REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1136/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2039/2022-2 od 12. prosinca 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-9/2018-30 od 21. travnja 2022., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2039/2022-2 od 12. prosinca 2023. u dijelu pod točkom I. izreke i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-9/2018-30 od 21. travnja 2022. u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, pod točkom V. izreke za iznos od 16.500,03 EUR s pripadajućim kamatama i pod točkom VII. izreke pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, da tužitelju ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime rada na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno u utuženom razdoblju isplati iznos od 75.720,83 kn bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi: na iznos od 3.754,46 kn od 16. siječnja 2013. pa do isplate, na iznos od 5.450,01 kn od 16. veljače 2013. pa do isplate, na iznos od 3.512,06 kn od 16. ožujka 2013. pa do isplate, na iznos od 4.477,62 kn od 16. travnja 2013. pa do isplate, na iznos od 3.192,85 kn od 16. svibnja 2013. pa do isplate, na iznos od 6.397,34 kn od 16. lipnja 2013. pa do isplate, na iznos od 4.869,77 kn od 16. srpnja 2013. pa do isplate, na iznos od 947,74 kn od 16. kolovoza 2013. pa do isplate, na iznos od 7.671,06 kn od 16. rujna 2013. pa do isplate, na iznos od 4.072,59 kn od 16. listopada 2013. pa do isplate, na iznos od 6.433,31 kn od 16. studenog 2013. pa do isplate, na iznos od 2.596,52 kn od 16. prosinca 2013. pa do isplate, na iznos od 6.208,93 kn od 16. siječnja 2014. pa do isplate, na iznos od 5.117,60 kn od 16. veljače 2014. pa do isplate, na iznos od 4.068,98 kn od 16. ožujka 2014. pa do isplate na iznos od 752,64 kn od 16. travnja 2014. pa do isplate, na iznos od 6.197,35 kn od 16. svibnja 2014. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, da tužitelju ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovu neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje isplati iznos od 35.606,24 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama: na iznos od 899,52 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate, na iznos od 1.642,56 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate, na iznos od 903,52 kn od 16. kolovoza 2014. pa do isplate, na iznos od 1.724,80 kn od 16. rujna 2014. pa do isplate, na iznos od 824,96 kn od 16. listopada 2014. pa do isplate, na iznos od 2.846,40 kn od 16. studenog 2014. pa do isplate, na iznos od 1.649,92 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate, na iznos od 1.649,60 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate, na iznos od 1.361,04 kn od 16. veljače 2015. pa do isplate, na iznos od 2.062,00 kn od 16. ožujka 2015. pa do isplate, na iznos od 1.649,60 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate, na iznos od 1.728,32 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate, na iznos od 1.649,60 kn od 16. lipnja 2015. pa do isplate, na iznos od 1.577,92 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate, na iznos od 1.657,28 kn od 16. rujna 2015. pa do isplate, na iznos od 828,64 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate, na iznos od 868,00 kn od 16. studenog 2015. pa do isplate, na iznos od 792,48 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate, na iznos od 1.736,00 kn od 16. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 868,00 kn od 16. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 792,48 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 868,00 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate, na iznos od 828,64 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate, na iznos od 828,64 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate, na iznos od 868,00 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate, na iznos od . 796,16 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate, na iznos od 832,32 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate, na iznos od 871,84 kn od 16. studenog 2016. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, da tužitelju ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi potraživanja za neiskorištenu dnevnu stanku isplati iznos od 28.984,22 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom: na iznos od 579,48 kn od 16. siječnja 2013. pa do isplate, na iznos od 787,67 kn od 16. veljače 2013. pa do isplate, na iznos od 447,68 kn od 16. ožujka 2013. pa do isplate, na iznos od 427,36 kn od 16. travnja 2013. pa do isplate, na iznos od 408,80 kn od 16. svibnja 2013. pa do isplate, na iznos od 822,64 kn od 16. lipnja 2013. pa do isplate, na iznos od 511,00 kn od 16. srpnja 2013. pa do isplate, na iznos od 160,98 kn od 16. kolovoza 2013. pa do isplate, na iznos od 618,42 kn od 16. rujna 2013. pa do isplate, na iznos od 513,30 kn od 16. listopada 2013. pa do isplate, na iznos od 730,86 kn od 16. studenog 2013. pa do isplate, na iznos od 482,94 kn od 16. prosinca 2013. pa do