REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1507/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Grada Novalje, Novalja, Dr. Franje Tuđmana 1, OIB: 85290822507, kojeg zastupa punomoćnik Miran Zorica i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić i partneri u Zagrebu, Pisarnica Zadar, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 210/2023-3 od 30. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj Pn -97/2015- 148 od 16. siječnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-97/2015-155 od 6. veljače 2023., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-210/2023-3 od 30. ožujka 2023. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj Pn-97/2015-148 od 16. siječnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-97/2015-155 od 6. veljače 2023. u dijelu pod točkom I. izreke, na način da je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu 26.735,33 eura/201.437,38 kuna s pripadajućom zateznom kamatom odbijen kao neosnovan, kao i u d ijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se drugostupanjska presuda u tom dijelu ukida i predmet se u navedenom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku, GRADU NOVALJI, Dr. Franje Tuđmana 1, Novalja, OIB 85290822507, da na ime naknade imovinske štete isplati tužiteljici, GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 26.735,33 eura/ 201.437,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi od 5,31%, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 146.388,21 eura/ 1.102.962,00 kn na ime imovinske štete odbija se tužiteljica sa svojim zahtjevom za naknadom štete kao neosnovanim.

III Odbija se zahtjev tužiteljice na ime zakonske zatezne kamate za imovinsku štetu za razdoblje od 10. travnja 2013. pa do 16. siječnja 2023. godine kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku, GRADU NOVALJI, Dr. Franje Tuđmana 1, Novalja, OIB 85290822507, da na ime naknade neimovinske štete isplati tužiteljici, GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.217,80 eura/ 16.710,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2013. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate i to za razdoblje do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje; za razdoblje od 01. 08. 2015. do 31. 12. 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2016. do 30. 06. 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje; za razdoblje od 01. 07. 2016. do 31. 12. 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje; za razdoblje od 01. 01. 2017. do 30. 06. 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje; za razdoblje od 01. 07. 2017. do 31. 12. 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje; za razdoblje od 01. 01. 2018. do 30. 06. 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje; za razdoblje od 01. 07. 2018. do 31. 12. 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2019. do 30. 06. 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2019. do 31. 12. 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2020. do 31. 07. 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2020. do 31. 12. 2020. godine po stop i od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2021. do 30. 06. 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2021. do 31. 12. 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01. 2022. do 30. 06. 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 9.556,04 eura/ 72.000,00 kn na ime neimovinske štete odbija se tužiteljica sa svojim zahtjevom za naknadom štete kao neosnovanim.

VI Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“.

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično uvažava kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Pn-97/2015-148 od 16. siječnja 2023., a koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Pn-97/2015-155 od 6. veljače 2023.,

- p o t v r đ u j e pod točkom II., pod točkom III., točkom IV., točkom V. i točkom VI. izreke, a

- p r e i n a č a v a pod točkom I. izreke, tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, GRADU NOVALJI, Dr. Franje Tuđmana 1, Novalja, OIB 85290822507, da na ime naknade imovinske štete isplati tužiteljici, GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 26.735,33 eura/ 201.437,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, pa do isplate po stopi od 5,31%, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.“.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3319/2023-2 od 30. listopada 2023., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu u ko jem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška zbog pravnog pitanja:

„Je li drugostupanjski sud, kada koristi ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP- a i sporne činjenice utvrđuje na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, dužan ocjenu dokaza provesti na temelju odredbe čl. 8. istog Zakona, odnosno ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka?“.

4. Tužiteljica je sukladno dopuštenju podnijela reviziju protiv navedenog dijela drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja radi kojeg je dopuštena revizija. Predložila je prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku odluku sukladno navodima revizije, odnosno ukinuti drugostupanjsku odluku u tom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. U revizijskom stupnju postupka, predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete nastale zbog rekonstrukcije [adresa] u [adresa] tijekom 2008. godine, zbog čega su, prema navodima tužiteljice, radi slijevanja kiša i plavljenja mora nastala oštećenja na nekretnini tužiteljice (kući i dvorištu).

9. Prvostupanjski sud je ocijenio zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim pozivajući se na odredbu čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) i čl. 1045. ZOO. Odbio je prigovor zastare s obrazloženjem da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg objektivnog roka sukladno odredbi čl. 230. ZOO, te da protupravna radnja tuženika koja je tužiteljici uzrokovala štetu i dalje traje jer se prilikom jačih oborina i valova, voda i more zadržavaju na nekretnini tužiteljice uzrokujući daljnja oštećenja pa tužiteljica u trenutku presuđenja nije imala nema saznanja o obujmu imovinske štete.

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu te je odbio zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske štete kao neosnovan prihvaćajući prigovor zastare, pozivajući se pritom na odredbu čl. 373.a ZPP. Naime, drugostupanjski sud je zaključio da iz iskaza svjedoka, vještaka građevinske struke kojeg je tužiteljica sama angažirala prije pokretanja ovog postupka, proizlazi da je tužiteljica najkasnije krajem 2009. imala saznanja o obujmu štete zbog plavljenja vrta, vlaženja zidova i podova kuće, kao i za osobu koja je odgovorna za štetu. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da je subjektivni zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO od tri godine počeo teći najkasnije 31. prosinca 2009., budući da je tužba u ovom parničnom predmetu podnesena 10. lipnja 2013., ocijenio je da je osnovan prigovor zastare potraživanja s osnova imovinske štete.

11. Tužiteljica u reviziji osnovano prigovara da je drugostupanjski sud pritom postupio protivno odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP te da je izvršio ocjenu dokaza suprotno odredbi čl. 8. ZPP.

12. Na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 2. ZPP drugostupanjski sud može sporne činjenice utvrditi prema stanju spisa, na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud povodom donošenja svo je odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, kao i uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

13. Prilikom ocjene dokaza, na temelju odredbe čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. Navedena ovlaštenja, dakle, nalažu drugostupanjskom sudu da ocijeni sve dokaze koji su provedeni u postupku i koji su prema njegovom uvjerenju važni za odlučivanje u konkretnom predmetu.

15. Drugostupanjski sud u konkretnom slučaju pri odlučivanju o osnovanosti prigovora zastare nije ocijenio primjenjuje li se produljeni rok zastare iz čl. 231. ZOO, jer nije ocijenio tijekom prvostupanjskog postupka dostavljenu presudu Općinskog suda u Zadru broj K-248/12 od 8. svibnja 2012., pravomoćnu 8. svibnja 2012., iz koje proizlazi da su djelatnici tuženika proglašeni krivima što su u dva navrata 2008. godine ispred kuće tužiteljice skinuli znak i traku „zatvoreno gradilište“ koje je postavila građevinska inspekcija, te su time počinili kazneno djelo protiv javnog reda i mira - skidanje i povredu službenog znaka i pečata, opisano i kažnjivo prema čl. 323. st. 1. Kaznenog zakona.

16. Isto tako, drugostupanjski sud nije, u smislu čl. 8. ZPP, iznio razloge kojima bi argumentirao na temelju kojih činjenica i provedenih dokaza je taj sud donio zaključak suprotan zaključku prvostupanjskog suda, koji je zaključio da je riječ o protupravnoj radnji tuženika koja je u trenutku donošenja prvostupanjske presude još uvijek trajala, te da tužiteljica u tom trenutku nije imala saznanja o obujmu štete.

17. Naime, prema shvaćanju revizijskog suda, drugostupanjski sud je prilikom donošenja drugostupanjske odluke kojom se preinačuje prvostupanjska odluka na temelju čl. 373.a ZPP dužan u obrazloženju odluke određeno navesti koje su bitne sporne činjenice nepotpuno i/ili pogrešno utvrđene, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih ocijenio, odnosno iznijeti razloge zbog kojih je dokaze drugačije ocijenio u odnosu na ocjenu prvostupanjskog suda (tako i u odluci broj Rev-801/2022 od 20. veljače 2024.).

18. Slijedom navedenog, reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje ovog suda, odgovor na pravno pitanje naznačeno u reviziji glasi:

„Drugostupanjski sud je, kada koristi ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP i sporne činjenice utvrđuje na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, dužan ocjenu dokaza provesti na temelju odredbe čl. 8. ZPP, odnosno ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka“.

19. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, drugostupanjski sud nije ocijenio osnovanost prigovora zastare zahtjeva tužiteljice za naknadu imovinske štete sukladno citiranim zakonskim odredbama, radi čega drugostupanjska odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. Stoga je valjalo, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, ukinuti drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (jer uspjeh stranaka u sporu zasad nije poznat), te predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina