REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-560/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Atila Šilješ, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Osijek-Koteks d.d., Osijek, Šamačka 11, OIB 44610694500, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ostermann Ivančić OD d.o.o., Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-394/2024-6 od 9. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-152/2018-16 od 9. svibnja 2019., na sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-394/2024-6 od 9. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-152/2018-16 od 9. svibnja 2019., postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Ima li poslodavac, uz zakonske kriterije propisane čl. 115. st. 2. Zakona o radu, pravo primjenjivati i dodatne kriterije poput kriterija kvalitete rada te u kojoj mjeri takvim dodatnim kriterijima smije dati prednost u odnosu na zakonske (socijalne) kriterije?
2. Je li prilikom uspoređivanja radnika na temelju kvalitete rada poslodavac dužan pisano razraditi kriterije ocjenjivanja rada radnika ili se ocjena rada radnika može temeljiti na mišljenju nadređenih?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik se na poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
1.3. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija) – pravo na pravično suđenje u svom aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, zabrane arbitrarnosti i prava na zakonom ustanovljen sud kao i pravo na jednakost pred zakonom i pravo vlasništva.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3.2. Oba postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da je u pobijanoj odluci izraženo shvaćanje kako poslodavac, uz zakonske kriterije, nema pravo primjenjivati i dodatne kriterije poput kriterija kvalitete rada i dati im prednost u odnosu na zakonske (socijalne) kriterije te da se ocjena rada radnika ne može temeljiti na mišljenju nadređenih. U pobijanoj odluci jasno je navedeno da poslodavac može odrediti i kriterij kvalitete rada kao jedan od kriterija za ocjenjivanje, ali da taj kriterij valja objektivno razraditi, odrediti jasne parametre takvog ocjenjivanja, unaprijed poznate, a ne prepustiti takvo ocjenjivanje subjektivnom dojmu neimenovanih nadređenih djelatnika, jer je to onda postupanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja te načelu zabrane zlouporabe prava kao i da je, u konkretnom slučaju, iz bodovne liste usporednog ocjenjivanja radnika vidljivo da su bodovi po kriteriju ocjene kvalitete rada iznosili od 20 do 40 bodova za pojedinog radnika, dok su ostali kriteriji imali mnogo nižu bodovnu vrijednost. Takvo postupanje je okarakterizirano kao davanje nedostižne prednosti jednom od kriterija u odnosu na druge i ocijenjeno kao zloupotrebu prava. Stoga odgovori na navedena pitanja nisu važi za odluku u ovom sporu i odgovor na njih ne može dovesti do povoljnije situacije za tuženika.
4. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Drugostupanjska odluka je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva slijedom čega se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Nadalje, u odnosu na povredu prava vlasništva tuženik ni na koji način nije obrazložio u čemu se ta povreda sastoji niti je na bilo koji način učinio vjerojatnim da mu je to temeljno ljudsko pravo povrijeđeno u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koja tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
