REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7352/2025-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PPZ, vlasnice Ordinacije dentalne medicine, Zagreb, Gundulićeva ulica 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku PP iz [adresa], protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Ivanu Dilberu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Ovaj se sud oglašava stvarno i mjesno nenadležnim.

II Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu broj 1140178284 od 17. ožujka 2020. kojim joj je odobren kredit u iznosu od 65.000,00 kuna s rokom vraćanja do 21. ožujka 2021. i s kamatom po fiksnoj stopi u iznosu od 7,00% godišnje, koji je otplaćen u cijelosti. Odredbom čl. 11.1 tog Ugovora o kreditu tuženik je obvezao tužiteljicu da za obradu i odobravanje kredita plati jednokratnu naknadu u visini od 1,00% od iznosa kredita, odnosno minimalno 450,00 kuna na dan sklapanja ugovora, koju naknadu je ona bila primorana platiti sukladno visini ugovorenog iznosa kredita u iznosu 1% od tog iznosa, odnosno 650,00 kuna, sada 86,27 EUR. Navodi da joj nije na jasan i nedvosmislen način predočena struktura navedenih troškova, odnosno od čega se isti stvarno sastoje, u kojem konačnom iznosu i zašto je baš određena naknada u visini tog postotka od iznosa kredita, a što onda navedenu obvezu tužiteljice čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, a onda posljedično nepoštenom i ništetnom. Sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe, obzirom se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik jer je financijska institucija i profesionalno trgovačko društvo. Tako je tuženik doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ona nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Raskvoim postupanjem je tuženik odobrio tužiteljici jedan iznos kredita, a faktično joj isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade i odobravanja kredita. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditnog iznosa, isti je obračunavao i tužiteljici zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako joj je isplatio drugi, manji iznos kredita. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom traži ništetnosti čl. 11.1, 11.2 i 11.3 Ugovora o kreditu, u kojima je ugovoreno da se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje plati tuženiku jednokratnu naknadu za obradu i odobravanje kredita u visini od 1,00 % od iznosa kredita, odnosno minimalno 450,00 kuna (59,73 EUR) na dan sklapanja tog Ugovora, kao i naknadu za odobreni i neiskorišten iznosa kredita po stopi od 1,00 % godišnje na neiskorišteni iznos kredita kvartalno unatrag i na zadnji dan roka korištenja na dnevnoj osnovi za cijeli period roka korištenja na temelju stvarnog broja proteklih dana i godine od 365/366 dana i koja će biti plativa kvartalno i na zadnji dan roka korištenja, te da se klijent obvezuje svaku naknadu platiti o dospijeću i da iznos naknade utvrđen u obračunu banke predstavlja mjerodavan izračun, uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik, među ostalim, navodi da je Ugovor o kreditu broj: 1140178284 od 17. ožujka 2020. sklopljen između tužiteljice (trgovca) kao fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost dentalne medicine i tuženika kao pravne osobe, te je stoga, sukladno odredbi čl. 34. b. st.1. toč.1 Zakona o parničnom postupku stvarno nadležan trgovački sud. Uz to, odredbom čl. 15.5 Ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena je nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, dakle suda u Rijeci. Time su parnične stranke, ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika.

3. Istaknuti prigovor stvarne i mjesne nadležnosti je osnovan.

4. Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica fizička osobe koja obavlja registriranu djelatnost dentalne medicine, a da je tuženik pravna osoba, po pravno ustrojbenom obliku dioničko društvo.

5. Sukladno čl. 34. b. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a, trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema tom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

6. Zato je, budući da je tužiteljica fizička osobe koja obavlja registriranu djelatnost dentalne medicine, a tuženik dioničko društvo za postupanje u ovom predmetu nadležan Trgovački sud u smislu čl. 34. b st. 1. toč. 1. ZPP-a.

7. Budući je sjedište tuženika u Rijeci, te s obzirom da su se stranke sporazumjele (čl. 15.5 Ugovora o kreditu) da za slučaj spora ugovaraju nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, dakle suda u Rijeci, to je stvarno i mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari Trgovački sud u Rijeci.

8. Na temelju čl. 17. st. 2. u svezi s čl. 21. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izrijeku ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. veljače 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja.

Dna.

- pun. tužiteljice uz odgovor na tužbu

- pun. tuženika