Poslovni broj: Usž-2317/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice, Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, Nemčićeva 7, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Šibenik, Stjepana Radića 28-30, OIB: 33706439962, radi obustave građenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 2381/2023-6 od 7. studenoga 2024., koja je ispravljena rješenjem poslovni broj: Us I- 2381/2023-8 od 15. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2381/2023-6 od 7. studenoga 2024., koja je ispravljena rješenjem poslovni broj: Us I-2381/2023-8 od 15. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, koja je ispravljena rješenjem poslovni broj: Us I-2381/2023-8 od 15. travnja 2025., odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-18 od 16. kolovoza 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12- 02-23-18 od 16. kolovoza 2023., u točki 1. izreke, utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023. kojim se tužitelju kao investitoru naređuje ukloniti građevine izgrađene na k. č. zgr. [katastarska čestica], k. č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] – [adresa], otok [adresa], pobliže opisane u izreci rješenja, izvan granica građevinskog područja unutar obuhvata zaštićene ekološke mreže – Natura R 2001050, [adresa] (POVS) postalo izvršno. Točkom 2. izreke rješenja tuženika utvrđeno je da je tužitelj nastavio s građenjem, zbog čega se točkom 3. i 4. izreke tužitelj prisiljava na obustavu građenja izricanjem novčane kazne odgovornoj osobi u iznosu od 50.000,00 kuna / 6.636,14 eura, koja se uplaćuje u korist Državnog proračuna. Točkama 5. i 6. izreke rješenja tuženika tužitelj se upozorava o mjerama koje će se poduzeti u slučaju nastavka građenja, kao i da će se izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi navodi da je tuženik inspekcijskim očevidom utvrdio da je nakon obustave građenja postavljanjem službenog znaka „zatvoreno gradilište“, on nastavio s građenjem na način da je pored dva izgrađena betonska platoa postavio dvije prizemne građevine izgrađene od predgotovljenih elemenata stambene namjene, čime su se stekli uvjeti za izricanje prve novčane kazne kojoj se sprečava daljnje građenje. Smatra da tuženik i prvostupanjski sud pogrešno zaključuju da se u konkretnom slučaju radi o nastavku građenja odnosno da mobilne kućice služe boravku ljudi. Ukazuje da mobilne kućice ne predstavljaju građevinu u smislu Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) ni građenje za koje bi bilo potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu. U prilog ovakvog stajališta poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-zpz 33/2019 te na odluke ovog Suda broj Usž-428/2017 od 6. travnja 2017. i Usž-3333/2023 od 13. ožujka 2024. Mišljenja je da su povrijeđene odredbe upravnog spora jer prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze. Navodi da je izreka presude nejasna i u proturječju s obrazloženjem. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti pobijanu presudu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi („po potrebi očevid na licu mjesta“), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud pobijanu presudu donio imajući u vidu dokaznu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora što mu je pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite presude.
5.2. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.
6. U upravnom je postupku utvrđeno da je rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362- 02/23-02/599, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-10 od 3. srpnja 2023., tužitelju naređeno ukloniti u tom rješenju opisanih građevina i to 1) kamenog betonskog ogradnog zida; 2) dva betonska platoa; 3) dvije prizemne građevine izgrađene od predgotovljenih elemenata te 4) izvedenog iskopa građevne jame, u roku 15 dana od zaprimanja tog rješenja. Točkom 2. i 3. izreke tog rješenja određena je obustava građenja provedena dana 19. lipnja 2023., te je tužitelj ujedno upozoren da će se na sprjećavanje daljnjeg građenja prisiljavati novčanim kaznama do obustave građenja. Navedeno rješenje tuženika postalo je pravomoćno, jer je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž- 2945/2024-2 od 30. rujna 2025., odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude, poslovni broj: UsI-1898/2023-12 od 6. svibnja 2024., čime je potvrđena zakonitost predmetnog rješenja, koje se u ovom postupku izvršava.
6.1. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj nakon obustave građenja postavljanjem službenog znaka „zatvoreno gradilište“ nastavio s izgradnjom armirano-betonskog ogradnog zida prema susjednoj k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je u središnjem dijelu gradilišta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] gdje su izgrađena dva betonska platoa postavio dvije prizemne građevine izgrađene od predgotovljenih elemenata, stambene namjene, tlocrtnih dimenzija 10,00 m x 4,5 m, što je utvrđeno kontrolnim očevidom dana 21. lipnja 2023. o čemu prileži zapisnik od
21. lipnja 2023. s fotografijama.
7. Kako je u postupku koji je prethodio donošenju ovdje osporenog rješenja tuženika nakon obustave građenja postavljanjem službenog znaka „zatvoreno gradilište“ tužitelj izveo gore opisane radove, a koje je tuženik zapisnički utvrdio te fotografirao, to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem proveo mjeru sprječavanja daljnjeg građenja izricanjem prve novčane kazne (članak 119. stavak 5. Zakona o Državnom inspektoratu, „Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21. i 67/23.).
8. Treba reći da u konkretnom slučaju tužitelj svojim žalbenim navodima ne osporava da je nakon obustave građenja izvodio određene radove, već osporava pravnu kvalifikaciju tih radova, tvrdeći da se ne radi o građenju odnosno nastavku građenja jer smatra da mobilne kućice ne predstavljaju građevinu u smislu Zakona o gradnji. Međutim, navedeni su prigovori isticani i u odnosu na rješenje o uklanjanju koje je postalo pravomoćno presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-2945/2024-2 od 30. rujna 2025. i kojom presudom su takvi prigovori tužitelja već otklonjeni (točka 12. obrazloženja). Slijedom izloženog, u smislu odredbe članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu ZUP), navedeni prigovori ne mogu biti od utjecaja u ovom postupku izvršenja rješenja o uklanjanju.
9. Slijedom svega navedenog, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari.
10. Valjalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
