REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1840/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Đakovu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 706/2024-3 od 17. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2/2020-41 od 13. lipnja 2024., na sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-706/2024-3 od 17. rujna 2024. u dijelu u kojem je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2/2020-41 od 13. lipnja 2024. zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-706/2024-3 od 17. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2/2020-41 od 13. lipnja 2024. zbog pravnih pitanja koja glase:
„1. Je li odluka zakonita ako se sud poziva na Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika koja je stupila na snagu 01. listopada 2009. godine i bila u primjeni do 01. lipnja 2014. godine, a da tu istu Odluku nije primijenio imajući u vidu da je tužitelj potraživao isplatu za period od 01. travnja 2012. godine do 31. svibnja 2014. godine?
2. Ima li tužitelj pravo na povećano plaćanje rada i to za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom i nedjeljom i blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi?
3. Može li Odluka o rasporedu radnog vremena ministra od 28. svibnja 2014. godine (NN 66/14) biti suprotna kogentnim zakonskim normama?
4. Primjenjuje li se na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu, definicija radnog vremena iz odredbe čl. 60. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23)?
5. Može li se odmorom smatrati vrijeme provedeno na radnom mjestu na raspolaganju poslodavca u „aktivnom dežurstvu“, zanemarujući jasnu zakonsku definiciju radnog vremena?
6. Treba li tužitelja, kao zaposlenika tužene obvezati da tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka iako je tužena zastupa po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, a predmet spora nije klasični građanski pravni spor između privatnih stranaka već radni spor između poslodavca i djelatnika koji potražuje ostvarenje svojih temeljnih radnih prava?
7. Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući po odredbi čl. 385.a u vezi s čl. 389.b st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovoga rješenja jer je riječ o pravnom pitanju važnom za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. U odnosu na ostala pravna pitanja smatra se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a. Ujedno se navodi da su pravna shvaćanja iz pobijane odluke, u odnosu na glavni zahtjev, istovjetna pravnom shvaćanju ovoga suda iz odluke poslovni broj Rev-130/2023-2 od 12. rujna 2023. radi čega ta pitanja nisu niti važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom da pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana odluka ne odstupa od prakse ovoga suda.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
