REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5649/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Planinić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3270/2024-4 od 7. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2727/2023-65 od 19. travnja 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 2727/2023-72 od 27. rujna 2024., u sjednici održanoj dana 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu naznačenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.000,00 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2012. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja preko dosuđenog dijela za iznos od 12.272,28 Eur-a /99.000,00 kn/1 s pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se žalba tužitelja HZ kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2727/2023-65 od 19. travnja 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 2727/2023-72 od 27. rujna 2024. u dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 7.272,28 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i pod točkom III. izreke.
II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 5.000,00 EUR i sudi:
Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju HZ daljnji iznos od 5.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2012. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope NHB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje također za svako polugodište, ali uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju HZ trošak žalbenog postupka u iznosu od 479,17 EUR, u roku 15 dana.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio u sporu prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„1. Pripada li osobi pravo na naknadu neimovinske štete na temelju čl. 74. ZIKZ u vezi čl. 19. i 1100. ZOO te čl. 3. Konvencije, u slučaju da je osoba - za vrijeme izdržavanja kazne bila smještena u prostoru s više zatvorenika u kojem je svakoj osobi pripadalo manje od 3 m2 osobnog prostora u duljem vremenskom razdoblju neprekidno ili je pripadalo osobnog prostora iznad 3 m2, a ispod 4 m2 no bez postojanja ekskulpacijskih razloga - u iznosu koji je vezan uz utvrđene kriterije iz ključne presude Europskog suda za ljudska prava MURŠIĆ v. CROATIA (Application no. 7334/13) od 20. 10. 2016. tojest u iznosu od približno1.000,00 EUR za približno svakih započetih 27 dana takvog smještaja ?
2. Je li sud pri odmjeravanju troškova postupka prema čl. 154. st. 4. ZPP, a kada Republiku Hrvatsku zastupa državno odvjetništvo dužan ocijeniti predstavlja li odluka suda da svaka snosi svoj trošak (u situaciji kada je tužitelj kao privatna osoba u cijelosti uspio s osnovom svog potraživanja, a s visinom djelomično) nerazmjeran teret za tužitelja, a u primjeni čl. 6. st. 1. Europske konvencije i čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
4. Također podnosi i prijedlog zbog razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje, povrede ustavnog prava na zabranu mučenja i povrede prava vlasništva.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Prijedlog je nedopušten.
7. Glede postavljenog prvog pitanja, prema ocjeni ovog suda radi se u sporu u kojem se utvrđuje naknada neimovinske štete zbog uvjeta u zatvoru, pa je stoga svaka odluka suda u takvom sporu vezana za konkretne i samo tom sporu specifične okolnosti, koje je sud drugog stupnja uzeo u obzir i o tome dao iscrpne i valjane razloge, pa slijedom toga u ovakvim sporovima nije moguće donijeti pravno shvaćanje koje bi predstavljalo kriteriji visine naknade štete u svim ovakvim ili sličnim slučajevima, čime se i ne može glede visine tražbine donijeti općeobvezujuće pravno shvaćanje, što je i svrha i cilj novog koncepta revizije u našem postupovnom pravu.
8. U pogledu odluke o trošku također ne postoji mehaničko prenošenje pravnog shvaćanja koje bi se primijenilo svaki puta i bez iznimke kada je jedna od stranaka Republika Hrvatska već i u takvim sporovima valja uzeti u obzir sve okolnosti specifičnog slučaja kao što su predvidivost tražbine, opravdanost i očekivanja tužitelja što sve ovisi o konkretnom sporu i ponašanju stranaka tijekom spora zbog čega ni glede ovog (drugog) pitanja donijeti općeobvezujuće pravno shvaćanje.
9. Stoga glede pitanja odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP- a.
10. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a. Pri tome treba naglasiti da je svaka presuda samostalan akt presuđenja i da činjenica da je u istim postupku ranije donesena drugačija presuda koja je u postupku pravnih lijekova ukinuta, više ne postoji, i time niti ne predstavlja relevantnu procesnu činjenicu.
11. Glede povrede ustavnog prava na zabranu mučenja prema ocjeni ovog suda time što je tužbeni zahtjev djelomično usvojen tužitelju je dosuđena satisfakcija za nedaće u zatvoru kojima je bio izložen pa stoga nije učinio vjerojatnim da mu je grubo povrijeđeno ustavno prava.
12. Isto se odnosi i na povredu prava na mirno uživanje vlasništva.
13. Zbog toga je glede prijedloga tužitelja u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke u smislu čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
