REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-170/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB 74364571096, protiv tuženika ĐF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Rubeša Bilobrk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-308/2024-2 od 1. ožujka 2024., kojom je potvrđena odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2828/2021-11 od 17. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje odluka o trošku sadržana u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-308/2024-2 od 1. ožujka 2024. i odluka o trošku sadržana u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2828/2021-11 od 17. studenoga 2023. i sudi:

Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana na ime naknade troškova postupka pored dosuđenoga mu iznosa od 653,49 eura sa zateznim kamatama, plati još 93,75 eura sa zateznim kamatama tekućima od 17. studenoga 2023. do isplate po stopi:

- od 17. studenoga 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana nadoknadi trošak revizije u iznosu od 401,54 eura sa zateznim kamatama na taj iznos tekućima od 4. veljače 2026. do isplate po stopi koja se računa za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se preostali dio tuženikova zahtjeva za naknadu troška revizije u iznosu od 267,12 eura sa zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda i u dijelu odluke o troškovima postupka, kojom je tuženiku na ime naknade troškova postupka dosuđeno 653,49 eura sa zateznim kamatama, a nije mu dosuđena naknada troškova za zastupanje po odvjetniku na ročištu za objavu presude, za što se pretpostavlja da je tuženikov zahtjev odbijen kao neosnovan (jer prvostupanjski sud nije izrekom presude odbio u tome dijelu tuženikov zahtjev, ali je u obrazloženju ustvrdio da je taj zahtjev neosnovan).

2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem mu nije dosuđena naknada zatraženoga troška podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2990/2024-2 od 10. srpnja 2024. zbog pravnoga pitanja: „Predstavlja li pristup na ročište za objavu presude opravdani trošak u smislu odredbe članka 155 ZPP-a?“. Predložio je ovome sudu da drugostupanjsku presudu ukine u dijelu odluke o parničnim troškovima i predmet vrati na ponovno suđenje i zatražio je naknadu troška revizije u iznosu od 668,66 eura.

3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku odluku ispitao samo u dijelu u kojemu ju tuženik pobija i samo zbog pravnoga pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora u revizijskome stadiju postupka zahtjev je tuženika za naknadu troška zastupanja po odvjetniku na ročištu za objavu presude. Nižestupanjski sudovi, koji inače smatraju da tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti na temelju članka 154. stavka 1. ZPP, jer je u cijelosti uspio u postupku, taj zahtjev smatraju neosnovanim, a drugostupanjski sud glede toga obrazlaže: „Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude s obzirom da stranka sukladno odredbi čl. 335. st. 10. ZPP-a ima mogućnost preuzeti objavljenu presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te se taj trošak ne smatra opravdanim i nužnim za postupak.“.

7. Glede primjene materijalnoga prava na koje se odnosi predmetno revizijsko pitanje, ovaj je sud u više odluka (Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023., Rev-559/2023-2 od 18. listopada 2023., Rev 772/2023-2 od 23. siječnja 2024. i dr.) izrazio pravno shvaćanje da stranci zastupanoj po punomoćniku koji je odvjetnik pripada pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP. To je i odgovor na predmetno revizijsko pitanje. Inače, razlozi za ovakvo shvaćanje izloženi u odluci ovoga suda Rev 772/2023-2 od 23. siječnja 2024. glase: „proizlazi da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Ovu radnju određuje i zakazuje sud, te stranke poziva na ročište na koji poziv su se dužne odazvati jer u protivnom nastupaju brojne posljedice prvenstveno u odnosu na dostavu presude. Na ovom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude sud ukratko iznosi usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP-a). Imajući u vidu sve navedeno, za zaključiti je da pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku, odvjetniku, za pristup na ročište za objavu presude je izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske …) te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama…upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja i dostave presude za koju je pravilno da se izvršava upravo na ročištu za objavu presude.”

8. Tuženiku, dakle, pripada pravo na naknadu troška postupka koje je imao u povodu zastupanja po odvjetniku na ročištu za objavu presude. Tuženika je punomoćnik , koji je odvjetnik, zastupao na ročištu za objavu presude koje je održano 17. studenoga 2023., kako to proizlazi iz zapisnika na stranici 122. spisa. Zahtjev za naknadu troškova po toj osnovi tuženik je pravovremeno, u smislu članka 164. stavka 3. ZPP, postavio na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena (stranice 100. - 102. spisa). S obzirom na vrijednost predmeta spora u ovome postupku (5.933,92 kune) tuženik je na ime zastupanja osnovano zatražio naknadu troška u vrijednosti od 37,5 bodova u smislu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje Tarifa), konkretno, Tbr. 9.3. u vezi s Tbr. 7.1. Kako je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54.) tuženiku po toj osnovi pripada 75,00 eura. Na taj iznos se dodaje PDV po stopi od 25%, dakle, 18,75 eura, što je ukupno 93,75 eura.

9. Na temelju članka 151. stavka 3. ZPP tuženiku na iznos naknade troškova pripadaju i zatezne kamate, a po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), glede čega je zahtjev tuženik postavio u podnesku od 9. travnja 2021. (stranica 13. spisa).

10. Kako je drugostupanjska presuda glede primjene materijalnoga prava na koje se odnosi revizijsko pitanje zasnovana na pravnome shvaćanju koje nije u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda, odlučeno je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP u vezi s člankom 400. stavkom 2. ZPP kao u točki I. izreke.

11.1. Tuženik je s revizijom uspio u cijelosti pa mu u cijelosti pripada naknada troška revizije. Ti se troškovi odnose na sastav prijedloga za dopuštenje revizije i sastav revizije te za sudske pristojbe plaćene u revizijskome stadiju postupka.

11. 2. Za sastav ovih podnesaka po odvjetniku tuženiku pripada nagrada od po 50 bodova za svaki, ili po 100,00 eura, na temelju Tbr. 7. Tarife uz povećanje od 50% na temelju Tbr. 10.5.,Tarife, dakle po 150,00 eura na svaki od ta dva podneska (a ne po 225,00 eura koliko tuženik zahtijeva), odnosno, ukupno 300,00 eura. Na taj iznos se dodaje PDV, dakle, ukupno po toj osnovi tuženiku pripada 375,00 eura. Pritom ovaj sud uzima da je vrijednost predmeta spora u revizijskome stadiju postupka samo vrijednost zahtjeva za naknadu parničnoga troška koji je predmet revizijskoga postupka, a ne vrijednost predmeta spora prema glavnome zahtjevu o kojemu drugostupanjskim presudama odlučeno, a kako to tuženik smatra da bi trebalo biti, pa na ime sastava ovih podnesaka zahtijeva naknadu prema vrijednosti glavnoga zahtjeva.

11.3. Prema Tbr. 3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 37/23) tuženik mora platiti samo pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije. Tuženik sam u podnesku od 3. veljače 2025. navodi da treba platiti samo ovu sudsku pristojbu, i da je na ime toga platio 26,54 eura, pa mu pripada naknada samo za taj iznos, a ne i zatražena naknada za pristojbu na reviziju, s tim da tuženik po obje osnove neosnovano zahtijeva više od 26,54 eura, jer za obje pristojbe zahtijeva naknadu od po 53,08 eura.

11.4. Dakle, ukupno tuženiku na ime troška revizije pripada 401,54 eura sa zateznim kamatama, a ne 668,66 eura, koliko tuženik zahtijeva.

11.5. Zato je na temelju članka 154. stavka 1., članka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 2. ZPP odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek