Poslovni broj: Usž-4755/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, kojeg zastupa opunomoćenica Željka Karlović, odvjetnica u Zagrebu, Šoštarićeva 10, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 6197/2023-8 od 15. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6197/2023-8 od 15. listopada 2025. u dijelu u kojem je poništena točka II. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/21-001/65, URBROJ: 251-04-01/010-22-12 od 9. svibnja 2022. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/II- 943-02/22-01/313, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 8. studenoga 2023. (točka I. izreke) te odbija žalba zainteresirane osobe protiv točke I. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 943-05/21-001/65, URBROJ: 251-04-01/010-22-12 od 9. svibnja 2022., dok se točka II. izreke istog rješenja poništava i odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka (točka II. izreke). Tuženiku se nalaže da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 875,00 €, u roku 30 dana od dana primitka presude, dok se u preostalom iznosu od 53,09 €, na ime sudske pristojbe odbija zahtjev za nadoknadu troškova (točka III. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje od 9. svibnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za određivanje naknade za k. č. br. [katastarska čestica], površine 186 čhv k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke), a zainteresiranoj osobi naloženo je da u roku od 15 dana od izvršnosti tog rješenja naknadi tužitelju troškove odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 1.250,00 kuna (točka II. izreke).
2. Tužitelj je izjavio žalbu kojom pobija točku II. izreke prvostupanjske presude, u dijelu kojim je poništena točka II. prvostupanjskog rješenja te je odbijen njegov zahtjev za nadoknadu troškova upravnog postupka, radi pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, iznosi da Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14., 69/17. i 98/19., dalje: ZION) nije na drugačiji način regulirano pitanje troškova postupka ako postupak izvlaštenja nije pokrenut na inicijativu korisnika izvlaštenja, radi čega je u ovoj spornoj situaciji trebalo primijeniti odredbu članka 161. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Zaključuje da odredbom članka 38. ZION- a nije uređena naknada troškova postupka izvlaštenja koji nije pokrenut primjenom članka 28. ZION-a pa, poštujući temeljne odredbe i svrhu ZUP-a, a u skladu s člankom 3. istog Zakona, smatra da je potrebno primijeniti opći postupovni propis. Uzimajući u obzir mjerodavan članak 161. stavak 2. ZUP-a, ističe da tuženik neutemeljeno zauzima stav kako stranka koja je uspjela u upravnom postupku nema pravo na naknadu troška odvjetničkog zastupanja. Također, prema mišljenju tužitelja, nije osnovan ni zaključak tuženika da se odredbom članka 162. ZUP-a uređuju samo nagrade i troškovi drugih osoba koje sudjeluju u postupku (svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici). Ukazuje da u konkretnom slučaju predmet nije pokrenut po službenoj dužnosti. Skreće pozornost na izraženo shvaćanje tuženika u drugim predmetima, prema kojem je postupak izvlaštenja izrazito složen upravni postupak koji mora biti proveden uz poštivanje najviših postupovnih standarda, koji su, osim ZION-om, propisani i ZUP-om pa, ako je jedno od temeljnih načela pomoć neukoj stranci, koju pruža javnopravno tijelo koje postupak vodi, nužnim i opravdanim smatra zastupanje po odvjetniku, kao osobi ovlaštenoj i kvalificiranoj za pružanje pravne pomoći. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Potražuje i trošak sastava žalbe, uvećano za PDV u iznosu od 1.512,50 €.
3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu odgovorile na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u upravnom postupku, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj daje svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava u odnosu na nadoknadu troškova odvjetničkog zastupanja u upravnom postupku, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu pravilnost stajališta zauzetog u osporenoj presudi da zainteresirana osoba osnovano osporava pravilnost točke II. izreke prvostupanjskog rješenja, jer razlozi dani u odnosu na troškove upravnog postupka nisu utemeljeni na pravilnoj primjeni članka 38. stavka 1. ZION-a, kao ni članka 161. i članka 162. ZUP-a, što je sve pravno relevantnim razlozima obrazložio već i tuženik, osnovano zaključujući da zainteresirana osoba nije u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak odvjetničkih usluga, jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku izvlaštenja. Stoga stranka nema pravo na troškove pravnog zastupanja po osnovi posebnog propisa (ZION-a), a niti nagrada za rad odvjetnika ulazi u troškove na koje bi stranka koja je uspjela u postupku imala pravo temeljem općeg postupovnog propisa (ZUP-a).
7. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, troškovi upravnog postupka i stranaka uređeni su odredbom članka 161. ZUP-a, kojom je, u stavku 1., propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima, dok, sukladno stavku 2. citirane zakonske odredbe, u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.
8. Stoga proizlazi da troškovi zastupanja stranke po odvjetniku nisu troškovi upravnog postupka kakve ima u vidu citirana zakonska odredba, jer je plaćanje istih utemeljeno na posebnim propisima (Zakon o odvjetništvu i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) i u obvezi je prvenstveno stranke koja se koristi odvjetničkim uslugama. Troškovi odvjetničkih usluga nisu obuhvaćeni ni odredbom članka 162. ZUP-a, koja se odnosi na nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku (svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici), a koje osobe imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom, s tim da protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku (istovrsno shvaćanje ovaj Sud je izrazio u nizu svojih presuda, npr. Usž-3375/2024, Usž-1632/2024, Usž-3055/2024, Usž-3315/2024).
9. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove da pobijani dio točke II. izreke presude prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeni nezakonitim pa je žalbu valjalo odbiti.
10. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude (točke I. i II.).
U Zagrebu 4. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
