REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5017/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Neri Radas, Josipa Turkalja i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž - 796/2024-3 od 11. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-738/2021 od 12. siječnja 2024., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-796/2024-3 od 11. lipnja 2025., u odnosu na pitanje:
„Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove pozitivnih tečajnih razlika nastalih prilikom isplata iz depozita u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?“.
II. O troškovima nastalim u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-796/2024-3 od 11. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-738/2021 od 12. siječnja 2024., u točkama I., II. i V. izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:
„1. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove pozitivnih tečajnih razlika nastalih prilikom isplata iz depozita u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?
2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.2. U prijedlogu je tuženik naveo da mu se pobijanim odlukama (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) čini povreda temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično suđenje.
3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije predlaže da se prijedlog tuženika odbaci, te traži trošak sastava odgovora.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja naznačenog u izreci ovog rješenja.
6. Slijedom navedenog, a s obzirom da je ovaj sud glede sadržajno istog pitanja dopustio reviziju u odlukama ovog suda broj Revd-2713/2022-2 od 7. prosinca 2022., Revd-2434/2023-2 od 5. rujna 2023. i Revd-1425/2024-2 od 10. srpnja 2024., valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci jer u odnosu na postavljena pitanja praksa viših sudova nije jedinstvena.
7. U odnosu na preostala (drugo i treće) pitanja, te u odnosu na navod tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
8. Odluka o naknadi troška nastalog u povodu prijedloga za dopuštenje revizije, ostavljena je, u smislu odredbe čl. 166. ZPP, za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
