Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: IU-134/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv OG, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18, 42/20 i 114/22), odlučujući o žalbi osuđenika OG protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru od 1. prosinca 2025. broj: Pp Prz-58/2025-2, na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba osuđenika OG i potvrđuje se rješenje o odbačaju zahtjeva za obnovu prekršajnog postupka.
Obrazloženje
1. Okrivljeni OG je presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj: Pp-845/2023 od 14. svibnja 2024. bio proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna te je oduzet trajno i bez naknade predmet naveden u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (pištolj sa streljivom).
1.1. Povodom žalbe protiv prvostupanjske presude, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je odbio okrivljenikovu žalbu i u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu, koja je time postala pravomoćna.
2. Osuđenik OG je potom osobno podnio zahtjev za obnovu postupka, koji je sud prvog stupnja odbacio pobijanim rješenjem na temelju članka 215. stavka 6. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), s obrazloženjem da osuđenik uz zahtjev nije priložio nikakve nove dokaze prikladne za njegovo oslobođenje ili osudu po blažem propisu, već ističe isključivo činjenice koje je već iznosio u žalbi protiv prvostupanjske presude, a koje nisu dovele do drugačije odluke, slijedom čega iznesene činjenice i predloženi dokazi nisu prikladni za obnovu postupka u smislu članka 214. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.
3. Osuđenik je osobno pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u bitnom ističe da je pobijano rješenje arbitrarno i paušalno te da sud nije dao dostatne i logične razloge za svoju odluku, već da umjesto provedbe izvida i ocjene dokaza suhoparno prepričava činjenični supstrat iz provedenog postupka. Tvrdi da je ključni dokaz – pištolj – pribavljen nezakonito, jer je pronađen nakon što je lišen slobode, izvan njegova posjeda i u nekretnini svjedoka ĐG i AG, bez naloga za pretragu i bez sastavljenog zapisnika o pretrazi u smislu članka 248. Zakona o kaznenom postupku, te bez valjane potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zbog čega je riječ o nezakonitom dokazu u smislu članka 90. Prekršajnog zakona. Ističe da ne postoji nikakav materijalni trag (fotodokumentacija, forenzički tragovi, DNA ni otisci prstiju), da sud nije ispitao njegovu suprugu SG niti je dopustio suočenje sa svjedocima O i AG, čime su povrijeđena njegova prava na obranu te načela kontradiktornosti, in dubio pro reo i materijalne istine, kao i jamstva iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da navedene nezakonitosti i propusti predstavljaju nove činjenice i okolnosti u smislu članka 214. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, koje sud drugog stupnja nije ocijenio. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i dopusti obnova postupka u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem, te da mu se, temeljem priloženog rješenja o statusu hrvatskoga ratnog vojnog invalida, prizna pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 202. Prekršajnog zakona, kao ni povrede koje se ističu u žalbi, da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, te da je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda o odbačaju zahtjeva za obnovu prekršajnog postupka.
6. Naime, ispitujući pobijano rješenje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je uvidom u predmetni spis utvrdio da dokazi i činjenice izneseni u zahtjevu doista nisu u konkretnom slučaju prikladni da dovedu do žaliteljeva oslobođenja ili osudu po blažem propisu, kako to predviđa odredba članka 214. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.
7. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žalitelja, kada je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te temeljio svoju odluku na analizi iskaza ispitanih svjedoka ĐG i AG (susjeda u čiju kuću je žalitelj prešao sa svojeg tavana u trenutku dolaska policije) te je i povodom žalbe na prvostupanjsku presudu sud drugog stupnja utvrdio da su u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni zadovoljavajući razlozi na temelju kojih je žalitelj proglašen krivim.
8. Ukazuje se da nova činjenica i dokaz mora biti nova po sadržaju i suštini, te moraju biti takve kvalitete da učine izvjesnim da se nešto što je pravomoćno utvrđeno, dogodilo drugačije. Ovaj sud nalazi da predloženi dokazi i činjenica nisu takve kvalitete da bi doveli do oslobađajuće odluke, a ti dokazi bili su i isticani u žalbi na prvostupanjsku presudu, a koja je drugostupanjskom odlukom odbijena kao neosnovana. Navedena zakonska odredba, propisujući da se prekršajni postupak može obnoviti u korist osuđenika ako se iznesu nove činjenice ili novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika koji je bio osuđen ili njegovu osudu po blažem propisu, pod „novim činjenicama“ podrazumijeva one činjenice koje bi mogle biti odlučne, a koje nisu bile utvrđivane u postupku, dok „novim dokazima“ smatra one dokaze koji nisu bili izvedeni u dokaznom postupku niti je sud, bilo po prijedlogu stranaka, bilo po službenoj dužnosti, uopće razmatrao mogućnost i potrebu njihovog izvođenja, a ti dokazi bi, u smislu citirane odredbe, mogli dovesti do odluke povoljnije za osuđenika.
9. Stoga je prvostupanjski sud osnovano i zakonito odbacio zahtjev osuđenika za obnovu prekršajnog postupka, jer u konkretnom slučaju nema osnove da se dopusti obnova prekršajnog postupka.
10. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u rješenju, na nerazumljivost istog i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima sav potreban sadržaj, a njezino obrazloženje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u rješenju ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost u odnosu na razloge odluke, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o tome da dokazi i činjenice izneseni u zahtjevu nisu u konkretnom slučaju prikladni da dovedu do obnove postupka.
11. Promatrajući cijeli postupak s aspekta pravičnosti, ovaj sud je utvrdio da je okrivljeniku svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane i iznošenja svih okolnosti i činjenica, te ovaj sud, promatrajući postupak i u njegovoj ukupnosti ne nalazi bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povreda Ustava niti povredu jamstva obrane i pravičnog suđenja predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 4. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 3 otpravka: za spis i osuđenika.
