strane oštećenika, međutim taj dio obrane je suprotan i iskazu svjedoka SN koji je na raspravi kada mu je predočen iskaz iz prethodne faze postupka potvrdio da u cijelosti ostaje kod dinamike događaja koja je prikazana u tom iskazu u kojem je naveo da je optuženi uputio prijetnje oštećeniku da će mu zapaliti automobile, da će ga potjerati iz Zagreba, da je tom prilikom optuženi u ruci držao skalpel te da su on i VN spriječili daljnji sukob, čime je potvrdio da je došlo do fizičkog napada na oštećenika te da se njihov sukob nije zadržao u okvirima vrijeđanja, jer je spomenuo prijetnju da će oštećeniku zapaliti automobile, što je između ostalog u svom iskazu naveo i sam oštećenik, ali ta prijetnja nije sadržana u činjeničnom opisu. Također je i svjedok VN u svom iskazu naveo prijetnju paljenjem automobila oštećenika, te da je optuženi u ruci držao skalpel, a da je on stao u obranu oštećenika te optuženiku iz ruke uzeo skalpel i bacio ga vani, što dodatno potkrepljuje utvrđenja suda o tome da je obrana optuženog u cijelosti usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Sud je već naprijed naveo da je svjedokinja JN čula i vidjela ono što se događalo pred sam kraj sukoba, dok je nesporno utvrđeno da su svjedoci VN i SN bili prisutni cijelom događaju, pa iako nisu u cijelosti potvrdili iskaz oštećenika u pogledu riječi pri jetnje koje je optuženi uputio oštećeniku, to nije utjecalo na to da je sud iskaz oštećenika u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan, pri čemu treba kazati kako je životno i logično da se oštećenik, kojem su prijetnje upućene najbolje sjećao svih detalja sukoba pa tako i sadržaja inkriminiranih riječi, s time da je nesporno da je u vrijeme inkriminiranog događaja optuženi stanovao sa svjedokom VN i SN, pa su po ocjeni suda njihovi iskazi na određeni način „suzdržani” u pogledu cjelokupnog protupravnog ponašanja optuženika, međutim i takvi iskazi negiraju obranu optuženika u pogledu njegovog prikaza događaja da nije bilo fizičkog napada na oštećenika te da se verbalni sukob zadržao u granicama uvreda. Pored toga, optuženi navodi da zna koja je kazna u slučaju da nekome uputiš prijetnje tako da njemu ne pada na pamet činiti takve stvari, međutim iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženi prije samog inkriminiranog događaja u tri navrata osuđen upravo zbog kaznenog djela prijetnje, što zapravo govori o tome da se radi o osobi koja međusobne nesuglasice rješava ispoljavanjem verbalnog nasilja, kao što je to bio slučaj inkriminirane prigode kako to proizlazi iz iskaza oštećenika te iskaza svjedoka JN, SN i VN koji se međusobno nadopunjuju te čine zaokruženu cjelinu. Pored toga, sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi oštećenik neistinito iskazivao i sebe izlagao podnoseći lažnu prijavu da se događaj nije odvio onako kako to detaljno opisao u svom iskazu, pri čemu treba napomenuti kako se optuženom prvotno stavljalo na teret kazneno djelo sprečavanja dokazivanja, za koje djelo je zapriječena veća kazna od one koja je propisana za kazneno djelo prijetnje, te je oštećenik iskazujući na raspravi otklonio da je optuženi uporabio prijetnju s ciljem sprečavanja dokazivanja odnosno kako bi oštećenik povukao kaznenu prijavu, čime se želi dodatno ukazati da na strani oštećenika ne postoje nikakvi razlozi za lažno prijavljivanje i lažno terećenje optuženog, već da je u svom iskazu istinito i vjerodostojno opisao dinamiku zbivanja, koja zajedno sa iskazima svjedoka JN, VN i SN čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja kako je naprijed obrazloženo.

10. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz cjelokupnog ponašanja i riječi koje je optuženi uputio oštećenom govoreći mu „Dosta mi je, sad ću ti polomiti ruke i noge, hodat ćeš na batrljcima, pas mater šugavu, potjerat ću te iz Zagreba“, te „sa svoja dva zuba pregrist ću ti grkljan“. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi za vrijeme dok optuženi u ruci drži skalpel, što je bilo popraćeno pokušajem fizičkog nasrtanja na oštećenika u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenom da će ga usmrtiti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećenog GN koji je u svom iskazu naveo da su izgovorene riječi koje mu je uputio optuženi kod njega izazvale strah za vlastiti život, imovinu i sigurnost zbog čega je događaj prijavio policiji, a što zasigurno ne bi činio i tako na određeni način zatražio zaštitu da upućene riječi i ponašanje kod istog nisu izazvale strah za vlastiti život i sigurnost.

11. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenom upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da riječi koje izgovara držeći u ruci skalpel uz pokušaj fizičkog nasrtanja na oštećenika kod istog moraju izazvati osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, a radi se o riječima i ponašanju koje je i objektivno podobno izazvati osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenog, a radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata zbog nezadovoljstva visinom novčanog iznosa koji je oštećenik od njega tražio na ime otuđenih auto dijelova.

12. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje je oglašen krivim.

13. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

14. Kao olakotne okolnosti sud na strani optuženog sud je cijenio njegovo korektno držanje pred sudom te da je zaposlen, dok je otegotno cijenio prekršajnu osuđivanost te višestruku kaznenu osuđivanost i to u osam navrata, od čega u tri navrata zbog kaznenog djela prijetnje, pri čemu su optuženom izricane uvjetne osude, rad za opće dobro te u četiri navrata bezuvjetne kazne zatvora. Isto tako otegotno je cijenjena izrazita upornost i odlučnost u protupravnom postupanju imajući u vidu intenzitet upućenih prijetnji što je bilo popraćeno i pokušajem fizičkog nasrtanja na oštećenika, što ukazuje na izrazitu kriminalnu volju na strani optuženog. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

15.Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije optuženi je osuđivan u osam navrata, od čega u tri navrata zbog kaznenog djela prijetnje, pri čemu su optuženom izricane uvjetne osude, rad za opće dobro te u četiri navrata bezuvjetne kazne zatvora što upućuje na zaključak da se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnja višestruka osuđivanost u kaznenim postupcima i to zbog istovrsnih kaznenih djela nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg počinjenja kaznenih djela. Obzirom da dosadašnja osuđivanost na uvjetne osude, rad za opće dobro te bezuvjetne kazne zatvora nije imala specijalno preventivni učinak, razvidno je da se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom, osim bezuvjetne kazne zatvora u odnosu na optuženog ne bi mogla postići svrha kažnjavanja, slijedom čega je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, koja kazna je po ocjeni suda primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe. Nakon što optuženi izdrži kaznu zatvora istom će biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela i drugih oblika protupravnog postupanja te će imati priliku uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao i što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe ne može rješavati ispoljavanjem nasilja, te da će sada konačno shvatiti da nema smisla ostatak života potratiti po zatvorima i kaznionicama.

16. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj:114/22, 114/23, 36/24 i 136/25) nisu blaže za optuženog.

17. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 250,00 eura pri čemu je sud uzeo u obzir da optuženi ostvaruje mjesečna primanja od oko 1.800,00 eura te da nema obveze uzdržavanja, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 5. veljače 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-912/23

2. optuženi ĐN, [adresa]

3. oštećenik GN, [adresa] – nakon pravomoćnosti.