REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5678/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) SB, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2) FB, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćnici Marini Radoš-Balić, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženih 1) SBĆK iz [adresa], zastupana po punomoćnici Maji Krstović, odvjetnici u Dubrovniku, 2) SBĆ iz [adresa], 3) FBĆ iz [adresa], 4) EB iz [adresa], 5) EBĆ [adresa] iz [adresa] i 6) KBĆ iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije oba tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1449/2025-3 od 27. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-22/2024 od 18. ožujka 2025., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije prvo i drugo tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženicima SBĆK, SBĆ, FBĆ, EB, EBĆ, KB da tužiteljima SB i JB solidarno plati na ime naknade imovinske štete iznos od 32. 000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2008. godine do isplate, u roku od 15 dana, te da tužitelju SB koji je preuzeo postupak nakon smrti mldb OB kao njegov nasljednik, plati na ime naknade neimovinske štete iznos od 30. 000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.
Dužan su tuženici solidarno naknaditi tužiteljima parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana".
II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženici ad 1. SBĆK parnični trošak u iznosu od 10.125,00 EUR u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zateznim kamatama tekućom od dana donošenja presude do isplate određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnose prvo i drugo tužitelji zbog pitanja:
„Da li je mogao biti neodgovoran sada pokojni PB za prouzročenu imovinsku i neimovinsku štetu tužiteljima kao roditeljima pok. OB kojima je naplaćivao znatne utužene iznose na ime troškova liječenja homeopatskim pripravcima, a za koje je znao da ne mogu izliječiti neizlječivo bolesnog pok. F
Kako ne postoji uzročna veza između radnji tj. tretmana sada pok. PB i utužene štete uz shvaćanje suda da ne nalazi smanjenje životne aktivnosti kod sada pok. OB, pa i neovisno o svim obećanjima i uvjeravanjima u izlječenje OB upućenim od sada pok. PB tužiteljima ad 1) i ad 2)?
Da li je pok. OB uz obećanja pok. PB za potpunim izlječenjem od neizlječive bolesti bio izložen predmetnom nesavjesno provedenom postupku liječenja homeopatskim pripravcima u vidu ulja i masti, a tužitelji enormnim troškovima liječenja?
Da li je neizlječivo zdravstveno stanje pok. OB zahtijevalo predmetno primijenjene tretmane liječenja?
Da li se u ovakvoj situaciji može zaključiti da je pok. PB neodgovoran za utuženu štetu?,
za koja ističu da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno podnose prijedlog i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna jer u odnosu na ista tužitelji nisu uopće iznijeli razloge važnosti tih pitanja, niti tužitelji u prijedlogu navode da bi o tim postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih-žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.
7. Umjesto toga, predlagatelji u prijedlogu samo izražavaju nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno pozivaju na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.
8. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, to prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
9. Također, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tužitelji dostavili uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tuženika, iznose činjenice i predlažu dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje, čime tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Pri tome treba naglasiti da je svaka presuda samostalan akt presuđenja i da činjenica da je u istim postupku ranije donesena drugačija presuda koja je u postupku pravnih lijekova ukinuta, više ne postoji, i time niti ne predstavlja relevantnu procesnu činjenicu.
10. Zbog toga je glede prijedloga tužitelja u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I., u smislu čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
11. Zbog svih gore navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
