REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1374/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-288/2023-2 od 7. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-9/2022-10 od 30. siječnja 2023., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-288/2023-2 od 7. studenoga 2023. u dijelu pod točkom I/ izreke, alineja prva u dijelu kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelju dosuđeno 1.035,60 EUR/7.802,72 kune s osnova neiskorištenih slobodnih dana - subota i nedjelja sa zateznim kamatama i sudi:

Prihvaća se žalba tuženice, preinačuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-9/2022-10 od 30. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 1.035,60 EUR (tisuću trideset pet eura šezdeset centi) s osnova neiskorištenih slobodnih dana - subota i nedjelja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, pa se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-288/2023-2 od 7. studenoga 2023. u dijelu pod točkom I/ izreke, alineja prva u dijelu kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelju dosuđeno 6.193,86 EUR/46.667,61 kuna s osnova rada na izdvojenom objektu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te u odluci o troškovima parničnog postupka sadržanoj u točki I. alineja prva i točki III. izreke drugostupanjske odluke, kao i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-9/2022- 10 od 30. siječnja 2023. u tom dijelu pa se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, da tužitelju GM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćene naknade za rad na izdvojenom objektu, naknade za dva slobodna dana i to subote i nedjelje, za neiskorištenu dnevnu stanku te za 4 sata aktivne pripravnosti u utuženom razdoblju od 21.03.2012.g. do 21.03.2017.g. isplati iznos 19.394,31 eura/146.126,42 od kuna bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate i to do 31.12.2007.g. po čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće po mjesecima, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kako slijedi:

Rad na izdvojenom objektu 4 sata po redovnoj cijeni sata rada

- na iznos od 303,73 eura / 2.288,44 kn od 16.06.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 678,80 eura / 5.114,42 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 435,23 eura / 3.279,21 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,47 eura / 176,83 kn od 16.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 709,11 eura / 5.343,00 kn od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 467,95 eura / 3.525,80 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 385,72 eura / 2.906,21 kn od 16.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.012,53 eura / 7.628,92 kn od 16.02.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 641,48 eura / 4.833,22 kn od 16.03.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 435,66 eura / 3.282,46 kn od 16.04.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.017,46 eura / 7.666,09 kn od 16.05.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 241,63 eura / 1.820,54 kn od 16.06.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 691,81 eura / 5.212,41 kn od 16.07.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 730,70 eura / 5.505,48 kn od 16.08.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 401,23 eura / 3.023,05, kn od 16.11.2016.g pa do isplate,

- na iznos od 546,55 eura / 4.117,97 kn od 16.12.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 481,68 eura / 3.629,22 kn od 16.01.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 531,22 eura / 4.002,45 kn od 16.02.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.142,36 eura / 8.607,14 kn od 16.03.2017.g. pa do isplate,

ukupno 10.878,4 eura / 81.962,86 kuna.

Potraživanje na osnovu neiskorištenih slobodnih dana - subote i nedjelje

- na iznos od 96,60 eura / 727,80 kn od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 318,84 eura / 2.402,30 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 202,90 eura / 1.528,74 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 223,19 eura / 1.681,61 kn od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 194,08 eura / 1.462,27 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate,

ukupno 1.035,60 eura / 7.802,72 kn.

Potraživanje po osnovu naknade štete za neiskorištenu dnevnu stanku

- na iznos od 33,08 eura / 249,10 kn od 16.06.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 54,34 eura / 409,39 kn od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 106,28 eura / 800,77 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 101,45 eura / 764,37 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 24,26 eura / 182,78 kn od 16.10.2014 .g pa do isplate,

- na iznos od 125,54 eura / 945,91 kn od 16.11.2014 .g. pa do isplate,

- na iznos od 97,04 eura / 731,13 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,71 eura / 351,94 kn od 16.01.2016 g. pa do isplate,

- na iznos od 80,07 eura / 603,32 kn od 16.02.2016 .g. pa do isplate,

- na iznos od 54,83 eura / 413,14 kn od 16.03.2016 .g. pa do isplate,

- na iznos od 46,71 eura / 351,94 kn od 16.04.2016 .g pa do isplate,

- na iznos od 82,80 eura / 623,89 kn od 16.05.2016 .g. pa do isplate,

- na iznos od 12,74 eura / 95,98 kn od 16.06.2016 .g . pa do isplate

- na iznos od 66,73 eura / 502,76 kn od 16.07.2016.g.pa do isplate,

- na iznos od 60,93 eura / 459,05 kn od 16.08.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 44,79 eura / 337,47 kn od 16.11.2016 .g. pa do isplate,

- na iznos od 51,19 eura / 385,67 kn od 16.12.2016 .g. pa do isplate,

- na iznos od 52,21 eura / 393,39 kn od 16.01.2017 .g. pa do isplate,

- na iznos od 57,43 eura / 432,73 kn od 16.02.2017 .g. pa do isplate,

- na iznos od 87,40 eura / 658,50 kn od 16.03.2017.g. pa do isplate,

ukupno 1.286,51 eura / 9.693,23 kuna.