isplate, na iznos od 769,95 kn od 16. siječnja 2014. pa do isplate, na iznos od 708,36 kn od 16. veljače 2014. pa do isplate, na iznos od 674,64 kn od 16. ožujka 2014. pa do isplate, na iznos od 107,32 kn od 16. travnja 2014. pa do isplate, na iznos od 751,24 kn od 16. svibnja 2014. pa do isplate, na iznos od 843,30 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate, na iznos od 872,61 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate, na iznos od 808,50 kn od 16. rujna 2014. pa do isplate, na iznos od 773,40 kn od 16. listopada 2014. pa do isplate, na iznos od 948,80 kn od 16. studenog 2014. pa do isplate, na iznos od 928,08 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate, na iznos od 979,45 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate, na iznos od 623,81 kn od 16. veljače 2015. pa do isplate, na iznos od 876,35 kn od 16. ožujka 2015. pa do isplate, na iznos od 927,90 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate, na iznos od 1.026,19 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate, na iznos od 927,90 kn od 16. lipnja 2015. pa do isplate, na iznos od 394,48 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate, na iznos od 379,75 kn od 16. kolovoza 2015. pa do isplate, na iznos od 569,69 kn od 16. rujna 2015. pa do isplate, na iznos od 517,90 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate, na iznos od 271,25 kn od 16. studenog 2015. pa do isplate, na iznos od 445,77 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate, na iznos od 813,75 kn od 16. siječnja 2016. pa do isplate, na iznos od 434,00 kn od 16. veljače 2016. pa do isplate, na iznos od 396,24 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 434,00 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate, na iznos od 673,27 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate, na iznos od 414,32 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate, na iznos od 271,25 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate, na iznos od 398,08 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate, na iznos od 520,20 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate, na iznos od 762,86 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate, na iznos od 416,16 kn od 16. studenog 2016. pa do isplate, na iznos od 832,32 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, da tužitelju ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi potraživanja za vrijeme aktivne pripravnosti 4 sata po redovnoj cijeni sata isplati iznos od 90.798,48 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom: na iznos od 5.846,62 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate, na iznos od 2.865,12 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate, na iznos od 4.312,40 kn od 16. rujna 2014. pa do isplate, na iznos od 2.578,06 kn od 16. listopada 2014. pa do isplate, na iznos od 4.743,64 kn od 16. studenog 2014. pa do isplate, na iznos od 5.259,25 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate, na iznos od 6.619,84 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate, na iznos od 2.381,74 kn od 16. veljače 2015. pa do isplate, na iznos od 4.330,44 kn od 16. ožujka 2015. pa do isplate, na iznos od 5.361,49 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate, na iznos od 6.912,99 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate, na iznos od 5.877,02 kn od 16. lipnja 2015. pa do isplate, na iznos od 3.363,56 kn od 16. kolovoza 2015. pa do isplate, na iznos od 932,13 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate, na iznos od 1.410,53 kn od 16. studenog 2015. pa do isplate, na iznos od 693,46 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate, na iznos od 2.377,61 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 1.736,02 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate, na iznos od 4.971,37 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate, na iznos od 2.071,41 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate, na iznos od 1.990,22 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate, na iznos od 2.496,83 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate, na iznos od 3.923,59 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate, na iznos od 876,87 kn od 16. studenog 016. pa do isplate, na iznos od 6.866,27 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, da tužitelju ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 24.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2022. do isplate kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kn kao neosnovan.“.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-9/18-30 od 21. travnja 2022. u dijelu pod točkama I. do III. izreke, točkom V. izreke za iznos od 2.189,93 eur/ 16.500,03 kn s pripadajućim kamatama i pod točkom VII. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr- 9/18-30 od 21. travnja 2022. u dijelu pod točkama IV. izreke i točkom V. izreke u dijelu kojime je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka prihvaćen preko iznosa od

2.189,93 eur/ 16.500,03 kn i sudi:

II.a Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ND iz [adresa] u dijelu kojim od tuženice Republike Hrvatske zahtjeva isplatu iznosa od 12.051,03 eur (90.798,48 kn) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.846,62 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate, na iznos od 2.865,12 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate, na iznos od 4.312,40 kn od 16. rujna 2014. pa do isplate, na iznos od 2.578,06 kn od 16. listopada 2014. pa do isplate, na iznos od 4.743,64 kn od 16. studenog 2014. pa do isplate, na iznos od 5.259,25 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate, na iznos od 6.619,84 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate, na iznos od 2.381,74 kn od 16. veljače 2015. pa do isplate, na iznos od 4.330,44 kn od 16. ožujka 2015. pa do isplate, na iznos od 5.361,49 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate, na iznos od 6.912,99 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate, na iznos od 5.877,02 kn od 16. lipnja 2015. pa do isplate, na iznos od 3.363,56 kn od 16. kolovoza 2015. pa do isplate, na iznos od 932,13 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate, na iznos od 1.410,53 kn od 16. studenog 2015. pa do isplate, na iznos od 693,46 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate, na iznos od 2.377,61 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate, na iznos od 1.736,02 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate, na iznos od 4.971,37 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate, na iznos od 2.071,41 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate, na iznos od 1.990,22 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate, na iznos od 2.496,83 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate, na iznos od 3.923,59 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate, na iznos od 876,87 kn od 16. studenog 016. pa do isplate na iznos od 6.866,27 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate.

II.b Odbija se zahtjev tužitelja ND iz [adresa] za naknadu troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 1.035,23 eur (7.799,94 kn) sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 21. travnja 2022. do isplate kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju ND iz [adresa] da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi trošak žalbe u iznosu od 161,76 eur (1.218,75 kn) u roku 15 dana.“.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1134/2024-2 od 27. ožujka 2024. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2039/2022-2 od 12. prosinca 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-9/18-30 od 21. travnja 2022. u dijelu pod točkama I. do III. izreke te pod točkom V. izreke za iznos 2.189,93 EUR/ 16.500,03 kuna s pripadajućim kamatama i pod točkom VII. izreke, zbog pravnih pitanja:

„1. Je li ispravno rad tužitelja, kao djelatne vojne osobe, u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 satnu nazočnost na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12) i Pravilniku o izmjeni i dopuni Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09), propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo i isplaćuje im se pripadajući dodatak?

2. Je li osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva odnosno nakon rada na izdvojenom objektu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj organizaciji rada u turnusima, sukladno odredbi točke III. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i sedam dana odmora?

3. Je li tužena bila u obvezi u evidencijama radnog vremena evidentirati i korištenje dnevnog odmora (stanke), iako niti jednim pozitivnim pravnim propisom u Republici Hrvatskoj isto nije propisano, a tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj za vrijeme obavljanja rada koristio dnevnu stanku te na kome je teret dokazivanja da radnik nije iskoristio stanku za dnevni odmor?“.

4. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženice kao i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje ili preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, a tužitelju naložiti da joj nadoknadi troškove revizijskog postupka.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a tuženici naložiti da mu naknadi troškove revizijskog postupka.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnova naknade za rad na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati odmora dnevno u razdoblju od siječnja 2013. do svibnja 2014., za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje u razdoblju od lipnja 2014. do studenoga 2016., za neiskorištenu dnevnu stanku u razdoblju od siječnja 2013. do prosinca 2016., sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba i raspoređen na rad u izdvojenom objektu uz obavezan smještaj na vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana kroz koje razdoblje nije smio napuštati mjesto rada odnosno lokaciju na koju je raspoređen,

- da je rad bio organiziran kao efektivni rad u trajanju od 12 sati i nakon toga 12 sati aktivne pripadnosti,

- da je tužitelj na izdvojenom objektu boravio 7 dana i nakon toga je koristio 7 slobodnih dana time da su mu subote i nedjelje uračunate u dane odmora,

- da tuženica nije dokazala da je omogućila tužitelju korištenje dnevne stanke od 60 minuta odnosno da se nije pozivala da je dnevna stanka iskorištena,

- da je sud ocjenom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. oec. Vatroslava Zovka odlučio o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju naknadu razlike plaće s osnova rada na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati odmora dnevno, s osnova neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje, s osnova neiskorištene dnevne stanke i s osnova potraživanja za vrijeme aktivne pripadnosti 4 sata po redovnoj cijeni sata, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka djelomično prihvaćen i djelomično odbijen. Pritom se pozvao na odredbe Zakona o Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 - ZSOSRH/02) i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/2013 - dalje: ZSOSRH/13), Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka), te Odluku o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15 i 84/15 - dalje: Odluka/14).

11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku osim u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće s osnova aktivne pripadnosti 4 sata po redovnoj cijeni sata i u dijelu zahtjeva za naknadom troškova postupka.

12. U razdoblju koje je u revizijskom stadiju postupka sporno, od siječnja 2013. do prosinca 2016. te odgovor na postavljena pravna pitanja mjerodavne su odredbe ZSOSRH/02, a od 26. lipnja 2013. primjenjuje se ZSOSRH/13, te podzakonski akti koji su doneseni na temelju odredbi ZSOSRH, Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09), Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15 i 84/15 - dalje: Odluka/14) te odredbe Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12 - dalje: Pravilnik/08) za razdoblje do 31. ožujka 2014., a za razdoblje nakon 1. travnja 2014. Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15 - dalje: Pravilnik/14).

13. Prema odredbama čl. 96. ZSOSRH/02 i čl. 153. ZSOSRH/13 raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

14. Odredbom čl. 154. ZSOSRH/13 propisano je:

„1) Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

(2) Radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena.

(3) Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. (5) Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

(6) Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti.“.

14.1. Sukladno odredbi čl. 155. ZSOSRH/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. toga Zakona.

15. U odnosu na prvu spornu osnovu - rad na izdvojenom objektu mjerodavno pravo je uz ZSOSRH/02 i ZSOSRH/13 Odluka/09, Odluka/14, Pravilnik/08 i Pravilnik/14.

15.1. Odredbom točke II. Odluke/09 propisano je da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

15.2. Prema odredbi točke III. st. 1. Odluke/09 radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Prema st. 2. iste točke kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno. Prema st. 3. iste točke preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom.

15.3. Odredbom točke V. st. 1. Odluke/09, propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Prema st. 2. iste točke pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.).

15.4. Odredba točke VI. Odluke/09 glasi:

„Pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo.

Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke.“.

15.5. Prema točki XIII. Odluke/09, osnovna plaća za svaki sat rada uvećava se za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%, s tim da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

15.6. Odredba točke XI. Odluke/09, glasi:

„Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.

Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.“.

15.7. Poseban propis iz točke VI. st. 2. Odluke/09, kojim se uređuju dodaci na plaću je Pravilnik/08 koji je bio na snazi do 31. ožujka 2014. te Pravilnik/14 koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

15.8. Pravilnik/08 u čl. 17.a propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje se na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada u kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu odnosno broj dana provedenih na dežurstva unutarnje službe, s time da je čl. 17.b određena visina dodatak za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034.

15.9. Prema čl. 4. st. 1. Pravilnika/08 djelatnim vojnim osobama pripadaju sljedeći dodaci na plaću: 1. Letački dodatak, 2. Mornarički dodatak, 3. Roniteljski dodatak, 4. Padobranski dodatak, 5. Pirotehnički dodatak, 6. Dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi, 7. Vojnopolicijski dodatak, 8. Dodatak za otežane uvjete posla i štetnost po zdravlje, 9. Dodatak za zdravstvenu službu, 10. Nastavnički/instruktorski dodatak, 11. Dodatak za deficitarne struke i specijalnosti, 12. Dodatak za akademski stupanj, 13. Zapovjedni/voditeljski dodatak, 13.a Dodatak za dežurstvo i 13.b Dodatak za obavljanje stražarske službe. Sukladno st. 2. istog članka djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak iz stavka 1., točaka 1. - 11. toga članka, uz ostvarenje prava na dodatke iz točke 12., 13., 13.a i 13.b stavka 1. toga članka.

15.10. U Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

15.11. Odredbom čl. 6. Pravilnika/14 propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

15.12. Prema čl. 7. Pravilnika/14 dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letenja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

15.13. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe, ali te dodatke kada je u pitanju rad djelatne vojne osobe na izdvojenom objektu, čiji rad zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je radio na izdvojenom objektu u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva (točke XI. Odluke/09) u prvom redu treba sagledati sukladno točke VI. st. 3. Odluke/09, koja odredba isključuje uvećanje plaće djelatne vojne osobe iz točke XIII. Odluke/09 za rad koji je organiziran kao višednevni boravak (7 dana po 24 sata) u izdvojenom objektu.

15.14. Sadržaj odredbe točke VI. st. 1. i 2. i točke XI. Odluke/09, upućuje na to da se pod aktivnim dežurstvom smatra period koji slijedi nakon najviše 12 sati rada i za taj period za vrijeme važenja Odluke/09 djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva sukladno posebnom propisu kojim se uređuju dodaci na plaću i to neovisno je li u taj period ulazi vrijeme odmora od 8 sati ili ne. Ovo stoga, jer period aktivnog dežurstva i dodatak za taj period rada nisu Odlukom/09 ni na koji način vezani za odmor od 8 sati, niti u smislu te Odluke utječu na visinu dodatka na koji tužitelj ima pravo u smislu točke VI. st. 2. Odluke/09. Taj dodatak tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno u aktivnom dežurstvu pripada neovisno je li on u tom periodu radio ili je odmarao manje ili više od 8 sati, jer se pod aktivnim dežurstvom računa cjelokupno preostalo vrijeme koje djelatne vojne osobe provode na radnom mjestu tijekom 24 sata nakon rada od najviše 12 sati, pri čemu se vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu također smatra aktivnim dežurstvom sukladno točke V. st. 2. Odluke/09.

16. Iz navedenog proizlazi da tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da mu je u utuženom razdoblju rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (7 dana) sukladno prethodno navedenim mjerodavnim odredbama za rad na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju od siječnja 2013. do prosinca 2016. ne pripada pravo na uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke/09, već sukladno točke VI. st. 1. i 2. Odluke/09 pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08, odnosno čl. 6. i 7. Pravilnika/14, a na što se osnovano ukazuje u reviziji. Time je ujedno i odgovoreno na prvo postavljeno pitanje.

17. Iz spisa proizlazi da nižestupanjski sudovi prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka te na istom temelje svoju odluku. Međutim, nije jasno što su utvrdili na temelju tog izvedenog dokaza jer tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje „iznos od 75.720,83 kune bruto razlike na ime rada na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati odmora dnevno u utuženom razdoblju“, dok u nalazu i mišljenju vještaka za iznos od 75.720,83 kune bruto vještak navodi da predstavlja „iznos razlike koja pripada tužitelju za 8 sati redovnog rada uvećanog za 10% za rad u drugoj smjeni, 40% za rad noću, 25% za rad subotom, 35% za rad nedjeljom, 150% za rad na blagdane i neradne dane te 4X sedam dana po 50% za prekovremene sate rada od 11. siječnja 2013. do 31. svibnja 2014.“.

18. Stoga nije jasno što je tužitelju dosuđeno s osnove rada na izdvojenom objektu s obzirom da se u nalazu i mišljenju vještaka navode postoci uvećanja s više različitih osnova te prekovremenih sati, a shvaćanje je ovog suda da tužitelju pripada dodatak na plaću za rad na izdvojenom objektu (na kojem je mogao raditi najviše 12 sati) sukladno točke VI. st. 1. i 2. Odluke/09 u vezi s čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08.

19. U odnosu na drugu spornu osnovu - isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane - subote i nedjelje, mjerodavni propisi, uz naprijed citirane odredbe ZSOSRH/02 i ZSOSRH/13 su i Odluka/14 i Pravilnik/14.

19.1. Odredbom točke II. Odluke/14 (koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014.) propisano je da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Točkom III. Odluke/14 je propisano da se pod radnim vremenom iz točke II. Odluke/14 podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

19.2. U Glavi II. Odluke /14 propisano je redovno radno vrijeme (točka V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka XIII. do XX.).

19.3. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme, koje se u smislu te Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici mogu (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (točka V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama točke VI. i VII. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje rada duljeg od redovnog radnog vremena pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka VII. st. 4. Odluke/14).

19.4. Odredbom točke IX. Odluke/14 u st. 1. propisano je da osim rada u redovnom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao rad u smjenama i rad u turnusima, time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (točka XII. st. 1. Odluke/14).

19.5. Točka XII. Odluke/14. glasi:

„(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.“.

19.6. Prema točki IV. Odluke/14 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službe, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

19.7. Pravilnik/14 propisuje u čl. 3. st. 1. da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, dok su u Glavi II. Pravilnika/14 propisani dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

19.8. Člankom 6. Pravilnika/14 propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu, a u čl. 7. Pravilnika/14 propisan je dodatak za otežane uvjete rada djelatnih vojnih osoba raspoređenih na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letanja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

20. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj kao djelatna vojna osoba radio na izdvojenom mjestu rada uz smještaj na vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana te da je nakon svakog sedmodnevnog boravka na lokaciji tužitelj koristio sedam slobodnih dana u koje su ubrajane subote i nedjelje. Sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu za slobodne dane koji su padali na subotu i nedjelju nakon sedmodnevnog neprekidnog rada na izdvojenom mjestu rada.

21. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelju, za oblik rada koji je obavljao na izdvojenom objektu u kontinuitetu 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1, odnosno za sedam dana rada u kontinuitetu pripada mu sedam dana odmora također u kontinuitetu.

22. Budući da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji, za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo za takav rad, to za takav rad vrijedi poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledavati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbe točke V. Odluke/14 (kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati), već i kroz odredbe koje se odnose na rad organiziran kao posebni oblik rada u turnusu propisan točkom XII. Odluke/14.

23. Slijedom navedenog, premda u redovnom radnom vremenu iz točke V. Odluke/14, subota i nedjelja ne spadaju u radne dane, to ne znači da djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno u obliku rada na izdvojenom objektu (kao posebnom obliku rada u turnusu) kada nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu, ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani.

24. To stoga što ne samo da djelatna vojna osoba za takav oblik rada prima i posebne dodatke na plaću, već i stoga što kad djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno kada radi u posebnom obliku rada u turnusu (PORT) radi u kontinuitetu 7 dana i nakon toga se u kontinuitetu i odmara 7 dana. Stoga, u takvoj situaciji kod takvog posebnog oblika rada, subote i nedjelje ulaze u 7 dana odmora, jer odmor nakon takvog višednevnog boravka na radnom mjestu u trajanju od 7 dana, odnosno posebnog oblika rada u turnusu čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu, kako to osnovano tuženik navodi u reviziji. Pri tome valja reći da na to ukazuje i točka XII. Odluke/14, kojom je propisano da kada djelatna vojna osoba radi u takvom obliku rada u turnusu mjesec dana, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati.

25. Stoga su prema shvaćanju ovog suda, djelatnim vojnim osobama koje kada rade u posebnom obliku rada u turnusu u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora, subote i nedjelje uključene u 7 dana odmora u kontinuitetu, te istima za 7 dana koliko su provele u kontinuitetu na radu na izdvojenom objektu pripada isto toliko slobodnih dana u kontinuitetu neovisno o tome što u te dane padaju subote i nedjelje. Time je ujedno odgovoreno na drugo pravno pitanje za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije (tako i ovaj sud u odluci broj Rev 1018/2023-4 od 22. listopada 2025.).

26. S obzirom na navedeno pravno shvaćanje ovog suda, u odnosu na drugo pravno pitanje za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije i utvrđenja nižestupanjskih sudova na temelju kojih je tužitelju dosuđena naknada "po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje", nije jasno što je tužitelju za koje razdoblje dosuđeno odnosno nije jasno (s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, izreke sudova te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke) pripada li tužitelju (i za koje razdoblje) pravo na naknadu za dane koji nisu iskorišteni, a spadaju u 7 dana kontinuiranog odmora nakon 7 dana rada na izdvojenom objektu, ili se radi i o nekim drugim neiskorištenim slobodnim danima osim subota i nedjelja kao slobodnih dana nakon 7-dnevnog neprekidnog rada na izdvojenom objektu. To stoga jer nižestupanjski sudovi bezuvjetno prihvaćaju pravilnost izračuna sačinjenog po vještaku financijske struke bez utvrđenja što čini (i za koje razdoblje) obračun za koji se navodi da potraživanje čine „neiskorišteni slobodni dani uključujući subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodni dani“, u odnosu na mjesečni fond sati.

27. U odnosu na treću spornu osnovu - isplatu naknade za neiskorištenih 60 minuta dnevnog odmora - stanke na snazi su u utuženom razdoblju bile Odluka/09 i Odluka/14 prema kojima pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske kojemu je određeno dnevno radno vrijeme dulje od 8 sati ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta, a može se ovisno o procesu rada koristiti u više dijelova (točka III. st. 6. Odluke/09) i prema kojima djelatna vojna osoba koja radi u turnusu ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla (točka XI. st. 2. Odluke/14).

27.1. Iz spisa proizlazi da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj na osnovu zapovijedi dnevno radio 12 sati pa bi u smislu naprijed navedenih odredbi Odluka, imao pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor (stanku) od 60 minuta.

27.2. U odnosu na teret dokaza i vođenje evidencije korištenja stanke ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci broj Rev-300/2023-2 od 23. svibnja 2023. prema kojem je teret dokazivanja da tužitelj nije koristio stanku na tužitelju, a ne na tuženici, kao i da nije postojala obveza vođenja evidencije korištenja stanke.

28. Međutim, u ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su u tom dijelu prihvatili tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelju pripada naknada s osnova 60 minuta nekorištene dnevne stanke kod dvanaestosatnog radnog vremena jer tuženica nije dokazala da je tužitelju omogućila korištenje dnevnog odmora od 60 minuta te da se nije pozivala da to da je dnevna stanka iskorištene, pa su tužitelju dosudili zatraženi iznos ne vodeći računa da nije na tuženoj teret dokaza je li tužitelju koristio 60 minuta dnevnog odmora već na tužitelju.

29. S obzirom da pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova, na kojima je utemeljena pobijana odluka, nisu podudarna s pravnim shvaćanjima revizijskog suda u odnosu na pravna pitanja za koja je tuženici dopušteno podnošenje revizije, te zbog pogrešnog pravnog pristupa (pogrešne primjene materijalnog prava) nižestupanjski sudovi nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, nema uvjeta za preinaku pobijane odluke u pobijanim dijelovima, pa su na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinute obje nižestupanjske odluke, predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

30. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina