- 1 -              I Kž 16/2023-4

Broj: I Kž 16/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika P. S. zbog kaznenog djela iz članka 238. stavka 1. točke 4. i dr. Krivičnog zakonika Republike Srbije, odlučujući o žalbi izručenika P. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 11. prosinca 2023. broj Kv I-19/2023-16 (Kir-210/2023.), u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

r i j e š i o je:

              Odbija se kao neosnovana žalba izručenika P. S..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 11. prosinca 2023. broj Kv I-19/2023-16 (Kir-210/2023.), na temelju članka 38. i 56. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04., - dalje: ZOMPO), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje u Republiku Srbiju stranca P. S., državljanina R. S. i B. i H., s prebivalištem u B., R. B. ..., B. i H., uhićenog 19. srpnja 2023., sada u istražnom zatvoru Zatvora u Požegi, radi vođenja dvaju kaznenih postupaka kod Višeg suda u Novom Sadu, Posebnog odeljenja za suzbijanje korupcije u predmetu broj KPP PO4 44/2022 i Kv-PO4 26/2023 po optužnom prijedlogu Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu, Posebnog odeljenja za suzbijanje korupcije broj KTOKO 149/22 (KTKO 950/18) od 7. prosinca 2022. zbog jednog produljenog kaznenog djela "zloupotrebe ovlašćenja u privredi" iz članka 238. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 33. i člankom 61. Krivičnog zakonika Republike Srbije i po optužnom prijedlogu istog tužilaštva broj KTKO-104/2022 od 6. veljače 2023. zbog kaznenog djela "zloupotrebe ovlašćenja u privredi" iz članka 238. stavka 1. točke 4. Krivičnog zakonika Republike Srbije.

1.1. Na temelju članka 37. stavka 1. ZOMPO utvrđeno je da se stranac P. S. ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te se ne može izvesti pred izvanredni sud niti se izvršiti druga kaznena sankcija osim one zbog koje je izručenje odobreno.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik P. S. po branitelju D. I., odvjetniku u S. B. "zbog svih zakonskih razloga", s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i člankom 81. ZOMPO, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

4.1. Nije u pravu izručenik kada tvrdi da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje jer da „naknadna zamolba za izručenje, dostavljena od strane Republike Srbije, nije ispunjavala formalne uvjete da bi se o njoj moglo odlučivati“, s obzirom da „dokumenti uz nju nisu prevedeni na hrvatski jezik“. Naime, člankom 3. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010. (dalje: Ugovor), koji u konkretnom slučaju treba primijeniti jer se radi o tzv. ugovornom izručenju, propisano je da se zamolbe i dokumentacija koju treba dostaviti prema odredbama ugovora sastavljaju na jeziku države moliteljice te da prijevod na jezik države od koje se traži izručenje nije potrebno prilagati pa je, stoga taj žalbeni prigovor izručenika neosnovan.

4.2. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da u pobijanom rješenju prvostupanjski sud nije dovoljno jasno obrazložio postojanje zakonskih pretpostavki za izručenje izručenika pa da bi, stoga, bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Suprotno prigovoru žalitelja, prvostupanjski sud je o svim odlučnim činjenicama dao potpune i jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa, stoga, nije počinjena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

4.3. Žalbeni prigovor izručenika da prvostupanjski sud nije obrazložio na koji način je utvrdio da izručenik nije hrvatski državljanin ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja jer tu činjenicu izručenik, ni tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, a ni sada u žalbi, nije dovodio u sumnju, s obzirom da se tijekom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom očitovao da je državljanin Bosne i Hercegovine, a uz zamolbu Republike Srbije priložena je i potvrda da je izručenik državljanin i Republike Srbije.

4.4. Osim toga, prvostupanjski sud je, protivno navodima žalbe, dao jasne razloge i o tome je li nastupila zastara kaznenog progona i pri tome pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara kaznenog progona, kao zakonska zapreka za izručenje iz članka 35. stavka 1. točke 4. ZOMPO i članka 11. Ugovora. Naime, prema sadržaju optužnih prijedloga, priloženih uz zamolbu za izručenje, vidljivo je da se izručenik tereti za kaznena djela počinjena u periodu od 2016. do 2018. godine. Za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje: KZ/11.), koje kazneno djelo, prema pravilima o obostranoj kažnjivosti, odgovara kaznenom djelu "zloupotrebe ovlašćenja u privredi" iz članka 238. stavka 1. točke 4. Krivičnog zakonika Republike Srbije, propisana je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Na temelju članka 81. stavka 1. alineje 4. KZ/11 kazneni progon zastarijeva nakon 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od tri godine pa je nesporno da zastara kaznenog progona u konkretnom slučaju nije nastupila po domaćem pravu, a prema podacima sadržanim u dokumentaciji priloženoj uz zamolbu za izručenje, zastara kaznenog progona nije nastupila ni prema pravu Republike Srbije. Stoga je i taj žalbeni prigovor izručenika neosnovan.

5. S obzirom da u pobijanom rješenju nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08. u vezi s člankom 81. ZOMPO.

Zagreb, 9. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Damir Kos, v.r.