Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-72/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Slavena Vidmara i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IN, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – u daljnjem tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 15. listopada 2025. broj Kovm-5/2025-15, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog IN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 15. listopada 2025. broj Kovm-5/2025. odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog IN za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitog dokaza dijela nalaza i mišljenja psihijatrijsko- psihološkog vještačenja žrtve djeteta RN i to forenzičko psihologijsko- psihijatrijskog intervjua od 19. veljače 2025. na stranici 12. i 13. nalaza i mišljenja, sada na stranici 360. do 361. spisa.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu je podnio okrivljeni IN, po braniteljici Mihaeli Rastovac, odvjetnici u Sisku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se izdvoji iz spisa kao nezakonit dokaz dio nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihološkog vještačenja žrtve djeteta RN i to forenzičko psihologijsko-psihijatrijskog intervjua od 19. veljače 2025. na stranici 12. i 13. nalaza i mišljenja, sada na stranici 360. do 361. spisa.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Okrivljeni IN smatra da je u pobijanom rješenju pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je prvostupanjski sud trebao izdvojiti kao nezakonit dokaz forenzički psihologijsko-psihijatrijski intervju od 19. veljače 2025. Naime, okrivljenik tvrdi da se činjenični opis, zakonski opis i pravna kvalifikacija optužnice temelje na sadržaju tog intervjua, a ne na iskazu djeteta žrtve s dokaznog ročišta od 31. siječnja 2025., te da psihologijsko-psihijatrijski intervju nije zakonit dokaz jer žrtva dijete nije ispitana u skladu s odredbama članka 236. stavka 1. točke 1 u vezi s člankom 292 stavkom 1 i člancima 288. i 229. ZKP/08.
6. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog okrivljenika da se kao nezakonit dokaz izdvoji psihologijsko-psihijatrijski intervju djeteta žrtve RN od 19. veljače 2025. kao dio forenzičko psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja.
6.1. Iako je u pravu okrivljenik da psihologijsko-psihijatrijski intervju s djetetom žrtvom nije iskaz djeteta u kaznenom postupku koji bi kao takav morao biti sačinjen sukladno zakonom određenim pravilima, i isti isključivo služi kao podloga vještaku radi odgovora na postavljena pitanja, međutim, u praksi, čini sastavni dio svakog psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja, i to ga ne čini nezakonitim dokazom u smislu članka 10. stavka 2. ZKP/08.
6.2. Naime, nezakoniti dokazi su prema odredbi članka 10. stavka 2. ZKP/08. oni koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja (točka 1.), zatim koji su (osim u slučaju iz stavka 3.) pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života (točka 2.), također oni koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni tim Zakonom (točka 3.) kao i dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza (točka 4.). U konkretnom slučaju ne radi se niti o jednoj kategoriji iz članka 10. stavka 2. ZKP/08. kojim je taksativno propisano što se smatra nezakonitim dokazom.
6.2. Pri tome, valja naglasiti, a što čini i prvostupanjski sud u točki 5.2. pobijanog rješenja, da, ako dođe do potvrđivanja optužnice, obrana će tijekom postupka biti u prilici ispitivati vještaka i stavljati primjedbe na nalaz i mišljenje koji, kao i svi drugi dokazi koji će tijekom suđenja biti provedeni, tako da psihologijsko-psihijatrijski intervju djeteta žrtve RN od 19. veljače 2025. kao dio forenzičko psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja podliježe ocjeni svoje dokazne vrijednosti. U tom smislu, obrana će moći u daljnjem tijeku postupka ukazivati na eventualne propuste u samom vještačenju i na taj način osporavati utvrđenja koja iz konkretnog nalaza i mišljenja proizlaze.
7. Slijedom navedenog, budući da žalbom okrivljenog IN nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
