Poslovni broj: Usž-3263/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ŠMiz [adresa], [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Zagreb , Ulica grada Vukovara 33 , radi priznanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-696/2024-5 od 17. svibnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026. ,

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I- 696/2024-5 od 17. svibnja 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , KLASA: UP/II-563-01/20-02/75 , URBROJ: 511-01-149-21-2 od 23. rujna 2021. i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske rješenje , Policijske uprave sisačko-moslavačke , Broj: 511-10-05-01- 30/43/7-18/20 od 22. listopada 2020.

III. Predmet se vraća Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-563-01/20-02/75 , URBROJ: 511-01-149-21-2 od 23. rujna 2021.

2. Rješenjem tuženika od 23. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Policijske uprave sisačko-moslavačke , Broj: 511-10-05-01-30/43/7-18/20 od 22. listopada 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. u razdoblju od rujna 1991. do siječnja 1992.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Smatra da prvostupanjski sud spor provodi formalno i da nije otklonio propust na koji je bio upozoren presudom ovog Suda od 10. siječnja 2024. Prvostupanjski sud nije utvrdio tko u sporu zastupa stranke. Tužitelj je odvjetniku Ninoslavu Pintariću opozvao punomoć za zastupanje, o čemu je prvostupanjski sud obaviješten 17.11.2021., a u uvodu presude navodi se da navedeni odvjetnik i dalje zastupa tužitelja. Tužitelj je na ročište pristupio sam, a kao pravno neuk, nije predložio da se presuda donese temeljem stanja spisa, na isti se način ne zna niti izraziti.

3.1. Činjenično stanje na kojem se temelji presuda nije utvrđeno potpuno i točno. Razlozi presude su nejasni i proturječni dokazima provedenim u upravnom postupku. Razdoblje tužiteljevog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i borbene aktivnosti koje je provodio mogle su se tijekom postupka utvrditi, a isto je propušteno učiniti. Prvostupanjski sud ne daje razloge zašto ne prihvaća iskaze svjedoka UM i SM već odbija tužbeni zahtjev tužitelja jer se tužitelj ne nalazi u odgovarajućim evidencijama koje bi dokazivale osnovanost njegovog zahtjeva. Međutim, tužitelj ističe da je upravo to razlog zašto je pokrenuo upravni postupak radi priznavanje prava. Tužitelj se u tom smislu poziva na presudu ovog suda poslovni broj Usž-1470/17-2 od 21. rujna 2017.

3.2. Tužitelj ukazuje da su tijekom upravnog postupka saslušani svjedoci UM i SM iz čijih iskaza proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a naglašava da protiv istih svjedoka nije pokrenut kazneni postupak radi lažnog svjedočenja. Tužitelj navodi da ga je u Antiterorističku jedinicu Vukovi, kojom je zapovijedao ĆM, početkom rujna 1991. „doveo“ DM. U postrojbu je ušao sa svojim naoružanjem, nije mu pri tome bio cilj samo legalizirati oružje. Navodi da je bio prisutan ranjavanju SM u [adresa], što i sam SM navodi u iskazu, da ga je s mjesta ranjavanja izvukao i omogućio medicinsko zbrinjavanje. Činjenica da je bio u neposrednoj blizini osobe koja je ranjena dokazuje da je i njegov život bio neposredno ugrožen i da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske upravo na način kako je definirano člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

3.3. Tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu, riješiti upravnu stvar ili predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu pred drugim sucem.

4. Tuženik, uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Pobijana je presuda donesena u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-2653/2022-3 od 10. siječnja 2024. kojom je poništena ranija prvostupanjska presuda, poslovni broj: UsI-3155/2021-8 od 19. travnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. Uvidom u pobijanu presudu i spis tuženika utvrđeno je da je upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut zahtjevom tužitelja od 10. siječnja 2018. za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti pričuvnom sastavu Policijske uprave sisačko-moslavačke od rujna 1991. do siječnja 1992., odnosno od 2. rujna 1991. do 25. siječnja 1992. prema iskazu tužitelja.

9. Prvostupanjskom upravnom sporu prethodio je ponovljeni upravni postupak nakon što je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4497/18-10 od 3. lipnja 2020., bilo poništeno rješenje tuženika od 19. studenoga 2018. i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 10. svibnja 2018. Prvostupanjskom je tijelu dana uputa da detaljnije sasluša tužitelja i svjedoke.

10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije postupilo po uputi koja mu je dana presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4497/18-10 od 3. lipnja 2020. prema kojoj je u ponovljenom postupku trebalo pravilno provesti ispitni postupak i na bitne okolnosti detaljnije saslušati tužitelja i predložene svjedoke. U ponovljenom postupku su saslušani svjedoci UM i SM, kao i tužitelj, ali je tužiteljev zahtjev ponovno odbijen rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 22. listopada 2020. s istim obrazloženjem da sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu nije zabilježeno u odgovarajućim evidencijama, isplatnim listama Policijske uprave Sisak za plaću i terenski dodatak za studeni 1991., evidenciji rasporeda službe, evidenciji upućenih mobilizacijskih poziva (a jedinici je pristupio dragovoljno), niti da je utvrđeno koje je zadaće i u kojem razdoblju tužitelj obavljao u Domovinskom ratu. Navedeno je rješenje potvrdio tuženik rješenjem od 23. rujna 2021. Dakle, ovaj propust prvostupanjskog javnopravnog tijela nije sankcionirao niti tuženik niti prvostupanjski sud. Neprihvatljivo je da i nakon ponovljenog postupka obrazloženje odbijanja tužbenog zahtjeva bude svedeno na to da tužitelj nije upisan u odgovarajuće evidencije imajući pritom u vidu da je neuvođenje tužitelja u odgovarajuće evidencije osnovni razlog pokretanja upravnoga postupka, a kasnije i spora. Putem saslušanja svjedoka bilo je moguće utvrditi točno razdoblje tužiteljevog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao i aktivnosti koje je u tom smislu poduzimao. Navedeni propust prvostupanjsko javnopravno tijelo treba ispraviti u ponovljenom postupku.

11. Neprihvatljivo je, u tom smislu, obrazloženje prvostupanjske presude u dijelu u kojem odbijanje tužbenog zahtjeva za poništavanjem rješenja tuženika obrazlaže time da „pristupanje tužitelja Antiterorističkoj jedinici Vukovi i njegovo sudjelovanje u spomenutim akcijama utvrđuju u svojim iskazima i saslušani svjedoci, međutim bez konkretnog navođenja vremena sudjelovanja te zadaća koje je imenovani obavljao na pojedinim bojištima i vremena njegovog angažiranja na istima“. Pri tome sud navodi da se radilo o vremenu od 2. rujna 1991. do 25. siječnja 1992. prema iskazu tužitelja. Neutvrđivanje točnog razdoblja i aktivnosti nije osnovan razlog odbijanja tužbenog zahtjeva. Navedeno je samo dokaz da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno od strane osobe javnopravnog tijela prvog stupnja koja je za to bila zadužena. Zbog toga je potrebno u ponovljenom postupku saslušati tužitelja i svjedoke na okolnosti sudjelovanja tužitelja, u kojem vremenu, u kojim akcijama, na koji način je provodio borbene aktivnosti, ispitati okolnosti ranjavanja svjedoka SM kojima je tužitelj svjedočio. Potrebno je detaljno ispitati obavljanje poslova streljačke pješadije, pravilno ocijeniti okolnosti isplate plaća i navesti zašto, osim izostanka upisa u odgovarajućim evidencijama, prvostupanjsko javnopravno tijelo ne prihvaća zahtjev osnovanim. Nije obrazloženo zašto nije uzet u obzir iskaz svjedoka UM koji je izjavio da je tužitelju bila isplaćivana naknada za angažiranje u pričuvnom sastavu policije u koju je pristupio početkom rujna 1991. putem DM i ČM koji su dali ideju da se organizira vod pripadnika albanske nacionalnosti. Nisu provjeravane aktivnosti tužitelja na lokacijama na kojima se tijekom sudjelovanja u navedenoj jedinici nalazio ([adresa] kod [adresa]). Neobrazloženo je ostalo zašto nije prihvaćen iskaz svjedoka koji je izjavio da je tužitelj sudjelovao u borbenim akcijama na prvim crtama obrane te svakodnevno bio u životno ugrožavajućim situacijama, a bio je prisutan i njegovom ranjavanju. Navedene činjenice prvostupanjsko upravno tijelo treba nesporno utvrditi tijekom ponovljenog postupka i o zahtjevu tužitelja donijeti zakonitu, pravilno obrazloženu odluku.

12. Prema članku 179. točka a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17.) status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

13. Ovaj sud smatra da je dokazni postupak radi utvrđivanja činjenica na temelju kojih se donosi rješenje nije u potpunosti provedeno. Naime, ukoliko se status hrvatskog branitelja nije mogao utvrditi na temelju činjenice o kojima Ministarstvo unutarnjih poslova vodi dokaze, tuženik je radi dokazivanja činjenice trebao kao dokazno sredstvo upotrijebiti sve što je potrebno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju. U upravnom postupku službena je osoba dužna utvrđivati ​​sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari te je dužna omogućiti strani aktivno sudjelovanje u ispitnom postupku, izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama iznesenim u tom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima. Stoga je u nastavku postupka potrebno pravilno provesti ispitni postupak u kojem će se na bitne okolnosti saslušati tužitelj i predloženi svjedoci te provesti drugi eventualni dokazi. Na temelju svih utvrđenih činjenica, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka mjerodavno javnopravno tijelo dužno je riješiti predmetnu upravnu stvar.

14. Valjalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu , 5. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić