REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-67/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HR, nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Borka Mihović, odvjetnica u Daruvaru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-353/2020-2 od 18. ožujka 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj Povrv-224/2018-32 od 20. siječnja 2020., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-353/2020-2 od 18. ožujka 2021. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj Povrv-224/2018-32 od 20. siječnja 2020. na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marije Kustić iz Bjelovara broj Ovrv- 1033/2018 od 30. ožujka 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos 104.338,50 kuna (13.848,10 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se drugostupanjska presuda u tom dijelu ukida i predmet se u navedenom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara posl. br. Ovrv- 1033/2018. od 30. ožujka 2018. godine, kojim se nalaže tuženiku HR, nositelju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Triglav osiguranju d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, plati 112.855,54 Kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima javnobilježničkog ovršnog postupka, te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 33.354,00 (trideset-tri-tisuće-tristo-pedeset-četiri) Kn, u roku od 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Povrv-224/2018-32 od 20. siječnja 2020.:
- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj Ovrv-1033/2018 od 30. ožujka 2018. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.517,04 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od 807,04 od 2. kolovoza 2016. do isplate i na iznos od 7.710,00 kn od
2. rujna 2016. do isplate,
- preinačuje u preostalom dijelu točke I. i u točki II. izreke i sudi:
Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj Ovrv- 1033/2018 od 30. ožujka 2018. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 104.338,50 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koje teku na:
- iznos od 79.858,50 kn od 15. studenoga 2016. do isplate,
- na iznos od 900,00 kn od 26. studenoga 2016. do isplate,
- na iznos od 2.620,00 kn od 26. studenoga 2016. do isplate,
- na iznos od 2.620,00 kn od 26. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 2.620,00 kn od 26. siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od 2.620,00 kn od 26. veljače 2017. do isplate,
- na iznos od 2.620,00 kn od 26. ožujka 2017. do isplate,
- na iznos od 2.620,00 kn od 26. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 2.620,00 kn od 26. svibnja 2017. do isplate,
- na iznos od 2.620,00 kn od 26. lipnja 2017. do isplate,
- na iznos od 2.620,00 kn od 26. srpnja 2017. do isplate,
- na iznos od 2.620,00 kn od 26. kolovoza 2017. do isplate, sve u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 29.863,18 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 4.973,18 kn po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koja teče od presuđenja 20. siječnja 2020. do isplate u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.706,25 kn u roku od 15 dana.
Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.“.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3672/2021-2 od 28. rujna 2021., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Kada utemeljenost zahtjeva tužitelja ovisi od utvrđivanja istinitosti potpisa tuženika na ispravi i kada tuženik u parnici istakne prigovor da se na spornoj ispravi ne nalazi njegov potpis, je li, u smislu članka 219. Zakona o parničnom postupku, teret dokaza postojanja i istinitosti te tzv. pozitivne činjenice da je tuženik vlastoručno potpisao spornu ispravu leži na tužitelju?“.
4. Tuženik je sukladno dopuštenju podnio reviziju protiv drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja radi kojeg je dopuštena revizija. Predložio je prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu sukladno navodima revizije, odnosno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu, ili je odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih premija osiguranja po policama osiguranja životinja (goveda), pri čemu je tuženik tijekom postupka osporavao da bi bio u ugovornom odnosu s tužiteljem na temelju ugovora o osiguranju, tvrdeći da nije potpisao sporne police osiguranja.
9. Prvostupanjski sud je ocijenio da iz provedenih dokaza ne proizlazi postojanje volje tuženika za sklapanje spornih ugovora o osiguranju životinja, odnosno da je među strankama došlo do nesporazuma (čl. 282. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), te je zaključio da ugovori o osiguranju nisu ni nastali i ne stvaraju prava i obveze za stranke, zbog čega ne postoji niti pravo tužitelja zahtijevati isplatu premije po navedenim policama. Stoga je, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice i odbio zahtjev tužitelja u cijelosti.
10. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i održao na snazi na platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice. Ocijenio je da među strankama nije bilo nesporazuma, dok u situaciji kad tuženik osporava da bi bio u ugovornom odnosu s tužiteljem na temelju ugovora o osiguranju tvrdnjom da nije osobno potpisao police osiguranja, da je tada na tuženiku teret dokazivanja činjenice da se na policama osiguranja ne nalazi njegov potpis te da je tuženik radi dokazivanja te činjenice trebao predložiti grafološko vještačenje. Budući da tuženik nije predložio grafološko vještačenje, niti je predložio bilo kakav drugi dokaz u prilog svojih tvrdnji, to po shvaćanju drugostupanjskog suda, pozivom na odredbu čl. 221. ZPP te primjenom pravila o teretu dokazivanja, tuženik nije uspješno osporio postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem.
11. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
12. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da je u postupku teret dokaza na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji.
13. Prema ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud pogrešno polazi od toga da je tuženik taj koji mora dokazati da se njegov potpis ne nalazi na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, kada je isti osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis. Naime, tužitelj je prethodno tvrdio da je u ugovornom odnosu s tuženikom upravo na temelju isprava na kojima tuženik osporava potpis, tvrdeći zapravo da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz tih isprava (ugovora), te da je dio sadržaja ugovora i potpis tuženika. Stoga je upravo tužitelj dužan dokazati ono što tvrdi tj. da se na ispravama (ugovorima) nalaze potpisi tuženika. Pritom je za naglasiti da zapravo tvrdnjom da na ispravi nije njegov potpis tuženik osporava ne samo činjenicu potpisa, već on suštinski tvrdi da ne postoji pravni (ugovorni) odnos na koji se sam tužitelj poziva, pa je u takvoj situaciji upravo na tužitelju teret dokaza da je s tuženikom potpisao i sklopio ugovore, na kojima temelji svoje potraživanje prema tuženiku (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-932/2021-2 od 9. veljače 2022., ispravljenoj rješenjem istog suda broj Rev-932/2021-4 od 7. lipnja 2022.).
14. Prema tome, reafirmirajući recentno pravno shvaćanje ovog suda izraženo u odluci broj Rev-932/2021-2 od 9. veljače 2022., ispravljenoj rješenjem istog suda broj Rev- 932/2021-4 od 7. lipnja 2022., odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:
„Kad utemeljenost zahtjeva tužitelja ovisi od utvrđivanja istinitosti potpisa tuženika na ispravi i kada tuženik u parnici istakne prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja i istinitosti činjenice da je tuženik vlastoručno potpisao spornu ispravu leži na tužitelju“.
15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, drugostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva nije cijenio sukladno navedenoj zakonskoj odredbi i pravnom shvaćanju revizijskog suda, radi čega drugostupanjska odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
16. Stoga je valjalo, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuti drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (jer uspjeh stranaka u sporu zasad nije poznat), te predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
18. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
