REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4817/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici BČ, dipl. pravnici iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV, broj 2, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 72/2025-2 od 17. lipnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-58/2023-18 od 22. studenoga 2024., na sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-72/2025-2 od 17. lipnja 2025., i to u odnosu na pravno pitanje:
„Ima li tužitelj kao bivši zaposlenik Hrvatskog centra za razminiravanje, preuzet u Ministarstvo unutarnjih poslova, pravo na isplatu razlike plaće za dodatak na radni staž prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te može li o tom njegovom pravu odlučivati sud u parničnom postupku?“
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-72/2025-2 od 17. lipnja 2025., postavljajući sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li sud u parničnom postupku ovlašten odlučivati o isplati plaće državnom službeniku na temelju Kolektivnog ugovora, ako prethodno nije doneseno rješenje o plaći, a službenik je pravo na plaću ostvarivao temeljem ugovora o radu s prethodnim poslodavcem?
2. Je li tužitelj kao preuzeti službenik prije donošenja rješenja o rasporedu bio dužan pokretati upravni postupak da bi ostvario pravo na uvećanje plaće (koeficijenta) utvrđeno čl.39. st.1. KU, i to u razdoblju u kojem su njegov status i plaća bili uređeni zakonom i ugovorom o radu, a pravo na dodatak proizlazilo iz neposredne primjene KU-a?
3. Je li službenik u takvim okolnostima bio dužan tražiti naknadno donošenje rješenja o plaći, odnosno može li se plaća službenika retroaktivno utvrđivati upravnim rješenjem, ako je već primao plaću temeljem ugovora o radu i zakonskog preuzimanja?
4. Može li zahtjev za isplatu dospjelih plaća biti kvalificiran kao upravna stvar u situaciji kada državno tijelo protivno zakonu nije u zakonskom roku donijelo rješenje o rasporedu i/ili plaći, iako je na to bilo obvezno po službenoj dužnosti, a službeniku je u međuvremenu isplaćivana plaća u manjem iznosu od propisanog KU?
5. Može li administrativni propust poslodavca u donošenju rješenja o plaći dovesti do gubitka prava na plaću radnika zajamčenu Kolektivnim ugovorom?
6. Je li službenik, kojem državno tijelo nije pravodobno donijelo rješenje o plaći, a obzirom na neposrednu primjenu Kolektivnog ugovora, ovlašten u parničnom postupku zahtijevati isplatu razlike plaće zbog neobračunavanja uvećanja plaće - koeficijenta, temeljem duljine radnog staža propisanog KU?
7. Predstavlja li uskraćivanje sudske zaštite povredu prava na pristup sudu (čl. 29. Ustava i čl. 6. EKLJP)?“.
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj navodi da nema prakse revizijskog suda u vezi postavljenog pravnog pitanja, međutim da je navedeno pitanje važno za razvoj prava kroz sudsku praksu jer postoji veći broj predmeta podudarne činjenične i pravne osnove, a u koji su u fazi odlučivanja.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime dodatka na minuli rad - radni staž u državnim tijelima od 4% za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 19. listopada 2021.
4.1. U postupku je utvrđeno da je tužitelj do 31. prosinca 2018. bio zaposlen u Hrvatskom centru za razminiranje na temelju ugovora o radu te da je od 1. siječnja 2019. zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova jer je prema odredbama čl. 73. st. 1., 2. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o protuminskom djelovanju ("Narodne novine", broj 118/18, stupio na snagu 1. siječnja 2019.) Hrvatski centar za razminiravanje prestao s radom, s time da je Ministarstvo unutarnjih poslova preuzelo sve poslove i radnike zatečene na preuzetim poslovima koji su s danom preuzimanja postali državni službenici.
4.2. Nadalje, nije sporno da je tužitelj na temelju čl. 73. st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o protuminskom djelovanju, do donošenja rješenja o rasporedu na radno mjesto u Ministarstvu kao preuzeti radnik nastavio obavljanje poslova te je zadržao pravo na plaću, kao i druga prava iz radnog odnosa te obveze i odgovornosti prema ugovorima o radu sklopljenih s Hrvatskim centrom za razminiranje. Također je nesporno da Ministarstvo unutarnjih poslova nije odmah po preuzimanju 1. siječnja 2019. donijelo rješenje o tužiteljevom rasporedu kao niti rješenje o plaći, već je to učinilo 26. listopada 2021. te mu se plaća s dodatkom od 4% obračunava od 20. listopada 2021.
5. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP i utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim pri čemu izražava shvaćanje prema kojem tužitelj nema pravo na isplatu razlike plaće radi neobračunavanja dodatka na plaću od 4%, obzirom da u utuženom razdoblju nije ishođeno rješenje o rasporedu ili plaći već je tužitelj nastavio raditi i primati plaću prema dotadašnjem ugovoru o radu sklopljenim s Hrvatskim centrom za razminiravanje.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pitanje, navedeno u izreci rješenja važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, obzirom da u vezi tog pitanja nema izričite prakse ovog suda, a nižestupanjski sudovi izražavaju suprotstavljena pravna shvaćanja u tumačenju relevantnih pravnih normi.
7. Stoga na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja, dok će se za ostala pitanja uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
