REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-403/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-484/2024-5 od 29. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2277/2022-15 od 28. veljače 2024., na sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-484/2024-5 od 29. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2277/2022-15 od 28. veljače 2024., s time da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanje koja smatra pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje glasi:
„S obzirom da u zakonu o obveznim odnosima kao općem propisu obveznog prava kojim je uređeno pitanje zastare, tijeka zastare, prekida zastare i ponovnog tijeka zastare nakon prekida, nisu utvrđene pravne posljedice i računanje tijeka zastare u situaciji kad do prestanka izvršavanja naplate u izvansudskoj ovrsi kod financijske agencije dođe na temelju zakonskih odredbi, (pravna praznina), da li se u takvom slučaju, primjenom općih načela prava, a poglavito osnovnih načela obveznih odnosa iz čl. 4. i čl. 6. ZOO, te primjenom teleološkog tumačenja odredbe čl. 422. ZOO, uvažavajući da je svrha instituta zastare ostvarenje pravne sigurnosti i sprječavanje stanja trajne sudske zaštite, može na odgovarajući način primijeniti odredba članka 423. stavak 1. ZOO, na način da se kad je do prestanka izvršavanja naplate u izvansudskoj ovrsi kod fina došlo zbog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese zahtjev za izravnu naplatu u roku od tri mjeseca od dana prestanka izvršenja naplate, smatra da je zastara prekinuta prvim zahtjevom za izravnu naplatu, a argumentum a contrario, ukoliko vjerovnik ne podnese ponovno zahtjev za izravnu naplatu ili ne poduzme drugu radnju protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine u roku od tri mjeseca, da se smatra da zastara nije prekinuta u smislu odredbe čl. 422. ZOO podnošenjem prvog zahtjeva za izravnu naplatu.“.
1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tvrdi da su ispunjeni zakonski preduvjeti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), navodeći da je riječ o pravnom pitanju koje predstavlja tzv. pravnu prazninu, (lacuna legis), o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a praksa viših sudova nije jedinstvena s pozivom na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 29. listopada 2020. i presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-163/2020-2.
2. Nije odgovoreno na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da pitanje navedeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnog shvaćanja zauzetog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-672/2024 od 5. lipnja 2024., a ne radi se o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu.
4. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
