REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4690/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić iz Splita, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-293/2025-3 od 15. svibnja 2025., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-971/2020-21 od 14. veljače 2025., na sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-293/2025-3 od 15. svibnja 2025. u dijelu točke I. kojim se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-971/2020-21 od 14. veljače 2025. u točkama III. i V. izreke u odnosu na pravno pitanje:
„Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?“.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
III. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije tuženika odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-293/2025-3 od 15. svibnja 2025., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-971/2020-21 od 14. veljače 2025., postavljajući četiri pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?
2. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
4. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik se poziva na različite odluke drugostupanjskih sudova i navodi i kako o t im pitanjima praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena te se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
1.3. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) - pravo na pravično suđenje kako mu je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6.1. Konvencije.
2. Nije odgovoreno na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
3. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je postavljeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr. koje se na istu pozivaju) pa je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog postavljenog pravnog pitanja (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na preostala pravna pitanja i na povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
4. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-293/2025-3 od 15. svibnja 2025., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-971/2020-21 od 14. veljače 2025., postavljajući pravno pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
„Treba li odredbe Zakona o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, kojima je propisano da osoba, čija je imovina prešla u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, ima pravo na povrat stečenog bez osnova, bez ograničenja, tumačiti na način da tužiteljica obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi temeljnog ugovora o kreditu, ima pravo na restituciju od strane tuženika s osnove razlike preostale nedospjele glavnice između visine glavnice u CHF i EUR na dan konverzije, neovisno o sklopljenom dodatku, obzirom da je utvrđenjem ništetnosti temeljenog ugovora glavnica na dan konverzije izražena u CHF iznosu ex tunc nepostojeća, jer je i valutna klauzula ništetna?“.
5. Nije odgovoreno na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog tužiteljice sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Prema naznačenom pitanju u prijedlogu tužiteljice pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu. Naime, kad je riječ o pitanju koje se odnosi na pravne posljedice sklopljenog dodatka osnovnom ugovoru prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15) pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda zauzetog u odlukama broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., te Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.
8. Kako, dakle, kod prijedloga tužiteljice nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl . 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
9. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
