REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-214/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku RT, protiv I. ovršenika LT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. ovršenika PT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž Ovr-128/2025-2 od 3. srpnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3434/2024-2 od 17. veljače 2025., na sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovršenici su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž Ovr-128/2025-2 od 3. srpnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3434/2024-2 od 17. veljače 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Je li u konkretnom predmetu sud bio dužan provesti test razmjernosti i utvrditi postojanje prava ovršenika na dom ili je isto bio ovlašten zanemariti ističući kako je takav prigovor ovršenik bio dužan isticati u ranijim fazama postupka? 2) Je li prilikom donošenja odluke sud bio dužan odvagnuti s jedne strane između imovinskog interesa ovrhovoditelja i s druge strane prava ovršenika na dom, a u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava?
3) Je li sud prilikom donošenja odluke o ovrsi na nekretnini dužan uzeti u obzir činjenicu da ovršenik predmetnu nekretnina smatra svojim domom zbog čega bi provedbom postupka isti trpio nenadoknadivu štetu?
4) Je li sud prilikom donošenja odluke o ovrsi na nekretnini dužan utvrditi predstavlja li predmetna nekretnine jedinu nekretninu ovršenika, te u tom smislu dom istog, ukoliko je ovršenik istaknuo prigovor prava na dom?
5) Je li sud bio dužan uzeti u obzir navode ovršenika da predmetne nekretnina za istog u okviru prava na dom pripada području njegove vlastite osobne sigurnosti i dobrobiti, pa je, za razliku od ovrhovoditelja, za ovršenika sporna nekretnina egzistencijalno važna, budući da mu predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu.?
6) Je li ovršni sud temeljem prisilne odredbe članka 52. Ovršnog Zakona obavezan, donijeti rješenje kojim upućuje ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ukoliko je ovršenik u žalbi istaknuo da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl.50.st.1.t.7. Ovršnog zakona)?“ pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navode da im je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98,113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) i čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u postupku i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi jer odgovor na ovo pravno pitanje proizlazi iz samog zakona (pitanje pod 6.), a i sadržajno se pitanje odnosi na procesne okolnosti svakog pojedinog slučaja koje se u konkretnom predmetu nisu ostvarile.
3.1. Naime, sud drugog stupnja je prilikom donošenja pobijane odluke iznio pravnu ocjenu neosnovanosti ovršenikovih prigovora kojima tvrde da bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno njihovo pravo na dom.
3.2. Sud drugog stupnja u pobijanoj odluci odgovarajući na žalbene navode ovršenika polazi od pravog shvaćanja prema kojoj proizlazi da se ovrha u ovom postupku provodi temeljem ovršne isprave – presude kojom je ovršenicima naloženo iseliti se iz nekretnine tužitelja. Nadalje, ističe da su u tom parničnom postupku ovršenici sudjelovali, pa im je stoga bilo jasno da (pozitivan) ishod tog postupka ima za posljedicu povredu njihovog prava na dom, te da su taj prigovor trebali iznijeti upravo tijekom parničnog postupka u kojem je donijeta ovršna isprava temeljem koje je donijeto rješenje o ovrsi u ovom postupku.
3.3. Ovo pravno shvaćanje suda drugog stupnja u skladu je i sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (na isti način i Revd-2634/2025-2 od 23. srpnja 2025., Revd 5356/2024-2 od 8. siječnja 2025.).
3.4. Stoga i odluke na koje se ovršenici kao razloge važnosti u smislu čl. 387. st. 3. ZPP pozivaju ne odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja.
4. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode ovršenika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. Pobijanom odlukom odgovoreno je na sve odlučujuće navode ovršenika. Odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da ovršenici nisu imali pravično suđenje.
6. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