Naknada za rad na izdvojenom objektu

- na iznos od 404,09 eura / 3.044,63 kn od 16.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 365,51 eura / 2.753,95 kn od 16.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 662,90 eura / 4.994,64 kn od 16.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 63,27 eura / 476,72 kn od 16.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 686,71 eura / 5.173,99 kn od 16.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 342,54 eura / 2.580,86 kn od 16.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 556,58 eura / 4.193,54 kn od 16.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 324,77 eura / 2.447,01 kn od 16.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 878,31 eura / 5.931,97 kn od 16.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 551,8 eura / 4.157,52 kn od 16.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 729,54 eura / 5.496,70 kn od 16.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 718,84 eura / 5.416,08 kn od 16.05.2013.g. pa do isplate,

ukupno 6.193,86 eura / 46.667,61 kn,

te da tužitelju namiri parnični trošak u iznosu 4.456,17 eura / 33.575,00 kn od dana presuđenja 30. siječnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično se uvažava pa se presuda Općinskog suda Velikoj Gorici poslovni broj Pr-9/2022-10 od 30. siječnja 2023.

- potvrđuje u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos i iznos od 6.193,86 €1/46.667,61 kn s osnove rada na izdvojenom objektu kao i iznos, iznos od 1.035,60 €/7.802,72 kn s osnove neiskorištenih slobodnih dana - subote i nedjelje sa zateznim kamatama, te u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen parnični trošak;

- preinačuje u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos 10.878,40 € /81.962,86 kn za 4 sata rada na izdvojenom objektu i iznos 1.286,51 €/9.693,23 kn neiskorištene dnevne stanke sa zateznim kamatama, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 4.465,17 €/33.575,00 kn, tako da se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, da tužitelju GM

GM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati:

- na ime neisplaćene naknade za rad na izdvojenom objektu 4 sata po redovnoj cijeni sata rada: na iznos od 303,73 eura / 2.288,44 kn od 16.06.2014.g. pa do isplate, na iznos od 678,80 eura / 5.114,42 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate, na iznos od 435,23 eura / 3.279,21 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate, na iznos od 23,47 eura / 176,83 kn od 16.10.2014.g. pa do isplate, na iznos od 709,11 eura / 5.343,00 kn od 16.11.2014.g. pa do isplate, na iznos od 467,95 eura / 3.525,80 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate, na iznos od 385,72 eura / 2.906,21 kn od 16.01.2016.g. pa do isplate, na iznos od 1.012,53 eura / 7.628,92 kn od 16.02.2016.g. pa do isplate, na iznos od 641,48 eura / 4.833,22 kn od 16.03.2016.g. pa do isplate, na iznos od 435,66 eura / 3.282,46 kn od 16.04.2016.g. pa do isplate, na iznos od 1.017,46 eura / 7.666,09 kn od 16.05.2016.g. pa do isplate, na iznos od 241,63 eura / 1.820,54 kn od 16.06.2016.g. pa do isplate, na iznos od 691,81 eura / 5.212,41 kn od 16.07.2016.g. pa do isplate, na iznos od 730,70 eura / 5.505,48 kn od 16.08.2016.g. pa do isplate, na iznos od 401,23 eura / 3.023,05, kn od 16.11.2016.g pa do isplate, na iznos od 546,55 eura / 4.117,97 kn od 16.12.2016.g. pa do isplate, na iznos od 481,68 eura / 3.629,22 kn od 16.01.2017.g. pa do isplate, na iznos od 531,22 eura / 4.002,45 kn od 16.02.2017.g. pa do isplate, na iznos od 1.142,36 eura / 8.607,14 kn od 16.03.2017.g. pa do isplate, ukupno 10.878,4 eura / 81.962,86 kuna.

- potraživanje po osnovu naknade štete za neiskorištenu dnevnu stanku: na iznos od 33,08 eura / 249,10 kn od 16.06.2014.g. pa do isplate, na iznos od 54,34 eura / 409,39 kn od 16.07.2014.g. pa do isplate, na iznos od 106,28 eura / 800,77 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate, na iznos od 101,45 eura / 764,37 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate, na iznos od 24,26 eura / 182,78 kn od 16.10.2014 .g pa do isplate, na iznos od 125,54 eura / 945,91 kn od 16.11.2014 .g. pa do isplate, na iznos od 97,04 eura / 731,13 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate, na iznos od 46,71 eura / 351,94 kn od 16.01.2016 g. pa do isplate, na iznos od 80,07 eura¹ / 603,32 kn od 16.02.2016 .g. pa do isplate, na iznos od 54,83 eura / 413,14 kn od 16.03.2016 .g. pa do isplate, na iznos od 46,71 eura / 351,94 kn od 16.04.2016 .g pa do isplate, na iznos od 82,80 eura / 623,89 kn od 16.05.2016 .g. pa do isplate, na iznos od 12,74 eura / 95,98 kn od 16.06.2016 .g . pa do isplate, na iznos od 66,73 eura / 502,76 kn od 16.07.2016.g.pa do isplate, na iznos od 60,93 eura / 459,05 kn od 16.08.2016.g. pa do isplate, na iznos od 44,79 eura / 337,47 kn od 16.11.2016 .g. pa do isplate, na iznos od 51,19 eura / 385,67 kn od 16.12.2016 .g. pa do isplate, na iznos od 551,8 eura / 4.157,52 kn od 16.01.2013.g. pa do isplate, na iznos od 729,54 eura / 5.496,70 kn od 16.02.2013.g. pa do isplate, na iznos od 718,84 eura / 5.416,08 kn od 16.05.2013.g. pa do isplate, ukupno 1.286,51 eura / 9.693,23 kn, te da tužitelju namiri parnični trošak u iznosu 4.456,17 €/ 33.575,00 kn od dana presuđenja 30. siječnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 388.83€/ 1.171,87 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 233,31€/3.515,63 kn.“.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1453/2024-2 od 10. travnja 2024. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-288/2023-2 od 7. studenoga 2023., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-9/2022-10 od 30. siječnja 2023., u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos 6.193,86 EUR/46.667,61 kn s osnove rada na izdvojenom objektu kao i iznos od 1.035,60 EUR/7.802,72 kn s osnove neiskorištenih slobodnih dana - subota i nedjelja, s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, zbog pravnih pitanja:

„1. Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu vrednovati kao prekovremeni rad u situaciji kada je sukladno propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, i to Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12) i Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09) propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo i isplaćuje im se pripadajući dodatak kao i dodatak za rad na terenu?

2. Je li osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva odnosno nakon rada na izdvojenom objektu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj organizaciji rada u turnusima, sukladno odredbi članka III. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i sedam dana odmora?“.

4. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužitelju dosuđeno 6.193,86 EUR/46.667,61 kunu s osnova rada na izdvojenom objektu kao i iznos od 1.035,60 EUR/7.802,72 kune s osnova neiskorištenih slobodnih dana - subota i nedjelja sa zateznim kamatama te u dijelu u kojem tuženici nije priznat trošak parničnog postupka i vratiti predmet na ponovno suđenje ili da preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, a tužitelju naložiti da joj naknadi troškove revizijskog postupka.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a tuženici naložiti da mu naknadi troškove revizijskog postupka.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće i to 6.193,86 EUR s osnova naknade za rad na izdvojenom objektu u razdoblju od travnja 2012. do svibnja 2013. s pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za isplatu 1.035,60 EUR s osnova naknade za neiskorištene slobodne dane - subote i nedjelje u razdoblju od srpnja 2014. do prosinca 2014., sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba i raspoređen na rad u izdvojenom objektu uz obavezan smještaj na vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana kroz koje razdoblje nije smio napuštati mjesto rada odnosno lokaciju na koju je raspoređen,

- da je rad bio organiziran tako da je tužitelj 7 dana radio na terenu, nakon toga je 7 dana bio slobodan i da su u tih 7 slobodnih dana bile ubrojene subote i nedjelje,

- da je rad bio organiziran u tri smjene te da tužitelj u utuženom razdoblju nije bio angažiran na dodatnim zadacima koji bi zahtijevali prekovremeni rad već je radio u posebnom obliku rada u turnusu PORT pa su mu subote i nedjelje ulazile u dane odmora jer odmor nakon rada u turnusu PORT čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Vatroslava Zovka dipl. oec. proizlazi da potraživanje tužitelja s osnova neiskorištenih slobodnih dana - subota i nedjelja, koje su evidentirane kao slobodni dani za utuženo razdoblje iznosi ukupno 7.802,72 kune (1.035,60 EUR),

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da potraživanje tužitelja s osnova neisplaćene razlike - dodatka za cjelokupni rad na izdvojenom objektu - aktivno dežurstvo 7x24 umanjeno za 8 sati dnevnog odmora za utuženo razdoblje iznosi ukupno 46.667,61 kunu (6.193,86 EUR).

10. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju naknadu s osnova rada na izdvojenom objektu 4 sata po redovnoj cijeni sata rada ukupno 10.878,4 EUR (81.962,86 kuna), naknadu s osnova neiskorištenih slobodnih dana - subota i nedjelja ukupno 1.035,60 EUR (7.802,72 kuna), naknadu s osnova neiskorištene dnevne stanke ukupno 1.286,51 EUR (9.693,23 kuna), te naknadu s osnova rada na izdvojenom objektu ukupno 6.193,86 EUR (46.667,61 kunu), sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu 4.456,17 EUR (33.57,00 kuna) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Pritom se pozvao na odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13 i 75/15), Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/12 - dalje: Odluka/12) i Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09).

11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju naknadu s osnova rada na izdvojenom objektu i s osnova neiskorištenih slobodnih dana - subota i nedjelja, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu s osnova rada na izdvojenom objektu 4 sata po redovnoj cijeni sata rada i naknadu s osnova neiskorištene dnevne stanke s pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, tužiteljici je naloženo naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka, dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen.

12. U razdoblju koje je u revizijskom stadiju postupka sporno, od ožujka 2012. do prosinca 2014. te odgovor na postavljena pravna pitanja mjerodavne su odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOSRH/02), Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13 i 75/15 - dalje: ZSOSRH/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., te podzakonski akti koji su doneseni na temelju odredbi ZSOSRH, Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09), Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15 i 84/15 - dalje: Odluka/14) te odredbe Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12 - dalje: Pravilnik/08) za razdoblje do 31. ožujka 2014., a za razdoblje nakon 1. travnja 2014. Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15 - dalje: Pravilnik/14).

13. Prema odredbama čl. 96. ZSOSRH/02 i čl. 153. ZSOSRH/13 raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

14. Odredbom čl. 154. ZSOSRH/13 propisano je:

„(1) Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

(2) Radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena.

(3) Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. (5) Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

(6) Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti.“.

14.1. Sukladno odredbi čl. 155. ZSOSRH/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. toga Zakona.

15. U odnosu na spornu osnovu - isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane - subote i nedjelje, za koju je tuženici dopušteno podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, mjerodavni propisi, uz naprijed citirane odredbe ZSOSRH/02 i ZSOSRH/13 su Odluka/14 i Pravilnik/14.

15.1. Odredbom točke II. Odluke/14 (koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014.) propisano je da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Točkom III. Odluke/14 je propisano da se pod radnim vremenom iz točke II. Odluke/14 podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

15.2. U Glavi II. Odluke /14 propisano je redovno radno vrijeme (točka V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka XIII. do XX.).

15.3. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme, koje se u smislu te Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici mogu (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (točka V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama točke VI. i VII. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje rada duljeg od redovnog radnog vremena pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka VII. st. 4. Odluke/14).

15.4. Odredbom točke IX. Odluke/14 u st. 1. propisano je da osim rada u redovnom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao rad u smjenama i rad u turnusima, time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (točka XII. st. 1. Odluke/14).

15.5. Točka XII. Odluke/14. glasi:

„(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.“.

15.6. Prema točki IV. Odluke/14 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službe, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

15.7. Pravilnik/14 propisuje u čl. 3. st. 1. da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, dok su u Glavi II. Pravilnika/14 propisani dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

15.8. Člankom 6. Pravilnika/14 propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu, a u čl. 7. Pravilnika/14 propisan je dodatak za otežane uvjete rada djelatnih vojnih osoba raspoređenih na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letanja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

16. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj kao djelatna vojna osoba radio na izdvojenom mjestu rada uz smještaj na vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana te da je nakon svakog sedmodnevnog boravka na lokaciji tužitelj koristio sedam slobodnih dana u koje su ubrajane subote i nedjelje. Sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu za slobodne dane koji su padali na subotu i nedjelju nakon sedmodnevnog neprekidnog rada na izdvojenom mjestu rada.

17. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelju, za oblik rada koji je obavljao na izdvojenom objektu u kontinuitetu 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1, odnosno za sedam dana rada u kontinuitetu pripada mu sedam dana odmora također u kontinuitetu.

18. Budući da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji, za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo za takav rad, to za takav rad vrijedi poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledavati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbe točke V. Odluke/14 (kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati), već i kroz odredbe koje se odnose na rad organiziran kao posebni oblik rada u turnusu propisan točkom XII. Odluke/14.

19. Stoga iako u redovnom radnom vremenu iz točke V. Odluke/14, subota i nedjelja ne spadaju u radne dane, to ne znači da djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno u obliku rada na izdvojenom objektu (kao posebnom obliku rada u turnusu) kada nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu, ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani.

20. To stoga što ne samo da djelatna vojna osoba za takav oblik rada prima i posebne dodatke na plaću, već i stoga što kad djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno kada radi u posebnom obliku rada u turnusu (PORT) radi u kontinuitetu 7 dana i nakon toga se u kontinuitetu i odmara 7 dana. Stoga, u takvoj situaciji kod takvog posebnog oblika rada, subote i nedjelje ulaze u 7 dana odmora, jer odmor nakon takvog višednevnog boravka na radnom mjestu u trajanju od 7 dana, odnosno posebnog oblika rada u turnusu čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu, kako to osnovano tuženik navodi u reviziji. Pri tome valja reći da na to ukazuje i točka XII. Odluke/14, kojom je propisano da kada djelatna vojna osoba radi u takvom obliku rada u turnusu mjesec dana, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati.

21. Stoga su prema shvaćanju ovog suda, djelatnim vojnim osobama koje kada rade u posebnom obliku rada u turnusu u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora, subote i nedjelje uključene u 7 dana odmora u kontinuitetu, te istima za 7 dana koliko su provele u kontinuitetu na radu na izdvojenom objektu pripada isto toliko slobodnih dana u kontinuitetu neovisno o tome što u te dane padaju subote i nedjelje. Time je ujedno odgovoreno na drugo pravno pitanje za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije (tako i ovaj sud u odluci broj Rev 1018/2023-4 od 22. listopada 2025.).

22. Budući da pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, na kojima su utemeljene pobijane odluke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev u tom dijelu, nije podudarno s navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, preinačena je drugostupanjska presuda, u dijelu pod točkom I. izreke alineja prva (u dijelu kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 1.035,60 EUR/7.802,72 kune s osnova neiskorištenih slobodnih dana - subote i nedjelje sa zateznim kamatama) te je žalba tuženice prihvaćena, tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen i odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. U odnosu spornu osnovu - naknadu za rad na izdvojenom objektu u razdoblju od travnja 2012. do lipnja 2013. mjerodavno pravo je uz ZSOSRH/02 i ZSOSRH/13, Odluka/09 i Pravilnik/08.

23.1. Odredbom točki II. Odluke/09 propisano je da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

23.2. Prema odredbi točke III. st. 1. Odluke/09 radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Prema st. 2. iste točke kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno (st. 2.). Prema st. 3. iste točke preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom.

23.3. Odredbom točke V. st. 1. Odluke/09 propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Prema st. 2. iste točke pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.).

23.4. Odredba točke VI. Odluke/09 glasi:

„Pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo.

Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke.“.

23.5. Prema točki XIII. Odluke/09, osnovna plaća za svaki sat rada uvećava se za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%, s tim da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

23.6. Odredba točke XI. Odluke/09, glasi:

„Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.

Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1“.

23.7. Poseban propis iz točke VI. st. 2. Odluke/09, kojim se uređuju dodaci na plaću je Pravilnik/08 koji je bio na snazi do 31. ožujka 2014.

23.8. Pravilnik/08 u čl. 17.a propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje se na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada u kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu odnosno broj dana provedenih na dežurstva unutarnje službe, s time da je čl. 17.b određena visina dodatak za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034.

23.9. Prema čl. 4. st. 1. Pravilnika/08 djelatnim vojnim osobama pripadaju sljedeći dodaci na plaću: 1. Letački dodatak, 2. Mornarički dodatak, 3. Roniteljski dodatak, 4. Padobranski dodatak, 5. Pirotehnički dodatak, 6. Dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi, 7. Vojnopolicijski dodatak, 8. Dodatak za otežane uvjete posla i štetnost po zdravlje, 9. Dodatak za zdravstvenu službu, 10. Nastavnički/instruktorski dodatak, 11. Dodatak za deficitarne struke i specijalnosti, 12. Dodatak za akademski stupanj, 13. Zapovjedni/voditeljski dodatak, 13.a Dodatak za dežurstvo i 13.b Dodatak za obavljanje stražarske službe. Sukladno st. 2. istog članka djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak iz stavka 1., točaka 1. - 11. ovoga članka, uz ostvarenje prava na dodatke iz točke 12., 13., 13.a i 13.b stavka 1. ovoga članka.

30. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe, ali te dodatke kada je u pitanju rad djelatne vojne osobe na izdvojenom objektu, čiji rad zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je radio na izdvojenom objektu u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva (točka XI. Odluke/09) u prvom redu treba sagledati sukladno čl. VI. st. 3. Odluke/09, koja odredba isključuje uvećanje plaće djelatne vojne osobe iz čl. XIII. Odluke/09 za rad koji je organiziran kao višednevni boravak (7 dana po 24 sata) u izdvojenom objektu.

31. Sadržaj odredbe točke VI. st. 1. i 2. i točke XI. Odluke/09, upućuje na to da se pod aktivnim dežurstvom smatra period koji slijedi nakon najviše 12 sati rada i za taj period za vrijeme važenja Odluke/09 djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva sukladno posebnom propisu kojim se uređuju dodaci na plaću i to neovisno je li u taj period ulazi vrijeme odmora od 8 sati ili ne. Ovo stoga, jer period aktivnog dežurstva i dodatak za taj period rada nisu Odlukom/09 ni na koji način vezani za odmor od 8 sati, niti u smislu te Odluke utječu na visinu dodatka na koji tužitelj ima pravo u smislu točke VI. st. 2. Odluke/09. Taj dodatak tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno u aktivnom dežurstvu pripada neovisno je li on u tom periodu radio ili je odmarao manje ili više od 8 sati, jer se pod aktivnim dežurstvom računa cjelokupno preostalo vrijeme koje djelatne vojne osobe provode na radnom mjestu tijekom 24 sata nakon rada od najviše 12 sati, pri čemu se vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu također smatra aktivnim dežurstvom sukladno točke V. st. 2. Odluke/09.

32. Slijedom navedenog, tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da mu je u utuženom razdoblju rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (7 dana) sukladno prethodno navedenim mjerodavnim odredbama za rad na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju od ožujka travnja 2012. do lipnja 2013. ne pripada pravo na uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke/09, već sukladno točke VI. st. 1. i 2. Odluke/09 pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08. Time je ujedno i odgovoreno na prvo pravno pitanje za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije.

33. Iz spisa proizlazi da nižestupanjski sudovi prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka te su na istom utemeljili odluke, nije jasno što su utvrdili na temelju tog izvedenog dokaza jer tužitelj u tužbenom zahtjevu (postavljenom nakon provedenog vještačenja) potražuje naknadu za rad na izdvojenom objektu od 46.667,61 kunu bruto za sporno razdoblje, dok u nalazu i mišljenju za iznos 46.667,61 kunu bruto vještak navodi da je to razlika - dodatak na cjelokupni rad na izdvojenom objektu - aktivno dežurstvo 7x24 umanjeno za 8 sati dnevnog odmora u razdoblju od travnja 2012. do lipnja 2013.

34. Stoga nije jasno što je tužitelju dosuđeno s osnove rada na izdvojenom objektu s obzirom da se u nalazu i mišljenju vještaka spominje aktivno dežurstvo, a shvaćanje je ovog suda da tužitelju pripada dodatak na plaću za rad na izdvojenom objektu (na kojem je mogao raditi najviše 12 sati) sukladno točki VI. st. 1. i 2. Odluke/09 u vezi s čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08.

35. S obzirom da pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, na kojima je utemeljena pobijana odluka u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev nije podudarno s pravnim shvaćanjima revizijskog suda u odnosu na prvo pravno pitanje za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije, te zbog pogrešnog pravnog pristupa (pogrešne primjene materijalnog prava) nižestupanjski sudovi nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, nema uvjeta za preinaku pobijane odluke u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinute su obje nižestupanjske odluke i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

36. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina