Poslovni broj: Usž-4663/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnica Petra Vuksanović, Zagreb, Kaptol 12, protiv rješenja tuženika Gradonačelnika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, klasa: UP/II-551-06/23-014/2231, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 29. lipnja 2023., radi novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4809/2024-5 od 24. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4809/2024-5 od 24. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2231, urbroj: 251-02- 01/001-23-3 od 29. lipnja 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/4197, urbroj: 251-09-22- 1/003-23-2 od 29. ožujka 2023. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora je odbijen (točka II. izreke).
2. Tužiteljica u žalbi navodi da sud nije uzeo u obzir njene navode koje je dala na ročištu održanom 29. kolovoza 2025. Iskazala je da je ona zbog ove mjere dala otkaz na poslu na kojem je radila 15 godina. Smatra da se radi o njenim stečenim pravima koja su joj priznata rješenjem od 25. lipnja 2020. Sada je pobijanim rješenjem natjerana, u podosta kraćem roku od očekivanog, prilagoditi se novim obiteljskim, radnim i financijskim uvjetima. Ističe činjenicu da kao primateljica novčane pomoći za majku odgojiteljicu duži niz godina nije bila zaposlena. Upire na presudu ovog Suda, poslovni broj Usoz-143/2022 koja je donesena u tom obliku zbog vrlo važnih obećanja osiguranja kompenzacijskih mjera kojima bi se trebala olakšati tranzicija i status roditelja odgojitelja s ciljem da se istim olakša stjecanje novih znanja i kvalifikacija što je ovdje izostalo. Smatra da su joj protupravno oduzeta stečena prava te ističe da se radi o povratnom djelovanju propisa kojim se retroaktivno ukidaju stečena prava stranaka. U nastavku obrazlaže razloge zbog kojih je predmetna novčana pomoć uvedena 2016. godine kao pozitivan pomak u vidu pronatalitetne politike u jednoj lokalnoj sredini. Predlaže presudu poništiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 29. ožujka 2023., izmijenjena točka II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: 551-06/20-013/377, urbroj: 251-21-21-1/002-20-02 od 25. lipnja 2020., na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 25/22.- dalje: Odluka/22) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18. i 20/21.), sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.
7. Naprijed navedena Odluka/22 temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023.).
8. Tužiteljica smatra da nije bilo mjesta donošenju rješenja javnopravnih tijela jer da se radi o retroaktivnoj primjeni Odluke/22 kao i da se radi o stečenim pravima tužiteljice.
9. Međutim, suprotno mišljenju tužiteljice već je u presudi Suda poslovni broj Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. (točka 124.), kao i presudi Suda, poslovni broj Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023. (točka 35.), izraženo shvaćanje da sporne odluke, navedene u tim presudama, nemaju povratno djelovanje niti se odlukom javnopravnih tijela ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo ni u njegov opseg) već se utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima) te djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti odnosno novo pravno pravilo ne primjenjuje se na situaciju koja je dovršena zbog čega se ovdje ne radi o povratnom djelovanju već je riječ o kvaziretroaktivnosti odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je, pod određenim uvjetima dopušten, a u primjeni kojeg su i donesena ovdje osporena rješenja javnopravnih tijela.
10. Nadalje, ovaj Sud je već u presudi, poslovni broj Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., naveo da je člankom 11. Odluke/18 propisano da će se roditeljima odgojiteljima koji su novčanu pomoć ostvarili do stupanja na snagu Odluke/18 uskladiti mjesečni novčani iznos s iznosima iz Odluke/18 te izrazio shvaćanje da adresati Odluke/16 i Odluke/18 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. U okolnostima legitimne promjene uređenja položaja roditelja odgojitelja, nema pravnog uporišta očekivati apsolutnu zaštitu postojećeg statusa (točka 89. i 146.).
10.1. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (u ovom slučaju čak ne pravo nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo odnosno daje beneficija treba smatrati "zakonom", a što vrijedi za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme) , osim po donositelju. Stoga se intervencija u pravo priznato na temelju općeg akta, a bez zakonske osnove, ocjenjuje zakonitom.
11. Slijedom navedenog, presuda prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može se ocijeniti nezakonitom.
12. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 4. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
