REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-656/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice JC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice ŽC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje obje tužiteljice zastupa punomoćnik Javorko Novak, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, OIB 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici Željko Olujić, Iva Pezić i Fran Olujić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4967/17-2 od 13. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2050/16-35 od 29. lipnja 2017., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljica kao neosnovana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troška odgovora na reviziju.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tužiteljica u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev I i II tužiteljica koji glasi:

"Tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb, Ivana Lučića 2a, OIB: 00432869176, dužan je platiti na ime naknade štete temeljem police osiguranja, tužiteljicama i to prvotužiteljici JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 502.958,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama u visini od 18% godišnje koja teče na iznos od 7. ožujka 1998. godine do 30. lipnja 2002. godine, u visini od 15% godišnje koja teče od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. godine, te u visini od 14% godišnje koja teče od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te joj plati iznos od 116.640,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 15% godišnje, koja teče na iznos od 1. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. godine, te od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te drugotužiteljici ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 377.848,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama u visini od 18% godišnje koja teče na iznos od 7. ožujka 1998. godine do 30. lipnja 2002. godine, u visini od 15% godišnje koja teče od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. godine, te u visini od 14% godišnje koja teče od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te joj plati iznos od 116.640,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 15% godišnje, koja teče na iznos od 1. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. godine, te od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te je tužena dužna platiti tužiteljicama trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se prvotužiteljici JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljici ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, OIB: 00432869176, trošak parničnog postupka u iznosu od 78.118,75 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 29. lipnja 2017. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Odbija se žalba I. i II. tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2050/16 od 29. lipnja 2017. godine u cijelosti.

Odbijaju se I. i II. tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 19.078,13 kn.“.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tužiteljice s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova revizije.

4. U svom odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužiteljica odbiti te dosuditi tuženiku trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju nije osnovan.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka jest zahtjev I i II-tužiteljice da im tuženik nadoknadi štetu zbog propusta u zastupanju istih od strane odvjetnika ĐC u ranije vođenom postupku poslovni broj Pr-1410/98 kod Općinskog suda u Zagrebu protiv tada tuženog Centar banke d.d. u Zagrebu.

7.1. Tužiteljice svoj tužbeni zahtjev zasnivaju na tome da su u navedenom predmetu vodile postupak radi isplate otpremnine kojim su pravomoćno odbijene, te je odbijena i njihova revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 757/05 od 30. ožujka 2006. Smatraju da su pravo na otpremninu izgubile budući da njihov punomoćnik nakon što su mu dale punomoć za zastupanje nije poduzeo sve pravne korake u njihovom zastupanju, konkretno, propustio zaštititi prava iz radnog odnosa kod Centar banke d.d., budući da prije postupka radi isplate otpremnine nije pobijao odluku o razrješenju I-tužiteljice s mjesta predsjednice uprave banke, a II- tužiteljice s mjesta članice uprave banke odlukom broj 2-3/98 od 6. veljače 1998.

8. Suprotno navodima iz revizije u postupku koji je prethodio reviziji pred sudom drugog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba u parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) niti je takva povreda počinjena pred sudom prvog stupnja.

8.1. Prvenstveno, valja odgovoriti revidenticama da su presude nižestupanjskih sudova jasne, neproturječne, te se mogu ispitati. Pritom, valja istači da sud drugog stupnja tijekom postupka može promijeniti svoje pravno shvaćanje , pa je za ovaj postupak potpuno neodlučno što je sud drugog stupnja u ranijoj ukidnoj odluci naveo kao razlog ukidanja i koje je bilo njegovo pravno shvaćanje, jer u kasnijoj odluci sud nije vezan za to ranije shvaćanje.

8. 2. Jednako tako nije se ostvarila pred sudom drugog stupnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP, jer je sud drugog stupnja pravilno zaključio da je sud drugog stupnja pravilno primijenio odredbu iz čl. 8. ZPP i za navedeno potvrdio prvostupanjsku presudu.

9. Iz postupka koji je prethodio reviziji proizlazi da je eventualna pogreška u zastupanju punomoćnika tužiteljica izvršena prije 25. veljače 2002. kada je odvjetnik ĐC s tuženikom sklopio policu osiguranja od odgovornosti odvjetnika, kada su tužiteljice već bile prekludirane s podnošenjem zahtjeva za sudsku zaštitu u vezi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, zbog čega ne postoji odgovornost tuženika da tužiteljicama naknadi štetu po sklopljenoj polici osiguranja.

10. U svojoj reviziji tužiteljice u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava smatraju da je u ovom postupku mjerodavna odredba iz čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) koja propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja ju je učinila, pozivom na odredbu iz čl. 230. ZOO, a što se dogodilo kada je okončan spor odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno kada su saznale za tu odluku.

11. Navedeni pravni pristup tužiteljica je pogrešan. Prvenstveno temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO odredbe tog Zakona neće se primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona dakle, na ovaj odnos valjalo je primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91).

11.1. Nadalje, u ovom predmetu valjalo je primijeniti odredbe ZOO/91 koje se odnose na ugovor o osiguranju, koje su propisane odsjekom 27. navedenog Zakona. Na temelju odredbe čl. 921. ZOO/91 ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Odredbom čl. 922. st. 1. ZOO/91 propisano je da je osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom dok je st. 2. istog članka propisano da rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

12. U ovom slučaju nije bitno kada je nastupio osigurani slučaj, nastanak štete, na čemu inzistiraju tužiteljice, već je bitno kada se zbio osigurani rizik koji je prouzročio osigurani slučaj, jer je njegov nastup bitan za ocjenu je li taj događaj budući.

13. Naime, kao što je ranije navedeno, osigurani rizik nastupio je prije nego što je odvjetnik ĐC sklopio ugovor s tuženikom radi osiguranja od odgovornosti za štetu koja bi mogla nastupiti trećim osobama obavljanjem odvjetništva, slijedom čega, razdoblje kada je prema tvrdnjama tužiteljica odvjetnik njima počinio štetu, nije pokriveno osiguranjem. Dakle, nižestupanjski sudovi pravilno su odbili tužbeni zahtjev tužiteljica.

14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. odbiti reviziju kao neosnovanu u odnosu na glavni zahtjev.

15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

16. Na osnovi navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužiteljica u odnosu na troškove parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu.

17. Također, odluka o troškovima postupka odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP (argumentum a contrario). Naime, tuženik svojim odgovorom na reviziju ničim nije doprinio ovoj odluci.

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek