REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4879/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, mr. sc. Neri Radas i mr. sc. Senije Ledić članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg banaka Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-797/2024-2 od 9. travnja 2025., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-258/2023-32 od 25. srpnja 2024., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice LĆ u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice LĆ u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Dopušta se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-797/2024-2 od 9. travnja 2025., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-258/2023-32 od 25. srpnja 2024. u dijelu pod točkom VII. izreke, u odnosu na pitanje:

„Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?“.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-258/2023-32 od 25. srpnja 2024., pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206758708 od 29. svibnja 2006., ovjerenog kod Javnog bilježnika Irme Pavelić pod brojem OU-88/2006, od 30. svibnja 2006., koji glasi: „a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“, a pod točkom II. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točka 2. navedenog Ugovora o kreditu koji glasi: „Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“.

Pod točkom III. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. navedenog Ugovora o namjenskom kreditu koji glasi: „uz valutnu klauzulu“, a pod točkom IV. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. navedenog Ugovora o namjenskom kreditu koji glasi: „sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“.

Pod točkom V. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu koji glasi: „obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja“, a pod točkom VI. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 23. točki P. navedenog Ugovora o namjenskom kreditu koji glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“.

Pod točkom VII. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.540,95 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.10.2023. pa do isplate, a pod točkom VIII. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.345,50€ (na ime zatezne kamate na razlike anuiteta zbog promjene tečaja) u roku od 15 dana.

Pod točkom IX. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 2.345,50 € teku od 1. 10. 2015. do isplate, a pod točkom X. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 3.186,13 € i 1.909,14 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. 10. 2015. do isplate kao neosnovan.

Pod točkom XI. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu 1.615,45 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2024. pa do isplate.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda dopuštena je preinaka tužbe.

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-797/2024-2 od 9. travnja 2025. odbijene su kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika te su potvrđeni prvostupanjski presuda i rješenje.

3. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

5. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije

6. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Je li moguće dva puta (ili više) utvrđivati ništetnost istih ugovornih odredbi?

2. Postoji ili ništetnost i naknadna ništetnost?

3. Jesu li u kolektivnoj parnici utvrđene ništetnim pojedine ugovorne odredbe svih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu?

4. Ukoliko su u kolektivnoj parnici utvrđene ništetnim sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi svih ugovora o kreditu kako je moguće da je u ovom predmetu donesena pravomoćna presuda kojom su ponovno utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi?

5. Je li korisnicima kredita u CHF povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na jednakost pred zakonom i pravo na pravično suđenje obzirom se na njih primjenjuju drugačija pravila o zastari restitucijskog zahtjeva od svih ostalih pravnih odnosa u Republici Hrvatskoj, kao i obzirom su na njihovu štetu povrijeđena pravila Zakona o obveznim odnosima koja se odnose na stjecanje bez osnove, odnosno na temelju osnove koja je naknadno otpala?

6. Radi li se u konkretnom slučaju o res iudicata obzirom je prvostupanjski sud u ovoj parnici, a što je i potvrdio drugostupanjski sud u svojoj odluci, utvrdio ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi konkretnog ugovora o kreditu?“.

6.1. Tužiteljica smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

6.2. U prijedlogu je tužiteljica navela da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom.

7. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravna pitanja koje je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7.1. Naime, s obzirom da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice glede utvrđenja ništetnim dijela odredbi Ugovora o namjenskom kreditu, to prvo, drugo, treće, četvrto i šesto postavljena pitanja tužiteljice iz prijedloga za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.2. Nadalje, niti peto postavljeno pitanje iz prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da pobijana odluka glede pitanja zastare potraživanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.

7.3. Osim toga, u odnosu na peto postavljeno pitanja valja također reći da navedeno pitanje nije važno ni zbog toga što je riječ o pravnom pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda zauzetog na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 31. siječnja 2022. prema kojem, u slučaju ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

8. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. Nadalje, tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije sadržajno navela da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje te pravo na jednakost u postupanju.

10. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.

10.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.

10.2 Uzimajući u obzir sve izneseno, ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje (čl. 29. Ustava) ili da bi pobijanom odlukom tužiteljici bilo povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava). Stoga, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

11. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije

12. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se protiv pobijane drugostupanjske presude dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?

2. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO- počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

4. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.

12.1. Tuženik smatra da pitanje koje postavlja udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP.

12.2. U prijedlogu je tuženik naveo da su mu pobijanom odlukom povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje.

13. Prijedlog tuženika je dopušten.

14. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kako je navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 13. i 20. prosinca 2022. i odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.

15. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

16. U odnosu na preostala (drugo, treće i četvrto) postavljena pitanja, te u odnosu na navod tuženika da su mu povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić