REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-365/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rudić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika: 1. LE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. UE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. DE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Ž i 4. PE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4823/2023-2 od 23. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-508/2021-24 od 18. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici su predložili ovome sudu da ga odbije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.

4. Pitanja kakva je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje naznačio, na primjer: „Pravno pitanje koje postavlja predlagatelj je i svjedočenje IE“, nisu pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, jer iz njih nije jasno na primjenu kojega od procesnih ili materijalnih propisa se odnose. Jedino pitanje koje je tužitelj formulirao kao ono iz članka 385.a stavka 1. ZPP je ono kojim se problematizira valjanost ugovora o darovanju nekretnine bez prave predaje u posjed. Međutim, od toga pitanja ne ovisi odluka u sporu, jer iz onoga što je tužitelj dostavio uz prijedlog za dopuštenje revizije proizlazi da tužitelj u postupku pred nižestupanjskim sudovima predmetni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju kojeg su sklopili tuženici nije ni zasnivao na tvrdnji da je ugovor ništetan zato što nije bilo prave predaje, već na tvrdnji da je, kako to obrazlaže drugostupanjski sud, „riječ o prividnom ugovoru koji je 4. tuženik zaključio s prijevarnom namjerom kako bi onemogućio naplatu potraživanja vjerovnika prema njemu“. Nižestupanjski sudovi inače smatraju da predmetni ugovor nije sklopljen s takvom namjerom već da odražava pravu volju stranaka da se sklopi ugovor o darovanju. O tome je li došlo do prave predaje darovane nekretnine u posjed obdareniku nije se stoga u postupku ni raspravljalo.

5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek