REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-336/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Maja Smrke i Ivo Smrke, odvjetnici u Splitu protiv tuženice TUD, vlasnice obrta za proizvodnju [obrt] OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-728/2025-3 od 28. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P - 4463/2023-12 od 31. siječnja 2025., na sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-728/2025-3 od 28. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4463/2023-12 od 31. siječnja 2025.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
"1. Da li iz same činjenice da je tužena koristila poslovni prostor u suvlasništvu stranaka proizlazi njezina obveza da tužitelju kao suvlasniku isplati naknadu za sve koristi koje tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV-a iako nije utvrđeno da je tužena onemogućavala tužitelja u suposjedu te nekretnine?
2. Ima li tužitelj - suvlasnik, u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna sudska presuda na predaju predmetne nekretnine u SUPOSJED, pravo na naknadu za koristi koje je tuženik ima za vrijeme posjedovanja cijele nekretnine ili samo suvlasničkog dijela tužitelja?
Odnosno
Ima li tužitelj – suvlasnik, uopće pravo na naknadu za koristi koje je tuženik ima za vrijeme posjedovanja cijele nekretnine koja je u suvlasništvu stranaka kad je činjenica da se nekretnina u suvlasništvu uopće ne bi mogla davati u najam (bez suglasnosti svih suvlasnika
3. Da li je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje drugostupanjske odluke kojom odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku odluku u postupcima koji su u tijeku na dan 1. rujna 2019. (ili kasnije) dužan izložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima bez obzira na prihvaćanje činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda, imajući u vidu stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019) kojom je brisan dotadašnji stavak 5. članka 375. Zakona o parničnom postupku? Da li je drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan obrazložiti razloge zbog kojih se nije osvrnuo na žalbene navode za koje smatra da nisu od odlučnog značaja?".
Kao razloge važnost navodi odluku ovoga suda broj Rev 3299/2014 -2 od 21. studenoga 2018., Rev 1981/2017-3 od 15. svibnja 2019., Rev-509/2017, Revd- 2629/2020 od 27. listopada 2020., Revt-649/2017 od 21. travnja 2020. i Rev-x- 647/2015 od 15. prosinca 2020. te odluku Županijskog sud u Splitu broj Gž 1945/2024- 3.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev utvrdivši i zaključivši da je tuženica kroz određeno vremensko razdoblje držala u posjedu i koristila i tužitelje poslovni prostor za što nije imala pravnu osnovu pa mu dosuđuju iznos koji se odnosi samo na taj prostor. Stoga prvo, a i drugo pitanje polazi od posve drugačijeg viđenja tuženice glede takovih utvrđenja i zaključaka. U odnosu pak na treće pitanje valja ukazati da se sud drugoga stupnja nije pozvao, a niti primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ranijeg ZPP-a već je svoju odluku vrlo detaljno i logično obrazložio. Razlozi važnosti koji navodi tuženica ne odnose se na istovjetnu činjeničnu situaciju pa zbog toga nisu od utjecaja. Zbog toga pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek