REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-789/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Džepina, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Slavonija drvna industrija, proizvodnja, trgovina, izvoz-uvoz d.o.o., Slavonski Brod, Svetog Lovre 75, OIB 25301779247, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pencinger, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž R-28/2024-2 od 26. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pr-1819/2021- 29 od 22. veljače 2024., na sjednici održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pr-1819/2021-29 od 22. veljače 2024. suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I Utvrđuje se da odluka tuženika SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Sv. Lovre 75, OIB: 25301779247 o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.2021. tužitelju MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za radno mjesto drvoprerađivač III grupe, nije dopuštena, te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

II Nalaže se tuženiku SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Sv. Lovre 75, OIB: 25301779247, da tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na poslove radnog mjesta drvoprerađivač III grupe koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu te istom isplati na ime dospjelih, a neisplaćenih plaća mjesečni bruto iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn od prestanka radnog odnosa pa sve do povratka na rad u ukupnom iznosu od 15.855,75 eur/119.465,14 kn, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog iznosa na način kako slijedi:

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. srpnja 2021.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. kolovoza 2021.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. rujna 2021.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. listopada 2021.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. studenog 2021.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. prosinca 2021.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. siječnja 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. veljače 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. ožujka 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. travnja 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. svibnja 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. lipnja 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. srpnja 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. kolovoza 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. rujna 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. listopada 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. studenog 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. prosinca 2022.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. siječnja 2023.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. veljače 2023.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. ožujka 2023.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. travnja 2023.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. svibnja 2023.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. lipnja 2023.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. srpnja 2023.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. kolovoza 2023.

-na iznos od 587,25 eur /4.424,68 kn počevši od 26. rujna 2023.

do 31.12.2022., primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od dana 01. 01. 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, te nadalje dok budu postojali zakonski uvjeti mjesečni iznos od 587,25 eur/4.424,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. -og u mjesecu za tekući mjesec do 31.12.2022., primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od dana 01. 01. 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, sve u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj Slavonija drvna industrija, proizvodnja, trgovina, izvoz-uvoz d.o.o., Slavonski Brod, Svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, parnični trošak u iznosu od 5.271,84 eura (slovima: pet tisuća dvjesto sedamdeset jedan euro i osamdeset četiri centa), u roku 15 dana.“

2. Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž R-28/2024-2 od 26. studenoga 2024. suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-1819/2021-29 od 22. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1342/2025-2 od 1. travnja 2025., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I. izreke, u odnosu pravno pitanje:

"S obzirom na činjenicu da je prema odredbi članka 150. stavka 12. Zakona o radu propisano da je odluka poslodavca o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem donesena protivno odredbama Zakona o radu ništetna, mora li sud u radnoj parnici nedvojbeno utvrditi je li poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu proveo savjetovanje s radničkim vijećem i to na zakonit način u skladu s člankom 150. stavak 1. i 2. Zakona o radu, što podrazumijeva utvrditi; ne samo postojanje zakonski prihvatljivog sadržaja očitovanja radničkog vijeća u odnosu na namjeravanu odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu (ili izostanak iste u zakonskom roku), već i (1) činjenicu da je poslodavac doista dostavio radničkom vijeću zakonski prihvatljiv sadržaj namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu (koji sadrži sve bitne elemente takve konstitutivne odluke), te i (2) činjenicu da je poslodavac u okviru istog savjetovanja dostavio radničkom vijeću zakonski prihvatljiv sadržaj podataka o opravdanost odluke o otkazu uz obrazloženje njezina utjecaja na položaj radnika?".

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio preinačiti drugostupanjsku odluku uz nadoknadu troškova revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Revizija nije osnovana.

8. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a pošavši od utvrđenja:

- između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca je 23. prosinca 2020. sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim se tužitelj obvezao obavljati poslove radnog mjesta drvoprerađivač III grupe,

- tužitelj je bio na bolovanju zbog privremene nesposobnosti za rad od 19. travnja 2021. do 30. travnja 2021.,

- 3. svibnja 2021. je napustio radno mjesto nakon čega se više nije pojavljivao na poslu, istog dana je otišao svojoj liječnici od koje nije dobio potvrdu da je privremeno nesposoban za rad, u tom je tjednu, od liječnice dobivenu dokumentaciju odnio na medicinu rada, a nakon toga na Zavod za zapošljavanje gdje mu je rečeno da nije odjavljen i da je i dalje u radnom odnosu, neovisno od toga na posao nije išao bojeći se svoje reakcije zbog događaja od 3. svibnja 2021. kada mu je usmeno rečeno da je neraspoređen, premda nije tražio od poslodavca dokument o premještaju niti je u tom pravcu dobio bilo što drugo,

- tuženik je putem svojih djelatnika nekoliko puta pokušavao dobiti tužitelja putem telefona, ali bezuspješno, nakon čega je radnik tuženika, koji je tužiteljev susjed, u lipnju otišao kod njega s upitom da li ima doznake o bolovanju i hoće li doći i dalje raditi, na što mu je tužitelj odgovorio da neće, što je svjedok prenio Upravi tuženika,

- tuženik je 16. lipnja 2021. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog neopravdanog izostanka s posla, čime zbog neobavljanja preuzetih poslova i radnih zadataka nastavak radnog odnosa nije bio moguć, a tužitelj izostanak nije opravdao izvješćem o bolovanju,

- neopravdani izostanak s posla u lipnju te godine trajao je najmanje do donošenja odluke (jedanaest radnih dana u lipnju 2021.),

- Radničko vijeće tuženice je, nakon obavijesti o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, odlučilo 14. lipnja 2021. da se ne protivi prijedlogu Uprave tuženika o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu

Nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik poštovao prekluzivni rok i odluku o otkazu donio u okviru 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji, neovisno od toga što je ugovor otkazan zbog neopravdanog izbivanja s posla u mjesecu lipnju 2021., a ne i od 4. svibnja 2021., jer je tuženik mogao donijeti odluku o izvanrednom otkazu kroz čitavo vrijeme postojanja takve povrede pa rok od 15 dana nije niti počeo teći od prvog dana neopravdanog izostanka s posla (4. svibnja 2021.).

Sudovi nadalje zaključuju da neopravdani izostanak s posla u trajanju od najmanje jedanaest radnih dana u mjesecu lipnju 2021., tijekom kojeg tužitelj bez opravdanog razloga nije obavljao ugovorom o radu preuzete poslove i radne zadatke, predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, čime je tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR).

9. Nižestupanjski sudovi utvrđuju i da je poslodavac prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem i dostavio sve potrebne podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika kao i da iz Odluke Radničkog vijeća tuženika broj 06/21 proizlazi da je donesena upravo u postupku savjetovanja o namjeri donošenja odluke o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu u smislu odredbe čl. 150. ZR.

10. Uvažavajući sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, spornim se ukazuje mora li sud u statusnom radnom sporu nedvojbeno utvrditi je li poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu proveo savjetovanje s radničkim vijećem i to na zakonit način u skladu s čl. 150. st. 1. i 2. ZR na način da povrh utvrđenja da postoji zakonski prihvatljiv sadržaj očitovanja radničkog vijeća u odnosu na namjeravanu odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu (ili izostanak iste u zakonskom roku) utvrdi je li poslodavac doista dostavio radničkom vijeću zakonski prihvatljiv sadržaj namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu (koji sadrži sve bitne elemente takve konstitutivne odluke) kao i prihvatljiv sadržaj podataka o opravdanost odluke o otkazu, uz obrazloženje njezina utjecaja na položaj radnika.

11. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisana je obveza poslodavca, prije donošenja odluke važne za položaj radnika, savjetovati se s radničkom vijećem o namjeravanoj odluci kao i dužnosti dostaviti radničkom vijeću podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ZR o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem je ništetna.

12. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi jasna obveza poslodavca prije donošenja odluke važne za položaj radnika pa je odgovor na postavljeno pitanje sadržan u samoj zakonskoj normi. No, postavljeno pitanje je samo po sebi toliko specifično i vezano za konkretne i jedinstvene okolnosti pojedinog konkretnog spora, da odgovor na njega ne može stvoriti načelno pravno shvaćanje, primjenjivo za buduće sporove van onoga što sam zakon propisuje, a odluke na koje se tužitelj poziva u reviziji se ne odnose na istovrsne pravne situacije već ukazuju na specifičnosti i jedinstvene okolnosti svakog pojedinog predmeta.

13. U konkretnoj pravnoj stvari sudovi su utvrdili, a kojim utvrđenjima je ovaj revizijski sud vezan, da je postupak savjetovanja zakonito proveden pa, imajući na umu izneseno, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova i s obzirom da odgovor koji se u reviziji postavljenim pitanjem traži, sve i da se odredi, ne može utjecati na osporenu presudu i tužitelja dovesti u povoljniju poziciju, valja zaključiti da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u odnosu na osporenu drugostupanjsku presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. veljače 2026.

: Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić